Kritika društva uz južnjački punk i buntovni gospel

Ocjena autora

7.0
Ocjena čitatelja
8.0
  • Godina: 2017
  • Izdavač: Matador
  • Žanr: Eksperimentalni rock, post-punk, gospel

Kritika društva uz južnjački punk i buntovni gospel

Algiers su po mnogočemu netipičan bend. Iako im je 'sjedište' u Atlanti, četiri člana ovog benda žive u tri različita grada, na dva različita kontinenta odvojeni Atlantskim oceanom. Trio kojeg su u početku činili Franklin Fisher, Ryan Mahan i Lee Tesche postaje kvartet nakon što se bendu, na turneji prilikom promocije prvog albuma "Algiers", kao pojačanje pridružuje Matt Tong (Bloc Party). Dečki su nedavno izdali svoj drugi album "The Underside of Power" na kojem im je producent bio Adrian Utley iz Portisheada.

"The Underside of Power" tematski je sličan prethodniku, ali uz mnogo više bijesa, buke i snažnih emocija. Bend čije ime referencira na borbu protiv kolonijalizma i rasizma (Algiers su dobili ime prema filmu "The Battle of Algiers" iz 1960.) utkao je to i u svoju glazbu skrećući pažnju na aktualne probleme. Fisher pjeva o teškoćama modernog čovjeka, a koje je iskusio iz prve ruke, osvrćući se na klasne privilegije i još uvijek prisutne rasne razlike.

Prva pjesma, "Walk Like a Panther", počinje isječkom iz govora poznatog aktivista i borca za ljudska prava Freda Hamptona (Black Panther Party). U sličnom tonu je nastala i "Cleveland" koja je svojevrsna posveta pokretu "Black Lives Matter", u kojoj Fisher spominje i Sandru Bland, a kojoj je prije par godina i Blood Orange posvetio pjesmu "Sandra's Smile".

Zanimljivost je da je album nastajao za vrijeme političke krize u Velikoj Britaniji (Brexit) i borbe za vlast u SAD-u (predsjednički izbori). "Animals" je izravan napad na Trumpa i njegove pobornike te glazbeno odiše pankerskom vibrom. Politički nabijeni tekstovi suprotstavljaju se nametnutom poretku, kritiziraju kapitalistički ustroj i na neki način slušateljsku publiku pozivaju na radikalno buđenje i otpor vladajućoj mašineriji.

Naslovna pjesma albuma "The Underside of Power" je vrlo catchy, brzo ulazi u uho i unatoč svojoj tematici "najpjevnija" je pjesma na albumu. Početak "Death Marcha" jako podsjeća na nešto što bi napravili Depeche Mode i što bismo subotom mogli čuti u Jabuci. Ostaje nam pitanje je li to slučajnost, s obzirom na to da su Algiers nastupali kao podrška Depeche Modeu na njihovoj turneji po Njemačkoj i Italiji. Nakon toga dolazi "Mme Rieux" koja je po glazbenom ostvarenju daleko od "Death Marcha". Nježan klavirski uvod je nešto što bi odsvirao Yann Tiersen, stoga "Mme Rieux", iako lijepa, nekako najviše odskače od ostalih pjesama na albumu. To je taj muzički eklekticizam koji prati ovaj bend. Algiers u eksperimentalni rock uvlače post-punk kombinirajući ga s gospel i soul elementima, a tu i tamo izviri i pokoji psihodelični stavak. I dok se nekima to sviđa, drugi im mogu zamjeriti nedostatak kohezivnosti i svojevrstan stilski nered. Daleko od toga da Algiers nekoga kopiraju, to su jednostavno oni.

 "The Underside of Power" nije ‚lako štivo‘, to je album s jasnim stavom i porukom kako greške stroja oko kojeg se sve vrti ne prolaze neprimjećeno. Algiers žele da ih se čuje i to postižu.  Je li ovo album koji želite slušati usred vrućeg ljeta? S obzirom na situacije na lokalnoj razini, svakako.

Popis pjesama:
01. Walk Like a Panther
02. Cry of the Martyrs
03. The Underside of Power*
04. Death March*

05. A Murmur. A Sign
06. Mme Rieux
07. Cleveland*
08. Animals
09. Plague Years
10. Hymn for an Average Man*
11. Bury Me Standing
12. The Cycle / The Spiral: Time To Go Down Slowly
Top pjesme*