Daughters of Kilimanjaro i njihov uvod u divljinu

Ocjena autora

8.0
Ocjena čitatelja
10.0
  • Godina: 2017
  • Izdavač: Samostalno
  • Žanr: Progressive rock, post-rock, alternative rock

Daughters of Kilimanjaro i njihov uvod u divljinu

Daughters of Kilimanjaro predstavljaju još jednu nit u tapiseriji progresivne glazbe koja sve više počinje uzimati maha među mlađim izvođačima na ovim prostorima. Već po samom nazivu možemo očekivati nešto egzotično, a kako bi nam demonstrirali svoju ponudu, objavili su svoj prvi EP. "Even Quentin Got Disgusted" sadrži tri kvalitetna uratka, a reakcija koju izazivaju je u potpunoj suprotnosti s naslovom.

Odmah na početku se može vidjeti jasan utjecaj prog rocka i alternativnog rocka s dodatnom kombinacijom egzotike. "Kilimanjaro" započinje vrlo dinamično, zloslutne pozadine i konstantnih izmjena koje jurišaju prema nepoznatom. Zatomljeni vokal nas uvodi u početni delirij ispremiješan s očajem koji se poslije razliježe u žustru agresiju refrena. Dok je tempo bubnjeva ukorijenjen u progu, gitara i bas svojim post-rock teksturama daju antitezu agresiji ostatka izvedbe. Orijentalna nam solaža predstavlja malo egzotičnija prostranstva prije negoli se pretvori u progresivnu vježbu tehnike i ritma, a gitara na samom kraju prepušta sve emotivnoj jeci bezdana svemira. Produkcija je vrlo dobra. Odlično se sve čuje i ne postoji dominantnost koja bi potkopala bilo koji drugi dio zvuka, sve je zaokruženo u harmoničnu cjelinu, a cijeli zvuk ostvaruje dodatan osjećaj prostora. Spori uvod "Mazea" razliježe se opustošenim predjelima prije negoli orijent preuzme sve u svoje ruke.

Daljnjem naletu se pridružuje i plemenski tempo koji se miješa u glavnu riječ basa i atmosferu gitare, stvarajući tako međuigru sadržaja i praznine koja se stapa u zvučni pejzaž – na granici sna i noćne more. Dok netom minulo daje naznake nekog potencijalnog optimizma i izlaska iz mrtvila, "Bartók" ponovno sve spušta u vrtlog grubih melodija i ogoljenih vokala, demonstrirajući tako uzaludno nadanje o prividnoj sreći. Gitara postaje narikača sa svojim nesnosnim zavijanjem tik pred daljnji ponor u sludge dok naglo ubrzavanje gazi leševe prošlosti ka budućnosti. Budućnosti koja svojom neizvjesnošću samo utvrđuje surovost, kako svijeta, tako i upravo demonstriranog uspona u nepoznato. Jer na vrhu Kilimandžara se nazire bujica dima i pepela, ali njegove kćeri očito oštre oruđe za dalje, spremne na sve što ih čeka. A mi ćemo čekati skupa s njima.

Popis pjesama:
01. Kilimanjaro
02. Maze*
03. Bartók

*Top pjesme