Milozvuk nihilizma: Daughters – You Won't Get What You Want

Ocjena autora

9.0
Ocjena čitatelja
10.0
  • Godina: 2018
  • Izdavač: Ipecac Recordings
  • Žanr: Noise Rock, Industrial Rock

Milozvuk nihilizma: Daughters – You Won't Get What You Want

Povratnički albumi mogu biti ili iznimno uspješni ili teže podbaciti. Nakon osmogodišnje pauze, američki noise band Daughters vratili su se s albumom pomalo prijetećeg naziva „You Won't Get What You Want”. Ovaj pakleni opus brzo je osvojio internet i bendu donio mnogo novih slušatelja.

Jedan od „krivaca” za popularnost ovog albuma definitivno je Anthony Fantano, poznat i kao The Needle Drop, vjerojatno najpoznatiji glazbeni kritičar na Youtubeu. On je album ocijenio čistom desetkom, ocjenom koja je prethodno bila dodijeljena grupama kao što su Death Grips i Swans. Iako mainstream kritičari ne vole youtubere koji se bave glazbenom kritikom, nemoguće je zanemariti utjecaj Fantana i njegovih kolega: glazbenicima su njihove kritike svojevrsna reklama. Konkretno, nakon Fantanovog videa broj korisinika Spotifyja koji su slušali Daughters sa 30,000 skočio je na 100,000. Ukratko, Fantano je jedan od ljudi koji kreiraju glazbeni ukus Internet generacije koja bi željela nešto više od onoga što im pruža mainstream.

No vratimo se mi na Daughters. „You Won't Get What You Want” duplo je dulji od svojih prethodnika i na temelju grindcorea i math rocka koji su dominirali na ranim albumima eksperimentira i gradi zvuk torture. Atmosfera albuma intenzivna je od početka prve pjesme „City Song”. U svojem naumu da slušatelja uguši u muci i klaustrofobiji, bend putuje od žanra do žanra, kombinirajući no wave, industrial, art metal i noise. Pjevač Alexis Marshall zvuči kao mučenik koji pripovijeda o svome životu i svim nedaćama kroz koje je prošao u distopijskom univerzumu ljudske patnje. Na trenutke podsjeća na Michaela Giru, frontmena ranije spomenutih Swansa, a utjecaj njihovih ranijih albuma može se čuti i u instrumentalnim dijelovima. Tekstovi su dakako, mračni i prožeti nihilizmom, te istražuju ovisnost, mentalno zdravlje, međuljudske odnose, potragu za smislom te najdublje aspekte naših bića kojih se često bojimo. Jedna od pjesama koja se ističe kvalitetom je „Satan In The Wait”, koja istražuje kako nastaje ekstremizam iz perspektive samog Nečastivog. „The Lords Song” i „Less Sex” nastavljaju intenzitet i u sredini albuma i zapravo nekakvoj jezi i anksioznosti nema kraja. Ovakvu atmosferu ne može pružiti neki death ili black metal album: ti su žanrovi nakon šokantnih početaka postali iznimno derivativni i kopije onoga što su nekad bili.

Nakon svih ovih imenica poput „jeza”, „klaustrofobija” itd., postavlja se pitanje zašto bi netko samovoljno poslušao ovaj album. Odgovor je sljedeći: zato što je u svoj toj ružnoći ipak skrivena nekakva ljepota. Album je prožet takvim naturalističkim stavom prema životu. Stvarnost je često zamršena i ružna, poput nekog čudovišta koje nam stoji na putu. Možda je borba protiv te ružnoće i traženje sreće i smisla ono što životu daje ljepotu i podsjeća nas da smo živi. Tako bi trebalo shvatiti i ovaj album.

Popis pjesama:
1. City Song*

2. Long Road, No Turns
3. Satan In The Wait*
4. The Flammable Man
5. The Lords Song*
6. Less Sex
7. Daughter
8. The Reason They Hate Me*
9. Ocean Song
10. Guest House
*Top pjesme