Nostalgijom prema budućnosti

Ocjena autora

6.5
Ocjena čitatelja
9.0
  • Godina: 2015
  • Izdavač: Warner Bros.
  • Žanr: New wave, pop rock, synthpop

Nostalgijom prema budućnosti

Od 2001. godine, kada se ponovno okupio esencijalni line-up Duran Durana, imali smo prilike doživjeti tri nova pokušaja povratka na relevantnu, modernu, glazbenu scenu. "Astronaut" (2004), "Red Carpet Massacre" (2007) i "All You Need Is Now" (2010) nisu prošli pretjerano zapaženo u moru modernih pop albuma koji se proteklog desetljeća štampaju kao na pokretnoj traci. Dok new wave niti synthpop kao still nisu zamrli, nego su se kroz neku evoluciju mogli doživjeti kroz rad izvođača kao što The Killers, Franz Ferdinand, Pharell, Mark Ronson, Maroon 5 i sl., Duran Duran je ostao u prošlosti uz pitanje kamo i još bitnije, kako dalje?

Nije da su trebali izdati bilo koji album nakon "Thank you" davne 1995. Svaki član benda imao je neki oblik solo projekta kojim je kratio vrijeme, ali Le Bon, Rhodes, Taylor i Taylor su kreativci i kao takvi nisu u stanju ne stvarati nove materijale pa premda to bilo samo za njih same. Rujan 2015. donio nam je njihov 14. album te izgleda da su napokon, nakon toliko godina, ponovno našli svoje mjesto u modernom svijetu.

Izgleda da je "čarobna formula" uključivala suradnju s mnogim gostima (nekima više iznenađujućima od drugih) koji se izmjenjuju na 12 pjesama (i tri bonus pjesme na deluxe izdanju) koje sačinjavaju "Paper Gods", miješajući taj njihov zvuk od prije 30 godina s nečim novim, nalazeći neku zlatnu sredinu.

Naslovna pjesma albuma, "Paper Gods",  sa svojim trajanjem od solidnih 7 + minuta odiše nostalgijom minulim vremenima. Pjesma, za koju je sam Le Bon izjavio da je jedna od pjesama koju su najlakše napravili, kritika je Hollywoodu te konzumerski orijentiranom društvu današnjice ("Bow to the paper gods in a world that is paper thin, Fools in town are ruling now"). Također vokalno je dodatno pojačana prvim gostom na albumu, Mr. Hudsonom, čiji se vokal kroz izvedbu isprepliće s onim Le Bona.

"Pressure Off" definitivno je najjači adut ovog albuma. Na prvu, mislit ćete da slušate neku novu pjesmu (ili čak staru jer intro neodoljivo vuče na "Uptown Funk") Marka Ronsona, što nekako nije ni čudno jer Uptown Funk (album) definitivno vuče utjecaj, između ostalih, iz starih albuma Duran Durana. Produkcijski, ova pjesma je kolaboracija Duran Durana, Marka Ronsona, Mr. Hudsona te Niela Rogersa (Chic) te je superprojekt spajanja starog i novog. Dodatni adut ove izvedbe je opojni vokal Janelle Monáe koja preuzima vokalnu "palicu" tijekom refrena te dodaje fokus na određene elemente pjesme. Koliko god da ova pjesma vrišti elementima prošlosti, toliko povlači i elemenata modernog "retropopa".

Par brojeva kasnije, "Danceophobia" je sljedeća izvedba koja je vrijedna extra pozornosti. Ova izvedba pršti nostalgičnim zvukovima disco ere umiješanim s modernim elementima elektronike. Također, najveće iznenađenje dolazi u vidu gosta, točnije Lindsey Lohan. Tako je, zaboravljena "bad girl" Hollywooda, Lindsey Lohan, nekako je našla svoj put do ovog albuma te daje back vokale od sredine do kraja pjesme. 

"What Are The Chances", "Butterfly Girl" te "The Universe Alone", najsličnije su eri albuma  "Duran Duran"(1993), a dodatnu ulogu u ovim pjesmama igra bivši gitarist Red Hot Chili Peppersa, John Frusciante. Njegovo je gostovanje i više nego dobrodošlo jer svojim utjecajem dodatno naglašava istančan osjećaj melodične izvrsnosti po kojoj je bend poznat.

"Sunset Garage" od svih izvedbi najviše vrišti na Duran Duran i jedna je od "čišćih" izvedbi na albumu, bez previše modernizacije jer dok su moderni utjecaji i evolucija potrebni, katkad treba i ostati vjeran korijenima. Ova pjesma je nostalgični pogled prema budućnosti.  ("Whatever happens, we’re still alive, Hey, we're still alive", pjevaju Le Bon i Hollie Cook)

Deluxe izdanje donosi tri dodatne pjesme od kojih posebno treba izdvojiti 13., "Planet Roaring", gdje se kao gost pojavljuje Steve Jones (Sex Pistols) koji u mix donosi zvuk žešće gitare, koja zanimljivo paše uz klasični Duran Duran "štih".  Također, smatram da je greška bila ovu pjesmu ostaviti za deluxe jer nosi više kvalitete od nekih pjesama koje su svoje mjesto našle u standardnoj verziji albuma.

Dok je Duran Duran tijekom 80-ih vodio glazbenu scenu plesne new wave / synthpop glazbe,  tijekom devedesetih, to se počelo polagano mijenjati. Osim albuma Duran Duran (1993) te izdvojivo, singla "Electric Barbarella" s albuma "Medazzaland" (1997) ljubitelji rada i djela ovog benda teško će izdvojiti singlove uspješnice unazad 20 godina njihove karijere. Unatoč tome, cijela jedna nova generacija glazbenika odrasla je pod njihovim utjecajem. Ta generacija sada je imala utjecaj da Duran Duran usmjeri u budućnost, a koliko će im uspjeti prilagoditi se utjecajima današnjice ostaje vidjeti. Iako ovo nije esencijalni uradak Duranovca, spada u zlatnu sredinu, što je i više nego dobro s obzirom na to da rijetko koji izvođač iz te "zlatne ere" pop glazbe ima uradak unazad par desetljeća s kojim se može pohvaliti.

Popis pjesama:

01. Paper Gods
02. Last Night in the City
03. You Kill Me With Silence
04. Pressure Off*
05. Face for Today
06. Danceophobia*
07. What Are the Chances?
08. Sunset Garage*
09. Change the Skyline
10. Butterfly Girl
11. Only in Dreams
12. The Universe Alone
Deluxe izdanje:
13. Planet Roaring*
14. Valentine Stones
15. Northern Lights

Top pjesme*