Florence + the Machine - How big, how blue, how beautiful

Ocjena autora

9.0
Ocjena čitatelja
8.0
  • Godina: 2015
  • Izdavač: Island, Universal Music
  • Žanr: Indie rock

Florence + the Machine - How big, how blue, how beautiful

Nakon Lungs i Ceremonials, mnogi su čekali bilo kakav nastavak priče o Florence Welsh. Nebitno hoće li Florence dati nešto novo, jednako kvalitetno ili površno, bitno je da izlazi iz njezinih pluća. Bez obzira na očekivanja, uspjela je dići takvu pompu promovirajući novi album, a doslovno bacajući mrvice gladnoj glazbenoj masi. Prvo nam je dala misliti da je objavila naslovnicu albuma pa teaser video, da bi 12. veljače konačno objavila prvi singl i dramatični video uradak "What kind of man".

Nakon poslušane pjesme i pogledanog spota, ponovo sam se zaljubila u Florence, djevojku koja ima ženstvenost duboko ukorijenjenu u svom glasu i drami u kojoj se kreće.

Iako Ceremonials ima svu težinu i lakoću slušanja, How big, how blue, how beautiful slijedi prethodnika u stopu, ali najviše u nosećoj skladbi. Dok je Ceremonials otvorio Pandorinu kutiju, na novom albumu taj košmar misli i osjećaja u vrtlozima nenadano raste i stišava se.

Florence je sada u svojoj borbi jača, ljutita, ali na momente i umornija od svega. Koliko god daje kritičarima materijala za komentirati sve njezine kreativne sfere, najzanimljiviji je njezin glazbeni rast. Ono što se čuje iz pjesme u pjesmu je čistoća u glasu i lakoća pjevanja koja prvi put dolazi do izražaja kao njezino oslobađanje. Kako zvuči, reklo bi se da je svoje pjevačko samopouzdanje dovela do vrhunca.

Tražeći sve načine da ubije emocije koje je muče, na novom albumu nam predstavlja ljubavnu verziju Shake them out kroz pjesmu "Delilah". Nešto posvećenija baladama nego inače (u "Long & lost", "Caught") stišava buru zvukova, ali ne i emocija. Samu sebe okrunjuje sarkazmom i proziva se kraljicom drame (u "Queen of peace") poprativši riječi orkestralnom pozadinom. I dalje koristi provjerenu snagu bubnja koja iznosi veličinu njezina glasa ("What kind of man"), ali i trombon ("How big, how blue, how beautiful") te elektronske elemente ("St. Jude").

U najmoćnijoj životnoj pjesmi, "Third eye", Florence prvo sebe pa i druge smješta na Zemlju, pokušava osvijestiti čovjeka kao fizičko i duhovno biće. Stihom "I'm trying to change" potvrđuje da i nju samu ponese okolina definiranjem kako bi trebalo biti, gušenjem onog tko zapravo jesi. Florence kroz lijepe, ali i odriješite stihove progovara o promišljanju i odrastanju kroz život, što konkretno kao bol i težinu susrećemo u "St.Jude". Svi njezini eksperimenti na kraju zvuče kao dobro promišljeno sjedinjavanje zvukova, koje onda svojim glasom usmjerava k jednoj ili više emocija.

Većina nadobudnih Inmjuzikaša žali što Florence neće doći i pomodno promovirati album. Ako bolje razmislimo, iduće ljeto znat ćemo sve stihove i moći dostojanstveno veličati Florencine uratke i pojavu, dajući joj krila da nastavi stvarati još veće, vedrije i ljepše.

Popis pjesama:

1.         Ship to wreck

2.         What kind of man *

3.         How big, how blue, how beautiful

4.         Queen of peace *

5.         Various storms & saints

6.         Delilah *

7.         Long & lost   

8.         Caught           

9.         Third eye *

10.       St. Jude *

11.       Mother           

*Top tracks