Fontaines D.C. - A Hero's Death: Prokletstvo drugog albuma?

Ocjena autora

8.5
Ocjena čitatelja
10.0
  • Godina: 2020
  • Izdavač: Partisan Records
  • Žanr: Post Punk

Fontaines D.C. - A Hero's Death: Prokletstvo drugog albuma?

U posljednjih pet godina post-punk proživljava renesansu. Velika Britanija i Irska ponovno su izvori dobrih bendova koji se oslanjaju na svoje old-school uzore, a opet zvuče svježe, inspirirano, dovoljno buntovno za dignuti čitav svijet na noge. Među njima su možda najpoznatiji Idles, Heavy Lungs ili Viagra Boys te Fontaines DC, koji su nedavno svijetu predstavili novi album „A Hero's Death.

Prethodni album „Dogrel“ bio je hit među kritičarima i publikom i nalazio se na mnogim listama najboljih albuma prošle godine, a u međuvremenu su ga promovirali i na zagrebačkom INmusic festivala. Lijepo je doživjeti takav uspjeh s prvim albumom, ali je poprilično nezahvalno, jer sljedeći uradak može izvođača ili katapultirati u još veći uspjeh ili baciti u more mediokriteta. Ili nešto između. Koliko je to famozno “prokletstvo drugog albuma“ bilo pogubno za ove karizmatične Irce?

 

Krenimo redom. Zvukovno, album se lagano miče s teritorija post-punka i ulazi u psihodeliju inspiriranu dream popom. Dosta drukčije od bučnog, direktnog Dogrela koji je krasilo određeno (proto)pankersko mladenaštvo. Singlovi s ovog albuma ne odjekuju tako snažno kao s Dogrela, ali posjeduju druge kvalitete: „I Don't Belong“ nam predstavlja neki novi, malo sporiji Fontaines D.C., koji pokušava dočarati atmosferu modernog svijeta i neizvjesnosti kojom je obilježen. „Televised Mind“ svojim mračnim prizvukom opisuje generaciju odraslu na televiziji i tehnologiji i toliko utopljenoj u nemogućnosti djelovanja. „Love Is The Main Thing“ fino spaja tradicionalni post-punk u stilu Joy Divisiona ili Bauhausa Što se tiče tekstova, „A Hero's Death“ nastavlja tradiciju britkih i pametnih, a opet himničnih stihova prikladnih za live izvedbe. Najbolji primjer toga je upravo naslovna pjesma, koja se naslanja na val optimizma u post-punku koji su pokrenuli njihovi kolege Idlesi. „A Lucid Dream“ pjesma je koja se jednako oslanja i na punk i na blues, stvarajući mračnu atmosferu prekrasnog kaosa. Bend odlično pliva u novom zvuku, iako na trenutke možda nedostaje energičnosti koja je krasila prvi album. To, doduše, ovisi o nečijem osobnom ukusu.

 

Album završava, kao i prvi, unplugged baladom „No“ koja je točka na i ove ekspanzije zvuka. Sporije pjesme na ovom albumu (poput ove i „Oh Such A Spring“) najbolji su pokazatelj da kvaliteta nije izgubljena promjenom zvuka. Nijedna ne zvuči „out of place“, već se lijepo uklapaju u čitav album i priču iza njega.

Čini se da se Fontainesi nisu istrošili nakon uspješnog debija i da imaju itekako puno toga za pokazati. Ovaj introspektivniji album se možda ne čini toliko pristupačnim kao njegov prethodnik, ali je svejedno izvrstan na svoj način. Prokletstvo ih nije zahvatilo, a nije ni beznađe koje trenutno vlada u svijetu. Samo treba ići naprijed. A za Fontaines D.C., nakon ovog albuma, postoji samo taj smjer.

 

Popis pjesama:

1. I Don't Belong

2. Love Is The Main Thing

3. Televised Mind*

4. A Lucid Dream

5. You Said

6. Oh Such A Spring*

7. A Hero's Death*

8. Living In America*

9. I Was Not Born

10. Sunny

11. No

 

*top pjesme