Hari & Fat Sons – Songs for Bad Weather

Ocjena autora

8.0
Ocjena čitatelja
8.0
  • Godina: 2015
  • Izdavač: Hari & Fat Sons
  • Žanr: Rock / Acoustic

Hari & Fat Sons – Songs for Bad Weather

Godinu dana nakon što su izdali svoj album prvijenac Green Line-Red Line, sisački bend Hari & Fat Sons izbacili su novo izdanje, ovaj put EP, imena Songs for Bad Weather. EP donosi kolekciju od šest pjesama, mješavinu laganih ritmova indie akustičnog soft rocka sa trunkom melankolije, čija svrha je da slušatelja vode u toplije krajeve, na neku udaljenu plažu i vječno ljeto.

EP je u ovo pred proljetno doba došao kao lijek za borbu protiv hladnog vremena i vjetrom okovanog Zagreba. Krenuvši od prve pjesme na EP-u, „Who i want to be“, svojom vedrom, pomalo cirkuskom melodijom tijekom koje prevladava zvuk ukulela, dobije se hint što možete očekivati tijekom ostalih, cca 16 minuta, koliko traje izdanje.  Na malo manje cirkuskoj, ali jednako neozbiljnoj i veseloj  „Whale“, Hari nam pjeva o svojim putovanjima oko svijeta, zarobljen u utrobi kita, kartanju sa sirenama i dvorcima u pijesku.

Upravo u tim tekstovima i pričama koje pripovijedaju kroz pjesme leži prava kvaliteta ovog benda, zato i nije čudno da su mi najslabije dvije pjesme na EP-u – instrumentali. Prva od njih je dvominutna „Basswood Boulevard“, za koju nije trebalo dugo da ju kompletno maknem s playliste. Razlog tome je jednostavna melodija same pjesme koja se generalno vrti u krug tijekom dvije minute, koja me je jako brzo počela podsjećati na pjesme koje sviraju dok ste na čekanju, tijekom poziva službi za korisnike. Da joj je trajanje 40-tak sekundi, i da je uvodna pjesma na EP-u, ne bi imao problema s njom, ali ovako mi je nepotrebni višak između mnogo kvalitetnijih izvedbi.
Nakon manje interesantnog instrumentala na red dolaze mnogo zanimljivije pjesme „Summertime“ i „The next morning“. Obje melodično vesele i ljubavne, tužnijeg  teksta, ove dvije pjesme definitivan su vrhunac izdanja. Pogotovo „Summertime“ sa svojim catchy refrenom, te velikom dozom retro nostalgičnog zvuka, tijekom koje ponovno prevladava zvuk ukulela, i osjećaj kao da ju je samo more donijelo sa dalekog havajskog otočja.
Za sam kraj ponovno je stavljen jedan instrumental. Ovaj put riječ je o izvedbi imena „Falling Leaves“, koja za razliku od ranije spomenute „Basswood Boulevard“, nije toliko monotona te slušatelju nudi puno više dinamike. Kao takva ima smisla za lagani outro koji nas pozdravlja do sljedećeg izdanja.

 

I na ovom izdanju su Hari & Fat sons ugostili niz glazbenika i prijatelja – Dinka Tomljanovića (Bambi Molesters), Stanislava Kovačića (Stampedo), Antu Prgina Surku, Marka Mrakovčića i druge. Producent EP-a je ponovno Mark Markovčić (osim pjesme “Summertime” Ante Prgin Surka) koji nastavlja svoj niz produciranja kvalitetnih domaćih izdanja.

Ilustraciju albuma je napravio Vadim Georgiev, umjetnik iz Sankt Petersburga, a omot je djelo Dinka Medveda.
Za kraj nakon tjedan dana aktivnog preslušavanja stoji zaključak da su H&FS sa ovim EP izdanjem dokazali da im ne nedostaje kvalitete, ni inspiracije, te da Green Line-Red Line nije bio slučajan pogodak. U kategoriji akustičnih bendova, sa stilom glazbe koju sviraju i kvalitetom koju drže, svima toplo preporučujem Songs for Bad Weather, a skinuti ga mogu kao besplatan download sa njihovog bandcamp profila.

Popis pjesama:

01. Who i want to be

02. Whale*

03. Basswood Boulevard

04. Summertime*

05. The next morning*

06. Falling Leaves

*Top Tracks

Ocjena 8/10