Katatonia: Idealan lijek za vašu sreću

Ocjena autora

8.0
Ocjena čitatelja
8.0
  • Godina: 2020
  • Izdavač: Peaceville
  • Žanr: Progressive rock, heavy metal

Katatonia: Idealan lijek za vašu sreću

Nakon dosta duge pauze – valjda vrijeme nije bilo dovoljno tmurno za inspiraciju – Katatonia se vratila. Spoj progresive i melankoličnih tonova nije sasvim u skladu sa sunčanim nebom koje se može vidjeti ako se barem malo približite prozoru – bez brige, sunce ne grize, samo poboljšava ten – ali bome pogađa trenutno raspoloženje. Bend koji je svako malo šaltao žanrove stabilizirao se te dosljedno nastavlja s različitim varijantama progresive. A za ovo (post)izolacijsko vrijeme, odlučili su nas u(ne)srećiti novim albumom naziva „City Burials“. Sličnost s bilo kakvim nedavnim tektonskim pomacima sasvim je slučajna.

Iako su imali bome velik razmak između albuma – 4 godine ako ćemo cjepidlačiti – inspiracija im nimalo nije oslabjela. I dalje su ustrajni u svome naumu stvaranja glazbe koja insinuira i čezne za odsutnošću sutrašnjice – makar pribjegli i drugim žanrovima kako bi to postigli. „Lacquer“ znatno više naginje elektronici nego rocku, kamoli metalu, stoga će vjerojatno otjerati neke puritance koji nisu na „ti“ sa suptilnim promjenama. No, Katatonia je ionako uvijek ostavljala dojam crossovera, bez obzira gdje im inače bio fokus. Poanta nikad nije bila u pojačalima niti električnim gitarama, već u zatomljivanju bilo kakvog pozitivnog osjećaja već od prvih taktova prve pjesme. Za one sklonije čišćim žanrovskim smjernicama, ipak tu su stvari poput „The Winter of Our Passing“. Što je sigurno, sigurno je.

Iako bi trebalo naglasiti da su elektronički elementi minimalni, ne znači da nisu dobrodošli. Dapače, melodije kojima nadopunjuju određene pjesme pojačavaju osjećaj hladnoće i distanciranosti. Također, glazbi u prilog ide i produkcija koja je vrlo čista, ali također odsutna. Teksture koje prožimaju pjesme samo osnažuju ispraznost i daju još veće značenje stihovima koji možda ne nude ništa novo, ali zato pružaju upravo ono što očekujemo od ovog benda. Što se tiče same kvalitete zvuka, uglavnom je u redu. Osjeti se kompresija, no nije toliko jaka da bi u potpunosti ometala u slušanju i uživanju. Samo malo.

U načelu se nema ništa za prigovoriti. Album nije nikakvo revolucionarno djelo, no niti ne pokušava biti. Cilja na ambijent i čiste emocije poput ljubavi, sreće, nade… Sve s ciljem da ih zatre. „City Burials“ nije za vedre dane jer trenutno ugasnu pred njegovom nazočnošću. Ako bismo htjeli biti precizniji, riječ je o glazbi mnogo prikladnijoj za sprovode. Ipak naslov sve odaje. Nije za čajanku. Osim ako ju ne organizira Kamov.

Popis pjesama:
1. Heart Set to Divide*
2. Behind the Blood
3. Lacquer*
4. Rein
5. The Winter of Our Passing*
6. Vanishers
7. City Glaciers
8. Flicker
9. Lachesis
10. Neon Epitaph*
11. Untrodden