Bandcamp recenzije: Luul - "Prevelika očekivanja"

Ocjena autora

7.0
Ocjena čitatelja
7.8
  • Godina: 2018
  • Izdavač: više manje zauvijek
  • Žanr: indie pop, dream pop, psych pop

Bandcamp recenzije: Luul - "Prevelika očekivanja"

U novim Bandcamp Recenzijama po prvi puta predstavljamo Luula, jednog od štićenika nezavisne glazbene etikete „Više manje zauvijek“, i njegov dugometražni studijski album "Prevelika Očekivanja".

Luul je Ivan Lulić, mladi zagrebački glazbenik koji se od prošle godine nakon izlaska EP-a "Nadam se da ovo nije kraj" ozbiljno uhvatio aktivne uloge među izvođačima predstavnika male, ali snažne domaće nezavisne scene. Točnije, jednog od predstavnika slabo raširenog psych i dream pop žanra u Hrvata, i šire. Valja spomenuti kako iz iste etikete potječe Marko Vuković i njegov bend Svemirko, a međusobnom kolaboracijom s Lulićem omogućio je kvalitetnu realizaciju i izvedbu ovog štiva.

 

 

Već neko razdoblje raspravlja se o dream pop-u koji se nerijetko veže sa sličnim  žanrom - shoegazeom. Zanimljive su negativne kritike, a time i velike brojke ljudi koji se pojavljuju na koncerte takve glazbene tematike. Pomalo nepovezana računica, a nekada očito u naletu emocija zaboravimo na klasičnu izjavu o tuđim ukusima. Uspoređujući shoegaze i dream pop ranih 90-tih s takvom glazbom današnjice pogrešan je čin, stoga su Lulićeva "Prevelika Očekivanja" velika pop elegija suvremenih psihodeličnih manira. Žanrovski i službeno - suvremeni psych i dream pop. Luul se od početaka svog stvaralaštva pokazao kao emotivac vođen psihodeličnim sanjivim melodijama koje su često bile vokalno popraćene s nekoliko rečenica teksta. Nije iznevjerio pravac kojim je krenuo, već ga ozbiljno predstavio i izbrusio u dugometražnom prvijencu.

 

 

"Prevelika Očekivanja" su doista velika očekivanja kojima je Luul, preslušamo li ostatak njegovih izdanja, ambiciozno pristupio. Posebice s vokalne i emotivne strane gdje je ogolio svoje osjećaje u samo desetak pjesama. U usporedbi s pjesmama 'Sjećanja', 'Nakon svega' i 'Ovo nije kraj', očito je da se Lulić u svojim Očekivanjima odlučio vokalno osloboditi i predstaviti u punoj vokalno-instrumentalnoj formi. Pogreška ili pogodak? 50-50 s obje strane. Recimo, "Déjà vu", pjesma koja otvara prvijenac, snažan je odskok u odnosu na iznad navedene tri pjesme. Ovdje je gotovo cijela pjesma vokalno izvedena - što me uvelike iznenadilo, kao i pjesma "Daj mi barem jednu priliku". S jedne je strane zanimljiva hrabrost promjene i sloboda vokala, no s druge je potreban mali prostor za napredak. Je li u pitanju druga vokalna boja, uvježbavanje trenutnog, ili pak moje preveliko očekivanje - presudit će publika preslušavajući album u narednim danima i u konačnici njegovu koncertnu promociju. 

 

 

Na „Očekivanjima“ je Luul veliki prostor ostavio synthu koji je pun pogodak za takav pravac i atmosferu koja se njime prije svega podiže. Njegova već prepoznatljiva perfekcionistična baratanja gitarskim efektima prisutna su i u ovom izdanju, a posebice su istaknuta u jednoj od favorita - "Da bar znam", kao i u "Nikad više". Zanimljiva solaža, gradacija i detalji u "Da bar znam" pred sam kraj pjesme je nešto što me najviše iznenadilo i istaknulo reprezentativni komad svježeg i suvremenog psych-popa čija je takozvana zadaća lansiranje u nešto meko i udobno za početak kakvog zanimljivog sna - a to je Luul ovdje i uspio prenijeti. "Očekivanja" su instrumentalno na višem i izbrušenijem nivou, no s konceptualne forme je to, što se album bliži kraju, pomalo mlitavo. Kad bi zaokružili o čemu album progovara, automatski bi ga suzili na pojmove kao "nikada", "opet ista priča", "neodgovoreni pozivi" i "izgubljeno vrijeme". Naravno, kritika se ne odnosi na tematiku, već na način na koji je prenesena. Veću su jačinu igrale nekoliko kratkih i misterioznijih rečenica u  starijim izdanjima, primjerice u pjesmama "Sjećanja" i "Ovo nije kraj". Sve u svemu, dosta ambiciozan dugometražni prvijenac koji ostavlja prostora napretku, ali i zaslužuje pohvale na autorov dosadašnji odmak, kao i na uvođenju i nastavljanju ovog pravca na domaćoj sceni. E i da, jako je catchy!

 

Popis pjesama:

1. Déjà vu

2. Nikad više*   

3. Svi se oko mene čine tako sretni         

4. Daj mi barem jednu priliku     

5. Bez tebe        

6. Ponedjeljak 7am        

7. Da bar znam*              

8. Nju nije briga

9. Prevelika očekivanja 

10. Samo zatvori oči i slušaj*

 

*top pjesme