Mastodonova oaza metala

Ocjena autora

7.5
Ocjena čitatelja
7.5
  • Godina: 2017
  • Izdavač: Reprise Records
  • Žanr: Progressive, metal, sludge

Mastodonova oaza metala

Nakon tri godine izbivanja, Mastodon se vraća sa svojim novim uratkom. Novi album nastavlja glazbeni razvoj jedne od najvećih, ako ne najveće progresivne sludge metal grupe. Pojam konceptualnog albuma im nije stran. Još od doba „Leviathana“ su razrađivali različite motive i priče o nemanima, a zadnji album nam donosi njihov pogled na smrt i opstanak. Budući da nas posjećuju za dva mjeseca, bilo bi vrijeme vidjeti o čemu je riječ.

U konceptualnoj priči progona, smrtnih osuda i opstanka u surovoj pustoši možemo naći tragove stvarnog života. Naime, na glazbu su dosta utjecala iskustva s rakom i bolestima obitelji i prijatelja benda, od kojih je zadnje bila smrt majke gitarista Billa Kellihera od tumora na mozgu. Sve je to znatno utjecalo na zvuk koji je teži, grublji i ne diše toliko, koliko se guši u naletima katarzičnih rifova i udaraca. Već se kod prve pjesme "Emperor of Sand" čuje nastavak glazbene evolucije nakon "Once More 'Round the Sun", ali se istovremeno bend vraća natrag neuglađenosti ranijih albuma. Kao uvod je vrlo prigodan jer naglašava sve njihove prednosti, od dinamičnih bubnjeva i prog izmjena pa do grubih vokala i gitara sludgea. Da nisu konstantno tmurni i surovi, pokazuje "Show Yourself". Kao i "The Motherload" s prošlog albuma, nastavlja njihov slijed "pop" materijala – unatoč tome što je ustvari progresivni sludge s više izmjena od tipičnog popa. U inat teškim trenutcima, pokazuju da su sposobni izbaciti glazbu koja nam daje prostora za disanje i nije u potpunosti sumorna što se vrlo jasno vidi u samosvjesnom spotu. Kao samostalna pjesma odlično demonstrira njihov zvuk široj publici bez pretjerane komercijalizacije i žrtvovanja, ali u odnosu na ostatak albuma dosta odskače. Budući da je ovaj uradak konceptualan, dosljednost je vrlo bitna.

Puristi i pesimisti se ne trebaju bojati jer se bend nije prodao. Album nije "komercijala", ali nije ni reinkarnacija "Leviathana". Produkcija je znatno manje polirana. Na trenutke asocira na bučnost Baronessa, ali su oni ionako dosta bili pod utjecajem Mastodona pa se sve samo vraća natrag. Jedina bi primjedba mogla biti baš to – da su se vratili unatrag. Nema ništa loše u vjernosti korijenima, ali ni u isprobavanju novih stvari. Bitno je ne proizvoditi ustajalu glazbu. Tu odskače "Ancient Kingdom" na kojoj nam gitare pružaju ugodne melodije, a refren obogaćuje prisutnost zvona – skoro pa pozitivna pjesma. Slično se događa i u refrenu "Clandestiny", dok ostatak pjesme kombinira egzotične melodije i manje egzotičnu agresiju. "Andromeda" zvuči pak kao tipična mastodonska pjesma kao i "Scorpion Breath". Je li to dobro ili loše, ovisi kakva su vaša očekivanja. Zato za kraj imamo "Jaguar God" koji počinje ugodnom akustikom prije negoli se ispremiješa s fragmentima standardnog materijala uljepšanog s atmosferičnim teksturama klavijature. Zadnjom trećinom pjesme dominira užurbana maničnost koja u konačnici posustaje pred završnim melodijama koje u posljednjim trenutcima istovremeno umiruju i uznemiruju.

Album kao cjelinu možemo proglasiti vrlo dobrim uratkom. U načelu ništa novo, ali ni ništa loše. A do lipnja i njihovog novog koncerta ima još vremena. Barem imamo nešto da nam dotad utaži žeđ.

Popis pjesama:

1. Sultan's Curse*
2. Show Yourself*

3. Precious Stones
4. Steambreather
5. Roots Remain
6. Word to the Wise
7. Ancient Kingdom
8. Clandestiny
9. Andromeda
10. Scorpion Breath
11. Jaguar God*

*Top pjesme