Stara Metallica za moderna vremena

Ocjena autora

7.5
Ocjena čitatelja
7.0
  • Godina: 2016
  • Izdavač: Blackened Recordings
  • Žanr: Metal, rock, thrash

Stara Metallica za moderna vremena

Nakon najdulje pauze u njihovoj karijeri, Metallica se vratila s novim uratkom kako bi razuvjerila obožavatelje da su se istrošili. Dok je prošli album nagovijestio povratak početcima i thrash metalu, zadnji je zacementirao tu odluku novom salvom materijala u njihovom prepoznatljivom stilu. Iako imaju dosta staža, James i ekipa daju do znanja da ne žele mirovinu.

Novi album pod nazivom "Hardwired... to Self-Destruct" stigao nam je s dosta velikim razmakom ako uzmemo u obzir da je "Death Magnetic", njihov "povratnički" album, izdan sad već davne 2008. godine. Lako možemo zaključiti da im se nije žurilo. Ipak je Metallica odavno poznata u svim mogućim krugovima popularne glazbe, a ne samo među metalcima te bi doslovno mogli izdati album svakih 10 godina i bio bi uspješnica - bio dobar ili ne. Ovaj nasreću jest. Nastavljaju thrash korijenima prethodnika, ali s uljepšanom prezentacijom što se može vidjeti već od prve pjesme. "Hardwired" svojim zvukom i produkcijom asocira na "Death Magnetic", ali je mnogo izravnija i traje znatno kraće. Svojom brzinom i vokalnom agresijom zvuči kao tipičan uvod u staru školu 80-ih, ali i kao tipičan primjer kako strukturirati početak albuma budući da je najbrža pjesma na cijelom uratku.

"Now That We're Dead" naznačuje prijelaz u srednji tempo ostatka albuma, kao i "Moth Into Flame". Iako ne odstupa previše, potonja ima dovoljno dinamike da prva strana albuma ne postane monotona. A kad smo kod dinamike, ovaj put je ima malo više – iako ne puno – a i produkcija jer bolja. I dalje se može osjetiti distorzija zvuka, ali ni približno kao na "Death Magnetic".  Također su uspjeli postići ravnotežu u pjesmama. Kraće su – nema više razvučenih uvoda s prethodnika, čak i za standarde metala – i imaju dovoljno varijacije da zainteresiraju slušatelja. Valja napomenuti neobičnu odluku kod fizičkog izdanja albuma. Iako je drugi dio albuma po tonu nešto teži, ne opravdava dva CD-a kad je sve moglo stati na jedan. Što se tiče inovacija, ovdje se Metallica drži provjerene formule te ne riskiraju puno. Uostalom, moglo bi se reći da su većinu nadahnuća potrošili još u doba "Black Albuma". Ipak je bend već u godinama. Istovremeno je uočljiva slaba prisutnost Hammetovih solaža, ali i njihova neupečatljivost. Budući da je izgubio mobitel sa svim svojim idejama za riffove, ishod je očit. Dakle, na albumu nema ničeg spektakularnog, ali ono što imamo je kompetentno odrađeno. Niti će oduševiti, niti razočarati. 

Nisu ni prvi ni zadnji bend koji nakon 30 godina karijere ne nudi ništa novo, ali i dalje zna svirati. Iako su na lošem glasu zadnjih 15 godina među puritancima zbog promjene zvuka – a i loših odluka kod snimanja "St. Anger" i "Death Magnetic" – ovaj put je postignut kompromis. Album je dovoljno žestok da zadovolji staru gardu, a dovoljno pristupačan da privuče širu publiku. Melodije i tempo pokreću cijeli album te ga se isplati poslušati unatoč odsutnosti upečatljivih solaža i inovacija. Mogli bismo ga nazvati metal albumom za pozne dane. A i ne zvuči loše. Album naravno, ne rečenica.

Popis pjesama:
CD 1
01. Hardwired*
02. Atlas, Rise!
03. Now That We're Dead
04. Moth Into Flame*
05. Dream No More
06. Halo on Fire

CD 2
01. Confusion
02. ManUNkind
03. Here Comes Revenge
04. Am I Savage?
05. Murder One
06. Spit Out the Bone*

Top pjesme*