Muse i neonska nostalgija

Ocjena autora

8.0
Ocjena čitatelja
5.5
  • Godina: 2018
  • Izdavač: Warner Bros.; Helium-3
  • Žanr: Electronic rock, Pop rock, Synth-pop

Muse i neonska nostalgija

Još jedan u nizu albuma zadnjih par godina koji inspiraciju vuku iz umjetnog synth zvuka 80-ih, Muse se uspio izdvojiti znatno većim naglaskom na tadašnju produkciju i melodije, a ne samo površnim omažem. Možemo očekivati sve dobro – i loše – što takva produkcija podrazumijeva. Njihov bombastičan pristup također nije naodmet kako bi simulacija postala zbiljom.

Dok su se drugi izvođači poput Leprousa zaustavili na vizualnom elementu retrofuturizma i tek pokojoj blagoj aluziji klavijatura, Muse se nije suzdržao. Počevši od neonskog dizajna, preko izrazito naglašenih sintesajzera i melodija, cijeli se album trudi što više zvučati kao logički nastavak skladbi koje su "krasile" mnoštvo ZF i akcijskih filmova 80-ih. Jedina razlika jest u tome što „Simulation Theory“ ne zvuči kao poludovršeni kič. Tako se „Algorithm“ vrti oko tvrdog tempa i mračnih melodija electro-popa, dok „The Dark Side“ zvuči kao oda svim klišeiziranim pop-rock himnama prošlog stoljeća.

U skladu s ostatkom albuma, zvuk ga prati u korak sa svojom otvorenošću. Relativno vedra produkcija elektronike odlično bi se uklopila u bilo koji popularni ZF uradak tadašnje ere. Barem dok ne krene napadni „Propaganda“ koja asocira na stariju fazu Musea i agresija „Break it to Me“ sa svojim scratch gitarom. Također, produkcija se ističe i po tome što je mnogo kvalitetnija od njihove standardne. Nažalost, Muse se nikad nije mogao dičiti svojim zvukom, stoga je lijepo vidjeti da će se jednom i moći. Album ima još par dobrih trenutaka kad nešto već poznato poprima novi oblik. „Something Human“ je dobar primjer da klišejizirane ljubavne pop-rock himne mogu zvučati odlično, a ne uvijek kao katalizator mučnine u želucu. Pred kraj albuma pjesme poprimaju mračniji ton pa „Blockades“ idealno služi kao dramatični početak, a „The Void“ kao kraj cijeloj tronovskoj operi.

Ova ekskurzija u 80-e nekima možda neće najbolje sjesti. Iako stil jest nostalgičan, ne znači da se bend u potpunosti vratio u prošlost. Retro zvuk i otvorena produkcija daleko su od njihove početne dinamike i muljavog zvuka. Ako vam je jedino bitno mjerilo kvalitete je li pristup isti, zaobiđite „Simulation Theory“. Svim ostalima želim dobrodošlicu u (nove) stare 80-e!

Popis pjesama:

1. Algorithm*
2. The Dark Side*

3. Pressure
4. Propaganda
5. Break It to Me
6. Something Human*
7. Thought Contagion
8. Get Up and Fight
9. Blockades*
10. Dig Down
11. The Void
*top pjesme