Myrkur ili Nordijskom proljeću ususret

Ocjena autora

8.5
Ocjena čitatelja
4.0
  • Godina: 2020
  • Izdavač: Relapse Records
  • Žanr: Nordic, Folk

Myrkur ili Nordijskom proljeću ususret

Amalie Bruun ponovno se dokazala. Samoprozvana gotičarka – makar bila samo u duši – nakon odličnog „Mareridt“ novi je album izdala ususret proljeću. Iako se udaljila od black metala, njezin opus nimalo nije patio. Dapače, naglašava akustičke elemente koji su bili prisutni od samih početaka Myrkura te ih destilira i fokusira u kohezivnu cjelinu nordijske glazbe. I dok gledam vani još sivo i maglovito jutro – barem u trenutku pisanja – kontempliram kako se uklapa u atmosferu „Folkesange“. I više nego dobro.

Tmurnost i melankolija očito idu ruku pod ruku s nordijskim krajolikom, kamoli proljećem.  Za takvo što ponekad je dovoljna samo energija i lakoća akustike, odnosno folka. Nekima će vjerojatno nedostajati elementi black metala, no to ne znači da je sama srž Myrkura izgubljena, zauvijek zaboravljena kao i spoznaja svrhe pojačala. Kao i na prijašnjem „Mausoleum“, jasno je da je fokus samog projekta na atmosferi i čistim emocijama, a ne na specifičnom žanru. Uostalom, Amalie je gotičarka usmjerena k nutrini, a to je ponekad najbitnije.

U prilog glazbi ide i produkcija koja je idealna za ovakvu vrstu folka. Otvorena kako bi se dobio osjećaj prostora i dopustilo prirodno širenje vokalnih dionica na sve strane, a istovremeno čvrsta kada treba biti, osobito kod dramatičnih dijelova. Takav rezultat je i za očekivati kad posao odradi Christopher Juul iz Heilunga.

Što se tiče samog žanra i bilo kakvih kontroverzi koje on povlači sa sobom, možda je i blagi blagoslov(!) da je black metal odsutan na ovom albumu. Barem će puritanci prestati prigovarati da komercijalizira njihov predivni žanr – da se njih pita, taman posla da nešto postane iole slušljivo. Myrkur je uvijek posjedovao natruhe eteričnog i njegovao fragmente iz davnina, makar na suptilan način. Njega onog što je prošlo dok se pritom gleda k budućnosti esencijalno je za daljnji razvoj svega, kako glazbe, tako i života općenito.

Što je onda najbitnije? Odsutnost stagnacije jer u njoj leži spora smrt. „Folkesange“ možda nema onaj početni šok i snagu koju je „Mareridt“ posjedovao, ali zato ima njegovu krajnju melodičnost i doticaj s nordijskim korijenima. Što se tiče korijena, Amalije možda jest započela karijeru kao pjevačica s pozadinom u indie popu, no zorno je gdje su njezini pravi korijeni. U vlažnom, hladnom tlu sjevera.

Popis pjesama:
1. Ella*

2. Fager som en Ros
3. Leaves of Yggdrasil*
4. Ramund
5. Tor i Helheim*
6. Svea
7. Harpens Kraft
8. Gammelkäring
9. House Carpenter*
10. Reiar*
11. Gudernes Vilje
12. Vinter