Je li ovo Waters kojeg zaista želimo?

Ocjena autora

8.0
Ocjena čitatelja
-
  • Godina: 2017
  • Izdavač: Columbia
  • Žanr: Progressive rock, art rock

Je li ovo Waters kojeg zaista želimo?

Tko čeka, taj i dočeka – ako ne istog stoljeća, onda idućeg. Samo zato što glazbenik par desetljeća nije izdao ništa novo, to ne znači da nije bio marljiv. Takav je slučaj i s Rogerom Watersom koji se među ostalim bavio Live Aidom i novom turnejom "The Wal Live". 25 godina nije izdao novi album – opernu trakavicu naziva "Ça Ira" nećemo spominjati - ali to ne znači da nije imao ništa za reći. Dapače, svoje ljevičarske tendencije slobode govora te prijezir prema Trumpu i njemu sličnima uvijek je bio spreman dati na znanje. Stoga smo dobili upravo to, njegovo novo prosipanje žući. I nismo razočarani.

Za neupućene koji nikada nisu čuli Pink Floyd od albuma "The Wall" nadalje ili njegovu solo karijeru, Roger uvijek rado plovi vodama kritike trenutnog stanja u svijetu – osobito konzervativaca. Dok su prošla tri albuma bila konceptualna s konkretnim radnjama, "Is This the Life We Really Want?" znatno je izravniji. To ne znači da je zato manje vrijedan. Vidi se da je i dalje sposoban prizvati nezadovoljstvo običnog čovjeka i njegove strahove u današnjem svjetskom poretku. "Picture That" utjelovljuje njegovu strast i skoro maničnu paranoju što sve može zadesiti pojedinca u današnjem svijetu, dok "Is This the Life We Really Want?" dodatno propitkuje naše živote i odluke.

Glazba je i dalje na razini, kao i produkcija. Naizgled nespojiva intimnost i otvorenost koegzistiraju uz dodatnu kombinaciju sjetnosti. Pjesme vuku dosta inspiracije s "Wish You Were Here" i "The Wall", ali to nije ništa čudno. Teško je distancirati se od jednih od najboljih rock albuma - osobito ako ste na njima radili. Stoga ne čudi da dosta odluka i zvukova podsjeća na to razdoblje. Da ne bi sve ispalo cinično, ni Gilmour se nije bolje snašao. "Smell the Roses" je de facto "Have a Cigar" s "Welcome to the Machine" i "Dogs" u sredini, ali jačeg blues aranžmanu. A Waters je sigurno toga svjestan. Stihovi zvuče kao nastavak njegovih ideja s "The Final Cut" i "Amused to Death". Nije se osobito trudio promijeniti zvuk zadnjih 30 godina, no nije ni trebao. Zna područje koje mu najbolje leži i drži ga se. Bolje to nego konstantno eksperimentirati i modernizirati, a tu je lekciju još naučio za vrijeme "Radio K.A.O.S." Itekako se vidi da zna što radi. Pjesme su ovog puta samostalnije, bez mnogo prijelaza i međusobnih povezanosti pa ih je moguće procijeniti neovisno od ostatka albuma. Nema viška, sve je fokusirano i sažeto. Waters je u odličnoj formi, a odsutnost iz studija očito mu nije nimalo naškodila.  

Moglo bi se reći da je ovakav album pristupačniji široj publici. Ako ne po tematici, onda po sažetosti. Waters nikad nije bio na glasu po lako probavljivoj glazbi prepunoj zaboravljivih stihova. Ovo je album koji morate nekoliko puta preslušati kako bi sve upili i doživjeli kako treba. Jer, u čemu bi bila radost slušanja glazbe ako ju razumijemo isprve? Možda ni u čemu ili vrlo malo. Je li ovo album koji zaista želimo? Budući da nam nije donio ništa revolucionarno, možda nije. Ali definitivno jest album koji uistinu trebamo.

Popis pjesama:
01. When We Were Young
02. Déjà Vu*
03. The Last Refugee
04. Picture That*
05. Broken Bones
06. Is This The Life We Really Want?*
07. Bird in A Gale
08. The Most Beautiful Girl
09. Smell The Roses*
10. Wait for Her
11. Oceans Apart
12. Part of Me Died

*Top pjesme