Rolin Humes – „Rolin Humes presents Rolin Blues“

Ocjena autora

8.0
Ocjena čitatelja
-
  • Godina: 2015
  • Izdavač: Rolin Humes
  • Žanr: Blues

Rolin Humes – „Rolin Humes presents Rolin Blues“

Nakon što su u srpnju 2013. objavili svoj album prvijenac „Rolin Humes welcomes you to the Penultimate Supper 6​/​8“, naši domaći pop/rock/bluzeri Rolin Humes imali su itekako radnu i uspješnu godinu i pol. Hrpetina koncerata po hrvatskoj i okolici, pohodili su razna natjecanja i festivale, a s istih su se redovito vraćali kao pobjednici. Nakon što su pobijedili na Croatian Blues Challengeu u Zagrebu, dobili su čast predstavljati Hrvatsku na internacionalnoj inačici natjecanja i to u ni više ni manje nego dalekoj Americi – u Memphisu, kolijevci bluesa. Prije samog odlaska u Memphis najavili su novi album putem spota za single „If I could be someone else instead of me“, koji je izašao sredinom siječnja 2015. Ameriku su prošli, vratili su se nazad i po obećanju, novi album je izdan.

„Rolin Humes presents Rolin Blues“ je, kao i album prvijenac, hibrid između EP i LP izdanja. Iako sadrži “samo“ sedam pjesama, trajanje albuma je impresivnih 37 minuta.
Stilski, RH se nije odmaknuo puno od prvijenca. Otkrili su da im paše ta niša “zabavnog bluza” i to deru sa stilom.

Krenuvši redom slušati album, prvom pjesmom nisam bio pretjerano impresioniran. „You never gonna guess“ je lagana izvedba s fora uvodom na bass gitari i „ekstravagantnim“ vokalnim chorusom. Mana pjesme leži u ponavljanju lyricsa i vodeće melodije koja se vrti u krug tijekom cijele pjesme i tjera na osjećaj da sama pjesma traje pre dugo. Svaki put kad bi ju slušao, imao sam osjećaj da već nakon dvije minute, istu slušam već deset minuta te mi je nažalost ista ubrzo postala dosadna.

 

Dokaz da jedna pjesma ne čini album se prikazalo već na sljedećoj izvedbi „Pretentious Blues“. Riječ je o interesantnoj i kompliciranoj power baladi, tijekom koje se miješaju odlične klavirske i gitarske dionice popraćene jednako kvalitetnom ritam sekcijom, a sve to predvođeno snažnim Robertovim vokalom. Itekako pokazatelj da Robi svojim glasom može dominirati i u tugaljivim izvedbama.

Nakon prethodne balade na red stiže najavni single „If I could be someone else instead of me“. Nije čudo što je ista izabrana kao vodeći single sa albuma. Tijekom izvedbe isprepliću se elementi bluesa, popa, rocka, gospela, funka i soula te u inačici čine presjek onoga što RH svira. Tekst same pjesme za razliku od prethodne dvije nudi puno veću kompleksnost i dubinu, a vokal rasponom leti na sve strane. Pravi showcase primjerak.

„Time bomb“ je definitivni hit albuma. Stilski više u pop/rock/funk vodama, s elementima bluesa, ova pjesma tu je da vas natjera na gibanje. „Time bomb“ je ona pjesma koju ćete na koncertu dočekati pred kraj koncerta da vas natjera na ples, a veliki je favorit za radio single jer imam osjećaj da bi se naviše dopala široj publici. Tekst je, iako složen, lagano pamtljiv i zabavan, klavir dolazi do punog izražaja vodeći pjesmu, a središnji gitarski solo je kratak, ali sladak. Nadam se da će na sljedećem izdanju svoje mjesto naći više ovakvih pjesama jer mislim da su potreban balans u diskografiji, pogotovo na koncertima. RH je koncertno energičan bend, a ovakve pjesme ga samo mogu još više mogu uzdići i redovito rasplesati publiku.

Peta pjesma, „This Is Not the Presidental Blues“, je još jedna kompleksna izvedba sa vodećim soul elementom, odličnim i snažnim, sporijim, gitarskim i klavir dionicama, back vokalima koji itekako dolaze do izražaja te odličnom gitarskom solažom za kraj.

 

Jednako interesantna je i šesta pjesma – „I don’t know“. Back vokali su i na ovoj izvedbi jako izraženi u gospel stilu dok gitara i klavir deru onaj klasični zvuk boogie rock bendova iz 70’ih. Doobie Brothers meets Grand Funk Railroad s više vodećih klavirskih dionica. I na ovoj pjesmi se mogu naći itekako kvalitetne solaže koje će vas baciti u prošlost.
Za sam kraj stavljena je dugačka balada imena „Irene“. Kroz impresivnih 10 minuta predvođenih odličnim Robertovim vokalom „Irene“ nudi onu snažnu emotivnu pjesmu za zatvaranje koncerata. Lagani klavirski intro tijekom druge strofe poprima veseliji, neozbiljniji, pomalo cirkuski karakter, nakon čega se ponovno pjesma usporava. Dok klavir vodi većinu pjesme oko njega cijelo vrijeme “pleše“ onaj klasični zvuk blues gitare, koji kulminira fenomenalnom solažom Nikole Smiljanića, te čiji finale pojačava snažan Robertov vokal koji ponavlja ime pjesme.

Bilo bi sramotno da ne spomenem Emila Bišćana na basu, i Mateja Smiljanića na bubnjevima, koji su odradili itekako odličan posao na ovom albumu. Iako na prvu njihovi instrumenti nisu toliko izraženi kao klavir i gitara, i jedan i drugi su pridonijeli sjajnom ritam sekcijom čija se kvaliteta zaista osjeti tijekom slušanja albuma.

Za kraj vrijedi reći kako nije čudno zašto Rolin Humes ostavljaju takav dojam i pobjeđuju na silnim natjecanjima na koje odu. Rolin Humes zvuče kao uvozni, a ne kao izvozni proizvod, te raznolikoj hrvatskoj sceni nude stil koji nije toliko zastupljen na ovim prostorima, i to sa velikom dozom kvalitete.
Vjerujemo da će u budućnosti samo rasti, evoluirati te domaćoj publici ponuditi još mnogo kvalitetne glazbe. Kao što Rolin Humes vole reći – Vivat, crescat, floreat!
Album na bandcampu

 

Popis pjesama:

  1. You never gonna guess
  2. Pretentious blues*
  3. If I could be someone else instead of me
  4. Time bomb*
  5. This is not the presidential blues
  6. I don’t know
  7. Irene*

*Top tracks