Sonata Arctica - "Talviyö" - dosadni i pogubljeni u zimskoj noći

Ocjena autora

6.5
Ocjena čitatelja
-
  • Godina: 2019
  • Izdavač: Avalon Label
  • Žanr: power/prog metal

Sonata Arctica - "Talviyö" - dosadni i pogubljeni u zimskoj noći

U više od dva desetljeća karijere, finski metalci Sonata Arctica prošli su put od jednog od najpoznatijih sympho power metal bendova do benda koji se kroz eksperimentiranje pomalo pogubio.

Prvi albumi „Ecliptica“ i „Silence“ uvijek će biti klasici žanra, a vrhunac rada ovog benda svakako je „Reckoning Night“, prekrasan spoj simfoničnih elemenata, melodičnog metala, emotivnih tekstova i vokalnih vratolomija frontmena Tonyja Kakkoa. S „Uniom“ su započeli njihovi izleti u progressive metal i eksperimentiranje općenito, što je kulminiralo u najmanju ruku neobičnim „Stones Grow Her Name“.

Sljedećim albumom „Pariah's Child“ pomalo su vratili elemente koji su ih proslavili, ali nikada nisu dosegli razinu ranijih materijala. Slična je stvar i s najnovijim albumom „Talviyö“.

 

 

„Talviyö“ na finskom znači „zimska noć“. Ako im stil glazbe nije ostao konzistentan, teme tekstova jesu. Tu su i dalje pjesme o međuljudskim odnosima, vukovima, letu preko snijegom pokrivenih dolina njihove domovine, izgubljenim ljubavima, prirodi i neznanim junacima. Album otvara „Message From The Sun“ koja na trenutke pokušava oživjeti dane stare slave, a osim toga sadrži i zanimljive bas dionice. Pamtljive refrene po kojima je Sonata postala poznata imaju i „Whirlwind“ i „Cold“. Na ostalim pjesmama gitare su pozadinski instrumenti, a u prvom planu su vokali i klavijaturske dionice, a Tony i ekipa se dosta poigravaju i akustičnim gitarama.

„Storm The Armada“ najbolje je napisana pjesma na ovom albumu i vjerojatno je jedina koja bi se mogla mjeriti sa starim materijalom. Na toj pjesmi sve dolazi do izražaja, od basa koji je na cjelokupnom albumu iznenađujuće dobar do teatralnih klavijatura. Nakon „Armade“, sve nekako pada u drugi plan. Nijedna se pjesma pretjerano ne ističe, osim instrumentala „Ismo's Got Good Reactors“. Ovaj kratki instrumentalni predah sadrži najbolje riffove na albumu, što je pomalo tužno.

 

 

Tonyjev glas sada zvuči mlako i umorno, kao da se dosađivao dok je snimao vokalne dionice. To se posebno ističe na uvodnom singlu „A Little Less Understanding“, nevjerojatno napornoj pjesmi. „The Raven Still Flies“ ima nekoliko zanimljivih prog trenutaka koji popravljaju cjelokupni dojam druge polovice albuma. Zimsku noć zatvara balada „The Garden“. U usporedbi s ostalim baladama ovog benda („Tallulah“, „Shy“), „The Garden“ je nekako slaba i bljedunjava, ne pobuđuje navalu emocija kao gore navedene pjesme.

Unatoč dobrom početku, album djeluje dosta neusmjereno i neinspirirano. Dečki iz Sonate ostavili su power metal iza sebe (do te mjere da klasike poput „FullMoon“ više ne žele izvoditi uživo) i krenuli u nepoznate im vode. Pohvalno je ploviti nepoznatim vodama i raniji albumi poput „Unie“ i „Days Of Grays“ dokazuju da se ovi Finci znaju snaći. Ipak, na ovom albumu nedostaje fokusa i inspiracije, kao da je snimljen jer je trebao biti snimljen, ne zato što je bend htio napraviti takav album. Možda je vrijeme da glazbeno krenu u novom smjeru kako bi ponovno počeli snimati uzbudljive albume.

 

Popis pjesama:

1. Message From The Sun*

2. Whirlwind*

3. Cold

4. Storm The Armada*

5. The Last Of The Lambs

6. Who Failed The Most

7. Ismo's Got Good Reactors

8. Demon's Gate

9. A Little Less Understanding

10. The Raven Still Flies With You

11. The Garden