Moderni skald za sva vremena

Ocjena autora

9.0
Ocjena čitatelja
-
  • Godina: 2018
  • Izdavač: By Norse Music
  • Žanr: Dark folk, ambient

Moderni skald za sva vremena

Trebala sam ovo napisati ranije. I htjela sam, ali mi se onda dogodio faks, pa me uhvatila nekakva adventska lijenost koja mi nije dozvoljavala da napravim išta produktivno. Ipak, maknut ću se od ovih patetičnih izlika i objasniti zašto smatram da je bitno pisati o ovome albumu.

Već nekoliko godina raste interes za nordijsku kulturu. Sve se više istražuje taj dio povijesti, ponovno se čitaju sage i mitovi o vikinškim herojima. Dijelovi toga doprli su i u mainstream kulturu. Tako na televiziji možete pogledati serije Vikinzi koja prati život i pohode Ragnara Lothbroka i The Last Kingdom koja se temelji na istoimenoj trilogiji Bernarda Cornwella. (Ukoliko ste knjiški tip, autorica ovih redaka vam preporučuje još dvije trilogije autora Gilesa Kristiana: Gavran i Saga i Sigurdu). U najmanju ruku, tragove mitologije se može naći u Marvelovim stripovima i filmovima o superheroju Thoru. Iako daleko od izvornih mitova, ovo bi mogao biti dobar entry point za mlađe generacije.

U glazbi su nordijski motivi itekako prisutni. Richard Wagner je svoju inspiraciju nordijskom mitologijom pretočio u Prsten Nimbelunga. Jethro Tull, Uriah Heep, Led Zeppelin i Blind Guardian znali su publiku počastiti pokojom pjesmom o Vikinzima. Manowar, Rebellion i Therion o tome su pisali čitave albume. Black metal je osim sjevernjačkom hladnoćom i zlom bio fasciniran i drevnom kulturom Skandinavije. Mnogi bendovi drugog vala koji su se u početku deklarirali kao sotonisti su kasnije odbacili svoje mladenačke fascinacije Luciferom u korist nordijskih bogova, čije su štovanje smatrali još boljim napadom na kršćanstvo. Iznimka je grupa Enslaved, koja je od samih početaka u svojoj glazbi opisivala vjeru i život svojih praotaca (što se može čuti na albumima Frost, Eld i Vikingligr Veldi). Postoji cijeli jedan podžanr metala koji se bavi Vikinzima koji se zove – ne bi čovjek vjerovao – Viking metal. Viking metal je započeo s albumima Hammerheart i Blood Fire Death švedske grupe Bathory, a danas se Viking metalom naziva bilo koji bend sa vikinškom tematikom, od Falkenbacha i Einherjera do melodeath bendova poput Amon Amartha i ponekog folk metal bend (Turisas, Tyr, Ensiferum). Ukratko, Nordijci su popularni u glazbi.

I usred svega toga, jedan je mladi norveški bubnjar odlučio stvarati glazbu kroz koju bi pobudio i istražio drevnu mudrost starih runa. Njegovo je ime Einar Selvik.

Da bi to postigao, Einar je posegnuo za starim, skoro zaboravljenim instrumentima (a neke je i sam nanovo izgradio) i počeo stvarati glazbu inspiriranu nordijskim runama i njihovim značenjima. Ova je fascinacija rezultirala trilogijom Runaljod: Runaljod – Gap Var Ginnunga, Runaljod -Yggdrasil i Runaljod – Ragnarok. Ovi su albumi postali iznimno popularni, a live nastupi Wardrune jedni od najtraženijih. Tome u prilog svjedoči i mjesecima unaprijed rasprodani koncert u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Potražnja je bila tolika da se pričalo i o organizaciji još jednog koncerta dan poslije, što se nažalost nije dogodilo.

Kako se uvijek pričalo o trilogiji albuma, mnogi su se fanovi uplašili da bi Ragnarok mogao biti posljednji album ovih bardova. Na sreću to nije slučaj, ali novi album Skald se ipak razlikuje od svojih prethodnika. Može ga se nazvati „akustičnim albumom”, jer na njemu dominiraju skladbe na kojima se čuje samo Einarov vokal i neki od instrumenata kojim se on služi (nadam se da ću do koncerta naučiti razlikovati sve te instrumente). Baš poput pravog skandinavskog skalda (pjesnika), Einar nas vodi kroz poeziju islandskih pjesnika koji su skladali na dvorovima svojih jarlova. Zapravo je nevjerojatno koliku snagu i karizmu Selvik posjeduje: on sam gradi atmosferu i tempo ovih skladbi i s lakoćom vlada riječima svojih praotaca. Kroz sirovu energiju Selvik stvara slike bitki, bogova, junaka pred teškim životnim odlukama. Slušatelju treba neko vrijeme da se trgne i iz ovog davnog i drugačijeg svijeta vrati u sadašnjost.

Na ovome albumu tri su starije Wardrunine skladbe predstavljene u novom ruhu, u tzv. Skaldskoj (Scaldic) verziji. Voluspa, Fehu i Helvegen odlično zvuče i na ovaj način i slušatelju daju uvid u to kako pojedino djelo može biti interpretirano na više načina. Ako ste ikada htjeli čuti kako bi legendarna poema iz Edde zvučala u izvedbi nekog barda iz davnina, poslušajte bilo koju od ovdje navedenih skladbi.

Ipak, vjerojatno najbolja skladba (konstantno tipkam 'skaldba'. Slučajnost?) jest ona najduža: Sonatorrek. Einar je opjevao čitavu istoimenu sagu Egila Skalagrimssona u kojoj pjesnik oplakuje smrt svoja dva sina. Epsko je to putovanje od 15 minuta, kroz koje slušatelj doživljava svaku emociju, svaki atom tuge i boli koju pjesnik osjeća. Einarov vokal u pratnji samo jednog instrumenta savršeno je sredstvo kanaliziranja energije starih duhova nekog drugog vremena.

Osobno me veseli činjenica da postoje glazbeni projekti poput Wardrune. Iz dana u dan nastaje ih sve više i više, a neki su iznimno kvalitetni, poput Eivor, Heilunga ili Danheima, o kojima će se više pisati u nekom drugom članku. Ovakvi projekti te nov interes za nordijsku kulturu oživljavaju i čuvaju neku davno izgubljenu povijest koju vrijedi nanovo pronaći, jer nas ona čini onakvima kavi jesmo i bitan je dio našeg identiteta.

Popis pjesama:
1.Vardlokk
2.Skald
3.Ein sat hon uti
4.Voluspá (skaldic version)*
5.Fehu (skaldic version)
6.Vindavla
7.Ormagardskvedi
8. Gravbakkjen
9.Sonatorrek*
10. Helvegen (skaldic version)

*Top pjesme