Andrej Korovljev: ''KUD Idijoti su bili iskreni poput The Clasha''

Andrej Korovljev: ''KUD Idijoti su bili iskreni poput The Clasha''

2019. je bila godina u kojoj se puno pričalo o pokojnom Tusti i KUD Idijotima. Nenad Marjanović, poznatiji kao dr. Fric je izdao knjigu ''Život s Idijotima'', Andrej Korovljev snimio je film ''Tusta'' koji je otkrio mnoge zanimljive priče i detalje iz Tustinog života i karijere benda. Također, objavljeno je reizdanje albuma ''Gratis hits live!'' koje je bilo na vrhu liste najprodavanijih albuma u prošloj godini. Mora se i spomenuti nagrada za životno djelo koju je nezavisna novinarska nagrada Rock&Off dodijelila legendarnom bendu.

No u široj javnosti najviše se pričalo o filmu ''Tusta''. U razgovoru s Andrejom Korovljevom saznali smo neke detalje iz Tustinog života, o nastanku filma i budućim planovima.

 

Odakle inspiracija za film? Jesi li snimio film iz osobnih razloga, zbog punka, Pule, Tuste?

Snimio sam film zbog svega toga. Rođeni sam Puležan, odrastao sam u punk rock mlijeu, poznavao sam Tustu, dobar sam sa svim članovima KUD Idijota, ali okidač je, nažalost, bila Tustina prerana smrt. Morali smo mu odati počast, a kako sam ja filmski redatelj i film je moj medij preko kojeg se izražavam, odlučio sam to učiniti na taj način. Sva moja emotivna vezanost za Pulu, KUD Idijote i Tustu kao heroja mog djetinjstva presudila je da se kristalizira ideja u glavi i na kraju pretvori u film.

 

Koliko je bilo komplicirano smisliti, snimiti, montirati i na kraju krajeva promovirati film?

Sve je to zapravo jednako teško, svaki taj proces je težak na svoj način. Priprema je, naravno, pola posla, ali dokumentarac se itekako razlikuje od igranog filma. U dokumentarcu imaš ideju, nekakve osnovne postulate dramaturgije i vizualizaciju kako bi film trebao izgledati na kraju. Naravno, često već na prvom snimanju dokumentarac krene u neke druge vode ili se čak slomi, što ovdje nije bio slučaj. Kada smo krenuli snimati konstantno su se otvarali novi putevi, rukavci priča i to je bilo jedno dugo putovanje. Naše snimanje je trajalo jako dugo, snimali smo od Makedonije do Slovenije sa više od stotinu sugovornika. Na se moraš odlučiti što će ući u film, što će izvisiti, ipak si ograničen vremenom i budžetom. Ali sve u svemu bilo je jako zabavno.

 

I koliko ste sadržaja ukupno snimili?

Kako je priča napredovala, tako su se sati gomilali. To su bile stotine sati materijala koje je trebalo uobličiti u smislenu priču koja će držati vodu i koja će imati tempo, dinamiku, emociju. Prva verzija je trajala 4 i pol sata, a ljudi su je pogledali u dahu i rekli da uopće ne djeluje dugačko, ali normalno da film ne može toliko trajati. I montaža je trajala jako dugo, oko dvije godine. Teško je bilo sve spojiti u 2 sata jer se film ne radi samo o priči benda, nego i o životnoj priči Tuste, radničkom segmentu (svi članovi osim Frica su radili u Uljaniku) i o još mnogi stvari. Tu je presudnu ulogu odigrala montažerka i dramaturginja VEsna Biljan koji je film perfektno zaokružila i dala mu specifičan "touch".

 

Fanovi glazbe i sami glazbenici obožavaju film, no tu i tamo se nađe neki kritičar kojem smetaju ''nepotrebne scene i predugo trajanje''. Čije ti je mišljenje bitnije kao režiseru?

Pa ne znam točno na koje kritičare ciljaš. Pročitao sam i ja podosta kritika i ne želim se osvrtati na njih jer su kritike uvijek subjektivne, ali cijenim kad čujem utemeljene stvari od strane kritike, no u principu sam zadovoljan reakcijom kritike. Pogotovo sam zadovoljan reakcijom publike, u regiji smo prešli više od 10 tisuća gledatelja, a dokumentarac rijetko kad toliko ljudi gleda u kinima. Jako mi je drago bilo vidjeti stotine ljudi svih generacija, ne nužno Tustinih fanova, kako su bez mobitela, kokica i razgovora uvučeni u platno.

 

Znam nekoliko ljudi koji su pogledali film bez da su znali tko je bio Tusta i KUD Idijoti, čak nikad nisu ni čuli za njega, odnosno njih, ali nakon filma su bili očarani njegovim likom i cijelom pričom.

Drago mi je s te strane što su se fanovi educirali, ljudi koji ne znaju tu priču gledali su i doživljavali film kao film. Nisu znali, za razliku od okorjelih fanova, te anegdote i događaje. Drago mi je što su nakon filma postali upućeniji i otkrili nešto novo. Oni su mi bili lakmus papir da vidim je li film dobar ili nije. Možda je i najbitnije pokazati mladima i onima koji ne znaju ništa o toj priči, tko je zapravo bio Tusta  i KUD Idijoti.

 

Kako su sugovornici reagirali kad ste ih pitali za sudjelovanje u filmu? Je li vas itko odbio?

Nitko! Ja sam se šokirao, pozitivno šokirao. Svi su s takvim žarom i entuzijazmom krenuli u tu priču, kao da smo Tustini braća i sestre, najbolji frendovi. To su redom bili jako topli i prijateljski susreti, baš kao da se znamo sto godina. Sprijateljio sam se s puno ljudi. Obično kad snimaš dokumentarac naletiš na svakakve ljude; ovaj ne može, onaj ne želi, ovom ne paše tako, onaj nije raspoložen... Ovdje to nije bio slučaj. Ovo mi je bio prvi put da nije bilo problema te vrste.

 

Može li se za KUD Idijote reći da su ''The only band that matters'', kao što je to bio The Clash u svjetskim razmjerima?

Da, slažem se. Ako bi se uspoređivala iskrenost, ona svjetonazorska, glazbena i idološka, jedino bi se mogli usporediti s The Clashom, ali KUD Idijoti su bili lokalni fenomen. Od početka rock glazbe na ovim prostorima nije postojao tako pravocrtan, iskren i postojan bend koji se nije mijenjao i tražio. Značajni bendovi pjevaju o problemima u svojoj sredini i promotori su zdravog razuma, to je činilo Kudovce velikima.

 

Što je s tom Pulom? Iz tako relativno malog grada je ispolovilo nevjerojatno puno značajnih bendova? Zašto je to tako?

Pula je oduvijek rock'n'roll grad, uvijek je bila radničko, vojno i industrijsko središte. Još od sedamdesetih Pula ima jaku scenu, tad je to bila hippie scena, kasnije punk rock i metal scena. Ne smijemo zaboraviti ni fenomene poput Francija Blaškovića koji je nedavno objavio 94. album! Pula je rodila masu vrijednih bendova.

 

Kada generalno pogledamo starije punk bendove, možemo vidjeti da su svi krenuli kao tinejdžeri ili ranim dvadesetim godinama. Kada su se Idijoti krenuli afirmirati, Tusta je već bio u tridesetima. 

Da, Tusta je od ostalih članova bio stariji deset godina, ali ta se razlika nikad nije primjećivala. Prije toga, Tusta je bio hard rocker. Krajem 70-ih je počeo slušati punk, a prije toga je proputovao pola Europe stopiranjem i na tim putovanjima bio na hrpetini koncerata. Čovjek je bio glazbeno vrlo obrazovan iz prve ruke.

 

Kroz povijest su često studenti i mladi ljudi započinjali nekakve pobune i htjeli mijenjati svijet. Iz kojeg razloga danas toga ima sve manje i manje? Je li nam predobro ili se bojimo posljedica?

Mislim da je to samo komoditet, ništa drugo. Nije ni nama u osamdesetima ništa falilo, živilo se bolje nego danas, imali smo sve plaćeno, ali je postojala ta energija za promjenom. Mladi su bili progresivni, promišljali svijet oko sebe puno više nego današnje generacije odgojene na internetu.

 

Zašto su se onda mladi bunili? Je li punk bio moda?

Pa nije bio moda, to je bio svjetski trend, pokušavale su se ispravljati, koliko god to zvučilo naivno,  svjetske, a i domaće nepravde. Uvijek si imao nešto o čemu ćeš pjevati, razlog za bunt. Danas je kapitalizam smekšao punk ili onaj ortodoksni potjerao natrag u garažu, što i nije loše jer je od tamo i krenuo. Čekam na novu eksploziju punka ravno iz garaža i podruma.

 

Zašto bi preporučio mladima da slušaju KUD Idijote i punk općenito?

Zašto ne? Postoji svi razlozi za, a nema niti jednog kontra.

 

Što misliš o Rock&Off nagradi za životno djelo koju su dobili KUD Idijoti?

Dogodile su se neke prepirke oko toga koje ne želim komentirati. Ja u tome ne vidim ništa sporno i mislim da bi Tusta podržao nešto takvo poput Rock&offa, za razliku od Porina. To je nagrada mladoj i kvalitetnoj sceni koja ima nešto za reći, ali je medijski potisnuta kako znamo što prevladava u ovom bolesnom društvu, jeftina estrada i cajke, cilj je brojati šušku. Mislim da Rocko&off i slične nagrade trebaju postajati i jačati iz godine u godinu.

 

Zašto Sale Veruda nije došao?

Kako sam kaže: ''Otvorio sam novi list u  svom životu''. Ne želi se više baviti KUD Idijotima, sada ima svoj boogie r'n'r bend Saša 21 koji je odličan! Netko voli biti u prošlosti, a netko voli krenuti dalje, a ja to cijenim.

 

Planiraš li još kakav projekt o KUD Idijotima?

Trenutno imamo filmsku turneju po ex- Yu i ''bivšoj Austrougarskoj'', sad smo bili u Trstu i bilo je zakon. Postoji i neka ideja, kako imamo puno materijala koji nije ušao u fim, da napravimo mini seriju, ali otom potom...