Bobo Knežević - "Zadovoljan sam sa svime što sam doživio u glazbi"

Bobo Knežević - "Zadovoljan sam sa svime što sam doživio u glazbi"

Bobo Knežević kantautor je i gitarist, koji se prvi put široj javnosti predstavio 2007. godine izdavanjem svog prvog albuma "Bobotomija", koji je na svjetlo dana iznio njegove prve hitove "Dominik", "Co to maš" - veliki ljetni hit 2007. i "Svijet je okrutan" – špica humoristične serije "Nad lipom 35". U srijedu, 28. rujna, nakon šest godina ponovno će zasvirati u zagrebačkom klubu KSET, gdje će predstaviti neke nove pjesme te koncertno najaviti predstojeći album.

Poštovanje, kako se osjećaš danas?
Poštovanje i Vama. Osjećam se zen.

Ove srijede, nakon dugih 6 godina, ponovno nastupaš u KSET-u. Što se u tvom životu promijenilo od zadnje KSET-ovske svirke?
U proteklom navedenom periodu snimio sam svoj drugi album pod nazivom "Bobdukcija" i trenutno završavam treći album. U tom procesu postao sam zreliji kao autor i izvođač. Generalno se nije ništa promijenilo značajno. Ostao sam na istom glazbenom putu čija me kilometraža, prijeđena i predstojeća, izuzetno veseli.

Četiri su godine prošle od "Bobdukcije", tvog drugog albuma. Imaju li se fanovi pravo nadati skorom novom izdanju i hoćemo li možda već sutra biti počašćeni nekim novim stvarima?
Ovo je baš odlično i pravodobno pitanje! Najkasnije do kraja ove godine planiramo objaviti novi album u izdanju Croatia Recordsa. Na koncertu u KSET-u ćemo zasigurno odsvirati dio repertoara s predstojećeg albuma - u prvom redu uspješnicu "Dim". Ekskluzivno ćemo odsvirati i pjesmu "E moj Damire",  i naravno pjesmu "Ninočka"  čiju će premijeru spota naša publika također imati priliku pogledati iste večeri, dakle ove srijede.

Koji su razlozi tvog nešto rjeđeg koncertiranja u Zagrebu?
Mišljenja sam da nigdje nije dobro prečesto nastupati. Prečesti nastupi krše prvo pravilo šou biznisa koje kaže da ne smiješ biti dosadan. Ako si negdje često postaješ dosadan i neminovno postaješ žrtva kvantitete.

Jesi li, kada si prije desetak godina napravio "Co to maš" i "Dominika", očekivao da će te pjesme izazvati toliki boom ili si i sam ostao zatečen tom činjenicom?
Bio sam zatečen činjenicom, naravno. Još uvijek sam zatečen. Pjesme koje su bile isključivo moja privatna stvar, postale su odjednom javno dobro. Svidio mi se osjećaj da mogu komunicirati s većim brojem ljudi putem glazbe. To mi je još uvijek otkriće.

Jesi li zadovoljan putanjom svoje glazbene karijere od tih dana do danas? Ima li nešto što bi promijenio da možeš ispočetka?
Zadovoljan sam sa svime što sam doživio u glazbi. Povremena i neizbježna negativna iskustva u svijetu koji glazbu okružuje nikad nisu mogla nadjačati zadovoljstvo stvaranja i izvođenja samih pjesama. Svi faktori koji mi sad padaju na pamet u smislu mijenjanja su u svojoj osnovi nepromjenjivi tako da ne bih mijenjao ništa.Sve je točno onako kako je trebalo biti.

Koliko ti je bavljenje glazbom uopće bitno? Smisao života ili usputni hobi?
Glazbu nazvati hobijem mi zvuči prebanalno, dok mi s druge strane nazvati je smislom života zvuči isforsirano.  Recimo da s vremenom više naginjem glazbi kao smislu života. U ranijoj fazi svog muzičkog naslušavanja bio sam dosta navučen na blues.Gotovo svi blues izvođači imali su kao jednu od tema na svojim sjajnim albumima pronalaženje imaginarne izgubljene pjesme. Savršenog spoja emocije, izvedbe, teksta i glazbe. Ta potraga je naravno utopija - izgubljena pjesma ne postoji, kao ni blago cara Trojana.Ali, potraga za njom (ili njim) itekako postoji. To je i neki moj smisao bavljenja glazbom. Tražiti savršenu pjesmu - stvarajući nesavršene.

Pod ugovorom si s Croatia Recordsom. Koliko ti ta činjenica pomaže u karijeri?
Pomaže mi jako puno. Meni je osobno nemoguće kvalitetno žonglirati s tolikom količinom obaveza koja po pravilima struke okružuju jednu pjesmu - stvari tehničke prirode mi naturalno zapinju i tu izdavač zaista odradi ono što ja ne mogu, neću i ne znam.

Koji ti je najbolji a koji najgori koncert u karijeri?
Najbolji koncert u karijeri mi je novosadski Exit. Ne zbog velike bine nego zbog sjajne atmosfere. Najgori... Ne mogu se odlučiti - sviranje u sarajevskom restoranu dok ljudi večeraju i mrze te pogledom ili nastup na ceremoniji otvaranja mobitel shopa na Knežiji velikog par kvadrata. Nisam bio dobro shvaćen u potonjim situacijama.

Najbolji bend/izvođač s kojim si dijelio pozornicu?
E, to je najteže pitanje koje nema konkretan odgovor. Tko mi je draži - tata,mama,seka ili braco? Svakog sam doživio drugačije u svom ambijentu i štimu.

Voliš li patlidžane?
Volim svu alkalizirajuću hranu. Osim okusa, sviđa mi se i boja samog patlidžana.

Nakon dosta godina na sceni, osjećaš li još uvijek tremu pred ovakve događaje kao što je sutrašnji koncert?
Uvijek osjećam tremu. Nisam dosad nikad imao koncert, a da nisam osjećao tremu. Trema je energija velike snage - s vremennom sam je naučio usmjeriti tamo gdje joj je mjesto - u šou program. Sa KSET-om sam povezan na emocionalnoj razini. Naime, i KSET i ja imamo 40 godina. Morat ću vršnjaku propisno čestitati rođendan.

Promijenio si raznorazne prateće bendove kroz karijeru, imaš i običaj svirati s lokalnim bendovima dok si na turneji. Kako to da si se odlučio za takav modus operandi? Čisto zbog ekonomske računice, ili?
Ekonomski trenutak nije bio presudan. Često znam nastupat i sam sa gitarom - što predstavlja najekonomičniji način rada, ako smo već počeli pričat jezikom ekonomije. Dogodile su se naime sulude koincidencije koje su me ponukale na takav način rada. Prije nekih 7 godina u Zagrebu su nastupali moji sad veliki prijatelji pankburaši Zbogom Brus Li iz Novog Sada. Bio sam oduševljen koncertom i prišao sam im nakon nastupa izraziti veliki respekt prema onome što oni rade. Nakon par minuta razgovora shvatio sam da oni znaju sve moje pjesme sa prvog albuma i ponudili su mi da dođem u Novi Sad svirati i da će me oni pratiti kao bend. Naravno da sam automatski pristao. Nekad u šali smo znali reći da se zovu Zbogom Brus LI ili S Bobom Brus Li, ovisno o tome da li nastupa Slavko Matić (frontmen) ili moja malenkost kao gost. To mi je jedna od najboljih glazbenih odluka. Slična situacija mi se dogodila i s Diktatorima  iz Splita koji su isto tako nastupili prema meni s potpunim poznavanjem svih pjesama koje sam ikada snimio. U Sinju sam imao čak dvije takve varijante, praktički s prijateljima iz najranijeg djetinjstva (predškolski uzrast) - Totom iz grupe Uzbuna i Shewom. Svi navedeni ljudi ukazali su mi veliku čast time što im se svidjelo nešto što radim. To me rukovodilo i to mi je bio prioritet .Stajati na bini sa njima - jer me kuže.

Već dugo živiš u Zagrebu, u kojoj si mjeri u doticaju s rodnim Sinjom i njegovom dosta aktivnom glazbenom scenom?
S rodnim gradom si uvijek u doticaju - što si duže dalje to si više u doticaju. U stalnom sam kontaktu i dijelimo uzajamnu podršku. Moji rođeni su tamo.

Tko su tvoji fanovi? Kako bi u kratkim crtama opisao jednog?
Fan je osoba koja ne tolerira fotoshop u glazbenom smislu.

Što najviše slušaš u zadnje vrijeme?
Već duže vrijeme slušam samo organsku glazbu. Havajske napjeve, glazbu nativnih Indijanaca – Cherokee, Sioux, Comanche. Volim i sakralnu glazbu izvedenu na orguljama. Privlače me te stvari.

Koliko je, po tvom mišljenju, teže (ili lakše) raditi nešto "pomaknutije" stihove poput tvojih u odnosu na one konvencionalnije?
Nikad o tome nisam razmišljao niti sam ikad tražio inspiraciju, a još manje pokušavao utjecati na njen slijed. To funkcionira kao fotoaparat. Kad vidiš nešto zanimljivo, ne razmišljaš, samo škljocneš. Što je manje fotoshopa, to je bolja slika. I ne postoji teže ili lakše - postoji samo "škljoc"

Napunio si 40 godina. Misliš li da postoji neko dobno ograničenje koliko dugo se čovjek može zajebavati prije nego prijeđe na neku tzv. "zreliju" ili "ozbiljniju" muziku ili ne?
Prije nego odgovorim, moramo definirati što je to ozbiljna muzika, a što neozbiljna muzika. Je li neozbiljna muzika ona koja stvari prikazuje onakvima kakve one realno jesu i je li ozbiljna muzika ona muzika u kojoj je Božena ostavila Marinka pa Marinko plače i u spotu gleda kroz zamagljeni prozor. Što je zrelije i ozbiljnije - dokumentarac iz Siera Leonea ili američki standardizirani ljubić? Malo se teško orijentirat u svijetu izvrnutih vrijednosti, zar ne? Neozbiljna glazba se može raditi i s ozbiljnom porukom, najbolji dokaz tome je njena protuteza, "ozbiljna" glazba, koja svojim porukama konstantno dokazuje maksimalnu neozbiljnost. Što se mene osobno tiče, radije ću biti neozbiljno ozbiljan nego ozbiljno neozbiljan

Poruka kojom ćeš privući široke mase na sutrašnji koncert?
Ne bih privlačio široke mase. U širini se gubi fokus. Meni se više sviđaju uske mase, a uskim masama u moje i u ime moga orkestra samo mogu poručiti –dođite! Spremni smo za vas i za 40 rođendan posljednjeg bastiona dobre glazbe u gradu, kluba KSET. Sila je sa nama, a sila masi daje ubrzanje