Bojana Vunturišević: "Stvaranje je moja potreba"

Bojana Vunturišević: "Stvaranje je moja potreba"

Mlada beogradska glazbenica Bojana Vunturišević nakon nastupa na Zagreb Beer Festu i u Saxu vraća se u Zagreb. U Tvornici kulture će 15. veljače predstaviti novi album "Daljine", što je bio povod našeg razgovora.

Čime se Bojana Vunturišević bavi ovih dana?

Ovih dana lečim grip koji sam zaradila negde u prolazu i preslušavam nove pesme koje sam neposredno pre gripa snimila. Mozgam kako da ih još više unapredim i smišljam im i sliku koju ćemo u predstojećim danima i snimiti.

 

S velikim se nestrpljenjem iščekuje tvoj skorašnji dolazak u Zagreb. Zbog čega misliš da se tvoja glazba posebno svidjela zagrebačkoj publici?

Stvarno ne znam, ali da postoji neka jaka veze između Zagreba i mene, to je pretačno. To privlačenje datira još iz 80-ih godina prošlog veka, ja ga samo nastavljam i ne nameravam da ga prekinem.

 

 

Što je najbolja karakteristika tvog aktualnog albuma "Daljine"?

Iskrenost u lirici i novotarije u zvuku.

 

Pjesma "Kese etikete" ima preko milijun pregleda na YouTubeu. Je li ta pjesma, osim publici, i vaš osobni favorit ili imate nekog drugog najdražeg autorskog "dragulja"?

Iako je baš volim, ne mogu reći da mi je number one na albumu. Ali ja sam poznati kontraš kome se gotovo uvek više dopadaju one pesme koje ne udaraju “na keca”, tako da su moji favoriti “Noćni program” i “Daljine”.

 

Kako nastaju tvoje pjesme, kako izgleda kreativni proces?

Ja se našminkam i počnem :D Šalim se. Ne postoji precizan šablon, niti neki ritual koji upražnjavam da bi do kreativnog procesa došlo. Pesme sa “Daljina” su nastajale vrlo spontano i one su rezultat druženja i interakcije sa prijateljima. Stvaranje je moja potreba, isto kao hrana, a hranu nekad umem i da preskočim, dok stvaranje nikad ne zaobilazim.

 

 

Koji vam je nastup ostao u posebnom sjećanju?

Nastup na Festivalu uličnih svirača u Novom Sadu. Tada sam prvi put čula da ogroman broj ljudi zna da peva sve pesme sa albuma i tada sam postala sigurna da smo uradili dobru stvar.

 

S kojim biste regionalnim glazbenikom željeli ostvariti suradnju?

Trenutno sa mladim beogradskim izvodjačem Kene Beri.  

 

Kako se pripremate za nastup? Imate li kakvih rituala prije izlaska na pozornicu?

Neprestano kašljanje je postalo ono što je ustaljeno pred svaki nastup. Toliko kašljem da su prijatelji iz benda to počeli da zovu “raspevavanje”. Verovatno to proizilazi iz ogromnom uzbuđenja, da ne kažem treme. Takođe volim da sam tada okružena ljudima koji mi prijaju i da je u bekstejdžu najgotivniji mogući vajb.