B.T.K.: "Inspiraciju crpimo iz svakodnevnih stvari"

B.T.K.: "Inspiraciju crpimo iz svakodnevnih stvari"

B.T.K. (Boli te kurac) je nastao u svibnju 2015. godine iz čiste zafrkancije, želje za svirkom i prenošenjem punk/Oi stava na publiku. Već na prvoj probi pao je prvi riff, a do kraja probe i prva pjesma. Iako su krenuli u pohod na scenu bez puno očekivanja, publika ih je dočekala otvorenih ruku. U srijedu, 9.11., godinu i nešto nakon osnutka benda, s repertoarom od desetak pjesama nastupaju u sklopu Good Vibrations programa uz Biciklić i KKK, a kako bi ih malo bolje upoznali, složili smo intervju s momcima.

Predstavite nam se kao bend, kakva je vaša vizija?
Bok, mi smo B.T.K. Nemamo nikakvu viziju, osim dobre zabave i žestoke svirke. Ako baš inzistiraš, ima tih par kratkoročnih ciljeva – odsvirati sutrašnji gig u Vintage Industrial Baru najbolje što možemo, dovršiti snimanje debi albuma čim prije, te ugovoriti duet s Terezom Kesovijom.

Kakva je vaša priča? Kako je došlo do ovakve postave benda?
Naša priča je krenula iz zajebancije na nekom tulumu kad su se Jimmy, Pale i Žgela (prvi pjevač), dogovorili da bi mogli probati nešto. Na gitaru je uletio Jankec iz SpokOi!-a. To se nakon par probi pretvorilo u nešto ozbiljnije, u kratko vrijeme smo napravili i par pjesama i tako je to krenulo. Vrlo brzo dolazi i do promjene u postavi, Marin mijenja Žgelu (kojeg pozdravljamo ovim putem) i u toj postavi bend svira i danas.

Još uvijek ste novi na sceni, ali vas publika jako dobro prihvaća. Jeste li očekivali da ćete biti tako prihvaćeni? Stvara li vam ta dobra prihvaćenost neku vrstu pritiska ili samo poticaj? 
Teško je reći da smo očekivali, ali sigurno da smo se nadali da će se ekipi svidjeti to što radimo. A i svjesni smo da smo dobri (he he he), tako da nismo nešto začuđeni što već imamo fanove. To je definitivno puno više poticaj nego pritisak, uvijek si više motiviran kad znaš da nećeš ostati nedoživljen.

Kako kod vas izgleda proces stvaranja glazbe? 
Prvo netko dođe s tekstom. Toga već imamo na lageru dosta, budući da inspiraciju crpimo iz svakodnevnih stvari. Onda gitarist Janko potaknut božanskom intervencijom složi neki riff, pa svi dalje slažemo aranžmane i ostale detalje.

Imate li neki bend koji biste mogli izdvojiti kao uzor i zašto baš taj bend?
Svatko u bendu je navučen na neku drugu muziku, od ska, preko hardcorea i oi!-a, do metala, tako da se ne može reći da imamo neke zajedničke „uzore“. Najdraži su nam naši bratski bendovi poput Ciroze Jetre i SpokOi!-a, ali oni su nam više frendovi nego uzori.

Koliko je teško ili lako zapeti za oko (ili u ovom slučaju uho) publike? Što mislite da ih je privuklo kod vas? 
Ovisi o tome što sviraš. Mi smo svjesni da sviramo taj ulični hardcore/oi đir koji, ako gledamo isključivo punk scenu, trenutno ponajbolje prolazi među ekipom u Zagrebu, tako da sigurno dobrim dijelom u tome leži tajna dosadašnje dobre posjećenosti koncerata. A nadamo se i svog budućeg uspjeha. Također, neupitno je da puno toga ovisi i o sreći. Kažu da ona prati hrabre, glupe i pijane. Nešto od toga sigurno jesmo.

Koju biste svirku dosad izdvojili kao najbolju?
Nismo ih imali puno, tako da su nam sve jako drage i posebne. Teško je izdvojiti. 'Ajde, možda ona u Zabočkom Regeneratoru jer je jako dobar osjećaj kad vidiš da i van tvog grada postoji solidna količina ljudi koja će te doći podržati iako si novi i sviraš prvi. A i dijelili smo stejdž s Motusom, to isto puno znači.

S kime biste htjeli u budućnosti dijeliti pozornicu? 
S Biciklićem i Krešom i Kiselim Kišama!

Imate li neku poruku za publiku, možda kolege na sceni?
Jedite, jedite, jedite još!