Drvored - "Biti svoj ne znači furati istu priču cijelo vrijeme nego nastaviti u smjeru istraživanja"
Foto: Drvored

Drvored - "Biti svoj ne znači furati istu priču cijelo vrijeme nego nastaviti u smjeru istraživanja"

Zagrebački bend Drvored nastao je 2010. godine kao jednokratni projekt, ali već nakon par probi odlučili su osnovati stalni bend. Kombinirajući šarm francuskih šansona i energiju balkanske nostalgije redovito zabavljaju publiku brzim i promjenjivim ritmovima, a svoj "podžarn" nazvali su balkankan. U sklopu warm-up večeri za ovogodišnji Tabor Film Festival nastupaju u Vintageu ovaj četvrtak, a u susret koncertu porazgovarali smo s jednim od članova, Miranom Bistričićem.

Kad slušam vašu glazbu padnu mi na pamet dvije uzrečice "Tko pjeva zlo ne misli" i "Različitost zabavlja". Kako biste vi opisali ono što radite i kako doživljavate glazbu koju stvarate?
Vidim da te asocira na pozitivu što nije loše (smijeh). Uvijek kad stvaraš trebaš davati sebe u to i samo tada to drži vodu. Nitko ne bi trebao pristajati na kompromis u smislu da izbacuje nešto što mu nije dobro s ciljem da se svidi drugoj ili trećoj strani. Znači, trudimo se izraziti i napraviti nešto novo u čemu se i drugi mogu prepoznati ako žele, to je glavna nit vodilja. Zeznuto je s glazbom, jer ljudima su ciljevi drugačiji. Netko se povodi u kreativnom izričaju s mišlju da će se to ciljanoj grupi svidjeti, kao što to danas rade neki koji bi kinticu stavili u džep :) ali ima i onih drugih. Svatko radi po nekom svom nahođenju kojeg savjest ne osuđuje.

U našem slučaju radimo to jer želimo to raditi, volimo to, dobro nam je i otvoreno je svima na interpretaciju. Ako u drugima izazove emociju već je napravljeno pola posla, a koncerti u konačnici sve potvrde. 

Kakav utisak želite ostaviti na publici?
Najslađa stvar u cijelo toj "igri" oko glazbe je to što svatko može pronaći svoj dio. Znaš, ne volim pričati o žanrovima. Oni su neke konstrukcije stvorene da bismo lakše napravili selekciju određenog materijala i iščupali ono što u podsvijesti već imamo zacrtano kao nešto što je nama dobro. Glazba je puno više od toga. Ona  je širok asortiman ideja, melodija i kompleksna je tvorevina koju treba istraživati bez granica. U sebi nosi konstrukciju nečije kreativnosti, života, prošlosti, prijateljstava...i u kojoj se čak i emocije upletu. Na kraju krajeva tamo i najviše udara, "oko srca", ako me razumiješ.

Zato je gledam na način da za svakoga ima ponešto. Naravno da ljudi selektiraju, što je prirodno, ali ne stvaraš pjesme zbog toga. Poanta je u tome da bend daje sebe u tim pjesmama, a onda publika shvati da je ona zapravo u tim pjesmama.

Kako dolazi do stvaranja nove pjesme? Odakle crpite inspiracije?
To ti je kao kad filozofa ili umjetnika pitaš od kuda ti je došla ta teorija ili zašto si povukao kist upravo tako? (smijeh). Rad na kraju krajeva govori sam za sebe, gledaš ga kao cjelinu iako je u početku bio razlomljen na hrpu segmenata.

To može biti trenutak inspiracije ili pak neka situacija koja u tebi izazove bujicu osjećaja koje predočiš u pjesme, ali ključna je u tebi ta potreba za stvaranjem jer tako smo satkani. Druga bitna stvar je rad, koji kod nekoga može ići po principu pokušaja i pogrešaka, a kod drugoga pažljivim odabirom svakog komadića. I u jednom i u drugom slučaju kreativnost je ta baza koja u konačnici dovede do toga da imaš gotov "proizvod". Neki kažu da se to može naučiti, ali ja sam više sklon ovom drugom gledištu da nam je to dano.

Kod nas je malo specifična situacija jer nas u bendu ima devet, a to znači devet različitih instrumenata, ali i karaktera, načina sviranja, razmišljanja i svatko daje neki svoj doprinos. U Drvoredu skladateljsku notu vodimo Fred i ja, ali onda nastupa taj drugi dio kolektivne "konverzacije"  koja te može doslovce odvesti na nekoliko različitih strana i ponekad znaš gdje ideš, a ponekad te iznenadi. Zar nije to ljepota stvaranja?

Čime se bavite kad ne svirate?
Radimo (smijeh). Borimo se, zarađujemo za život što i nije loše jer sve to može dovesti do toga da se upravo u glazbi kreativno "ispušeš".  Uglavnom većina nas u bendu ima i u svakodnevnim polovima veze s glazbom. Tu smo, ne možemo joj se othrvati.

Danas smo često zatrpani ogromnim količinama nove glazbe, knjiga, filmova i drugih kulturnih tvorevina. Kako se probiti u moru svega toga? Kako ostati svoj?
Vidiš, ljudi stvaraju i to je najljepša stvar, no uvijek treba gledati pozadinu cijele priče. Stvar je u tome da radiš nešto što i tebe ispunjava pa će se to odraziti i na drugoga. Najbolje tako da radiš stvari na svoj način, da si zadovoljan, a ne da samo štancaš materijal. To ti je zapravo isto kao i mala beba; prvo puže, pa hoda, pa skače, a na kraju postane odrastao čovjek koji će se smijati svim svojim glupostima iz djetinjstva, no ima iskustva za dalje. To je prirodno i treba proći neko vrijeme dok se sve ne posloži. Najveći problem je to da ljudi zbog prevelike želje često preskoče taj dio odrastanja i onda sve popuca, raspadne se ili ode u krivom smjeru.

Biti svoj ne znači furati istu priču cijelo vrijeme nego nastaviti u smjeru istraživanja i stvaranja kako si počeo na početku, zapravo čak i više od toga jer godine donose situacije i odgovornosti u kojima često treba malo jače uprijeti prstom prema naprijed.

Čini li vam se da današnja hiperprodukcija glazbenih projekata rezultira smanjenom kvalitetom istih i nekako tjera glazbenike da konstantno i brzo izbacuju nove stvari samo kako bi ostali "tu negdje"?
Danas svijet nažalost funkcionira po tom modelu. Postoje "pravila" koja moraš poštovati jer ti to suvremena užurbanost života nanosi, ne kao mogućnost odabira, već kao svojevrsni konsenzus u kojem uvijek netko gubi. Kažem konsenzus, jer čak i kad se ne slažeš s većinom pristaješ na to jer "moraš", a sve s ciljem da te drugi ne pojedu, odnosno, da oni veliki ne pojedu cijeli kolač. Svaka čast izuzecima i onima koji u takvim uvjetima mogu postati i ostati svoji. To je borba koju treba izvojevati ponosno!

Kako svi  jure, žure,  moguće je u cijelom tom kaosu izgubiti kompas i zabrljati, ali dobro je s vremena na vrijeme stati na loptu i razmisliti što radiš, za koga radiš i što želiš postići. Gledaj, svatko ima različite ciljeve i u konačnici "kako siješ tako ćeš i žeti".

Kad biste mogli na kavu s nekim glazbenikom (ne mora biti živ) tko bi to bio? Što biste pričali s njim?
Ha, ha, mislim da bi tu bilo devet različitih kava s drugim glazbenicima. A ako bi se trebali dogovoriti možda bi uspjeli nakon mjesec dana (smijeh). Ok, šalu na stranu. Kad bih išao na kavu s nekim velikim umjetnikom definitivno ne bi pričali o glazbi, jer su oni već sve s njom rekli. Ako želiš znati kako netko svira ili kako netko stvara slušaj njegovu glazbu, odsviraj njegove dionice. Ja bih probao nešto drugo, ostvario ugodnu konverzaciju i upoznao osobu koja stoji iza svega toga.

Kakva muzika se trenutno vrti na vašim playlistama?
Mislim da je različita, zapravo u to sam uvjeren (smijeh). Devet ljudi, devet mp3 playera, ha, ha.

Koji nastup ili putovanje vam je do sada ostalo u najljepšem sjećanju?
Teško je izdvojiti samo jedno, ali zanimljivo mi je da na kraju u slatkom sjećanju ostanu čak i stvari koje zabrljaš i zezneš. Svako putovanje je posebno baš kako što je drugačije svako mjesto u kojem sviraš i ljudi koji u njemu žive. Puno im možeš dati, izmamiti osmijeh na lice svojim sviranjem, ali i puno od njih naučiti tako da izdvojiti jedno bi bilo nauštrb onog prethodnog ili budućeg.  Vjerujem da će i u Vintage biti posebno

U četvrtak 27. travnja, pozornicu u Vintage Industrial Baru dijelite s Radio Aktivom. Što nam pripremate za taj koncert?
Moći ćete čuti jednu noviju stranu Drvoreda jer planiramo odsvirati i nove stvari što me posebno veseli. Izdvojili smo jedno vrijeme za stvaranje tako da ovaj koncert dolazi kao svojevrsni predah i prilika da se opustimo, Dobra stvar je da smo se zaželjeli svirke i dobre ekipe, jer u Zagrebu nismo svirali već neko vrijeme. Očekujem pozitivnu atmosferu i neka svi budu svoji, a mi ćemo dat 120 posto. Akcijaaa...

Kakvi su vam planovi u narednih nekoliko mjeseci? Imate li radno ljeto ili ćete malo odmoriti?
Mislim da ne bismo mogli bez svirki tako da će ih biti. Već imamo neke potvrđene, a sad u šestom mjesecu idemo i u Njemačku. Drugi dio ljeta ćemo ostaviti za pripremu nekih stvari i za snimanje novog materijala koji bi trebao izaći na jesen.