Fire In Cairo: "Cijelom procesu stvaranja glazbe pristupamo puno zrelije"

Fire In Cairo: "Cijelom procesu stvaranja glazbe pristupamo puno zrelije"

Fire In Cairo u KSET-u 13. lipnja promovira debitantski album. Nakon nekoliko uspješno odrađenih svirki i objavljenih pjesama preko kojih su osvojili domaću publiku, došao je red na prvo studijsko izdanje o kojem smo željeli saznati nešto više.

Kako vašim ušima zvuči vaš debitantski album?

Izrazito smo zadovoljni albumom, osobno nisam ni zamišljao da će zvučati tako dobro kako zvuči. Poslušao sam ga jedno tisuću puta prije nego što smo se odlučili da se radi o zadnjoj verziji, stoga su mi uši toliko isprane da mi je uopće teško reći što mislim o albumu. Osobno mi je ovo prvo iskustvo sa ovako ozbiljnim snimanjem, i nisam uopće imao percepciju kako bi pjesme mogle zvučati kada ih snimimo u studiju. Što se tiče stila u kojem sam album ide, teško mi je reći nešto detaljnije osim da se radi o nekakvom rocku, mogli bismo ga nazvati alternativnim, indie...tko zna.  Od brojnih ljudi smo čuli usporedbe sa razno raznim bandovima, od Nirvane, Alice ih Chains, RHCP... osobno nisam slušao te bandove stoga ne mogu ništa više o tome reći. Kada ga slušam, zvuči mi moderno, zvuči mi tvrdo, zvuči mi emotivno i nadam se da iste te kvalitete uočava i publika. Mislim da smo uspješno na snimci zapečatili ono što je Fire in Cairo, snimka je dobar odraz nas kao osoba, nas kao banda i nas kao glazbenika, te mi je zbog toga drago čuti bilo kakvu kritiku od ljudi koji su slušali album. Uglavnom ono što moram naglastiti je da mi je izrazito teško biti objektivan što se ovog pitanja tiče, ono što znam jest da meni zvuči izrazito dobro i da se nadam da ima sličan efekt na sve ljude koji ga slušaju.

 

Koliko dugo ste ga radili, na kakve ste sve prepreke naišli formirajući finalni produkt?

Instrumentali za album snimani su prije otprilike godinu dana.  Proveli smo nekoliko dana u RSL production studio u Novom Mestu i sve pjesme snimili live. Cijeli proces stvaranja materijala naišao je na nekoliko prepreka, a to se prvenstveno odnosi na izmjene članova sastava, koje su prethodile samom snimanju albuma. Uglavnom su se mijenjali gitaristi, te smo tek krajem prošle godine završili u trenutnom sastavu kada je u band došao Jakov. Nakon instrumentala uslijedilo je snimanje vokala, koje je trajalo dosta dugo, jer vokali nisu snimljeni u jednom komadu nego je, prvenstveno Mate periodično odlazio u studio i snimao vokale i back vokale za pjesme. Ostatak banda je isto tako sudjelovao u snimanju back vokala. Nakon što je sve bilo snimljeno, Matej Gobec je odradio nevjerojatno dobar posao na mixu i masteru, pri čemu smo naravno mi isto tako davali input u smislu što nam se sviđa i što mislimo da bi trebalo promijeniti.  Zatim je dosta vremena provedeno na detaljima, što se pogotovo odnosi na pronalaženje klavijaturista i trubača, koji su pridonijeli svojim dionicama na nekoliko pjesama.  Paralelno sa snimanjem albuma smo se isto tako pripremali za razne svirke i ljetnu turneju prošle godine, što je cijeli proces dodatno odužilo. Sve u svemu, od dana kada smo prvi puta svi zajedno ušli u RSL studio, mislim da je prošlo nešto više od godinu dana do izdavanja albuma, ne računajući pjesme koje su prethodno snimljene u studiu Šišmiš.

 

 

Koju ste poruku željeli prenijeti publici novim albumom? Što vam je bila glavna inspiracija, nit vodilja pri izrai albuma?

Mislim da je glavna ideja bila radit glazbu koja dobro zvuči, i to primarno nama, kad stvaramo pjesme uvijek nastojimo da stvari ''voze'' i da nas nose.  Jer ako mi nismo u tome dok sviramo, neće biti ni publika jer se te stvari osjete i čuju – kada band mehanički svira bez imali osjećaja i vjere u ono što rade. Tako da je to jedan od glavnih izvora inspiracije, radit glazbu u koju vjerujemo i koja nam radi lijepe stvari iznutra. Emocije, životne situacije i iskustva, novi akord, lijepa melodija, lijepa žena na ulici, pritisak na faksu...sve to je poslužilo kao inspiracija. Sam album nije bio konceptualan, da bih mogao specifično reći radi se o glazbenom opisu Odisejevog putovanja, inspiracije su razno razne prirode, ali ako bih ih morao kategorizirati u jednu temu onda bih rekao život. A dalje od toga, neka poruka koju smo htjeli poslati ljudima je da se isplati raditi ono što voliš. U smislu da smo u svakom trenutku mogli odustati od stvaranja autorskog materijala i postati cover band Metallice, ali ovako dajemo do znanja da na našoj sceni ima stvarno dobre glazbe, i ljudi koji stvarno daju dušu u ono što rade. Rad, rad je isto bitan faktor, to je ujedno i sredstvo kojim se dostiže uspjeh, ali je na svojevrstan način i izvor inspiracije. Svi znamo da koliko god smo umorni , strgani i bezvoljni, rad će se isplatiti, i pruža dobar osjećaj. Dovest će do pjesme koja je prekrasna (barem nama) i znat ćemo da se isplatilo. To je jedna od lijepih stvari u ovome poslu, što imamo priliku vidjeti proizvod rada, zapravo čuti ga.

 

Na sceni ste već nekoliko godina, koliko ste promijenili svoju glazbenu viziju s obzirom na vrijeme kada ste dobili samu ideju o formiranju benda?

Trenutno nam se čini da cijelom procesu stvaranja glazbe pristupamo puno zrelije, teško je opisati na što točno mislim, ali rekao bih da se to čuje na novim pjesmama koje će izaći na drugom albumu. Nikada nismo imali fiks ideje u smislu želimo zvučati kao ovaj band, ili želimo stvarati u ovom žanru, nekako što više vrijeme prolazi to više uzimamo elemente raznih stilova i raznih izvođača i stavljamo ih u naše pjesme. Zapravo da, mislim da mi je sad kliknulo dok sam razmišljao o ovom pitanju, rekao bih da sve više izlazimo iz okvira nekih jasno definiranih žanrova i da će nas s vremenom biti sve teže svrstati u neku žanrovsku košaricu.  Isto tako mislim da postoji velika razlika u zvuku banda, jer smo puno vremena i misli posvetili zvuku banda i svakog instrumenta pojedinačno.  U osnovi je zapravo uvijek tvrda ritam sekcija, velik naglasak na vokalima i back vokalima i onda dolaze gitare koje obojaju cijeli glazbeni prostor. Bitan faktor u tome svemu je glazba koju svaki od nas sluša, nitko zapravo nije čvrsto zapeo u rock glazbi, već intenzivno slušamo stvarno sve od bebopa, klasike, pop glazbe, bossa nove, metala...i nekako što god nam se svidi iz bilo kojeg stila nastojimo primjeniti na to što radimo. Iz toga nekad izađe nešto vrlo stereotipično za rock glazbu, ponekad nastane nešto potpuno neočekivano – na što smo i dobivali komentare od ekipe koja je preslušavala album, da su ih neki dijelovi potpuno neočekivano pogodili ali da su na neki čudan način i dalje na mjestu u pjesmi.  Nadam se da sam uspio odgovoriti na ovo pitanje, teško je reći jer nikad nismo sjeli i rekli ''Gle ovo trebamo radit i to je to'', ta glazbena vizija je u stanju konstante promjene, u tom smislu mogli bismo reći da je Heraklit jedan od većih utjecaja na naš rad.

 

 

Koja vam je svirka dosad ostala u najboljem, a koja u najgorem sjećanju?

Odgovor na ovo pitanje ovisi o tome tko će od članova na njega odgovarati. Mogao bih reći da je neki konsenzus da je svirka na Demofestu bila jedna od najboljih i najupečatljivih. Pozornica je bila ogromna, definitivno najveća na kojoj smo do sada svirali, publika isto tako najveća pred kojom smo do sada svirali. Sound je bio kristalno čist, sve jako profesionalno organizirano, postojala je zdrava doza pritiska zbog ocjenjivačkog žirija i mislim da smo se svi jako dobro osjećali na pozornici. Osim toga tamo je bilo jako puno ljudi iz cijele regije i u zraku je bio neki poseban osjećaj, svi su došli jer ih je glazba dovela i bilo je prekrasno osjetiti da postoji stvarno puno ljudi koji se jednako trude oko iste stvari. Exit festival je isto tako bio fenomenalan, jednostavno zbog prirode cijelog događaja – tisuće ljudi na jednom mjestu, festivalski duh, opuštenost, profesionalnost... Meni osobno je najbolje bilo svirati prošle godine na Jabukovcu, na otvorenim vratima likovne akademije. Objektivno ta svirka vjerojatno nije bila ni blizu najbolje, međutim upao sam u neku ekstazu i guštao sam u toj svirci kao ni u jednoj drugoj.  Ali zato bih rekao da je jedna od lošijih svirki bila isto tako na Jabukovcu, samo ove godine. Ne bih ulazio u detalje, ali imali smo tehničkih problema, nismo baš bili mentalno na mjestu i imam osjećaj da smo svirku odradili tek toliko da možemo reći da smo ju odradili.

 

Zašto bi publika trebala doći na vaš koncert u KSET-u?

Jer iskreno mislim da će im biti predivno, aranžmani pjesama su bolji nego ikad, s nama nastupa dosta glazbenika koji nisu u ''redovnom'' sastavu banda te stvarno mislim da će se raditi o koncertu na profesionalnoj razini.  Svima koji su poslušali album rekao bih da dođu, da ih pokušamo uvjeriti da live zvučimo barem jednako dobro kao i na snimci. Onima koji nisu slušali album rekao bih da ga ni ne slušaju prije koncerta u KSET-u, neka se dođu iznenaditi.