Igor Sydorenko - Stoned Jesus

Igor Sydorenko - Stoned Jesus

Ususret njihovom nastupu u sklopu Good Vibrationsa koji će se sutra održati u Vintage Industrialu, porazgovarali smo s Igorom Sydorenkom, frontmanom ukrajinskog psychodelic/stoner rock/doom benda Stoned Jesus. Što kaže o prvim danima benda, popularnosti benda, njihovom povratku u hrvatsku i Umoru, te raznim drugim stvarima pročitajte u nastavku.

Pozdrav od Sound Reporta iz Zagreba. Kako ste? Za par dana krećete na turneju s Greenleafom, jeste li uzbuđeni?

Zdravo. Naravno da jesmo! To je kao da Foo Fighters bude predgrupa Ghostu ili tako nešto. Nez nam, nikad ih nisam čuo uživo, ali ljudi govore da praše po pozornicama. Eto, vidjet ćemo.

Predstavite se čitateljima koji još nisu upoznati s bendom Stoned Jesus. Recite nam nešto o sebi i ostalim članovima benda, kao i kratku povijest benda. Kako je nastao Stoned Jesus?

Ma to nije pretjerano interesantno, ili? Ogroman fan Black Sabbatha/Electric Wizarda snimao je vlastite demo snimke u čast svojim uzorima; dva nova člana i odjednom smo doom-trio sa obećavajućim debi Lp-em; dva člana van i dva nova unutra; odjednom deremo grunge/ psychedelic stil; izdali smo "Seven Thunders Roar" i otišli na prvu europsku turneju; izmjena bubnjara, nove turneje te žešći progresivni zvuk na novom materijalu koji je izašao ovo proljeće... Eto kratko koliko se da skratiti.

Zašto "Stoned Jesus"?

Zato što je Led Zeppelin navodno bilo zauzeto.

Prijeđimo sad na vašu glazbu. Bend u svoje autorske uratke uključuje mnogo različitih žanrova. Osim standardnog stoner rock i doom metala, na vašim albumima nađe se i dosta psyhodelije, ali i progressive rock elemenata. Uzevši u obzir šarolikost utjecaja, kakav je vaš proces stvaranja novog materijala, više jam session ili strukturirano i s mjerom? Kako balansirate između svih tih raznolikih elemenata?

S obzirom na to da sam jedini koji piše pjesme u StJ, iako i ostatak benda radi jako dobar posao kad je riječ o brušenju mojih ideja, većinu vremena novi materijal stvaram kod kuće, svirajući na gitari ono što bih i ja sam volio slušati. Razmišljanje o žanrovima koji se unutar toga isprepliću je iskreno zadnja stvar o kojoj razmišljam.

Koje su ti glavne inspiracije pri kreiranju novih pjesama?

“The Harvest“ je velikom većinom produkt tenzija koje se trenutno osjećaju u Ukrajini, dok je “Seven Thunders Roar“ bio više introspektivan, ako ne i introvertan, osoban album. Ako ponudim odgovor "život", možda ću ispast glupav, ali tako je kako je. S glazbene strane, kao što sam ranije spomenuo, sviramo prvenstveno ono što bi i sami voljeli slušati.

Ako se ne varam, iza sebe imate četiri albuma. Je li sam proces stvaranja i snimanja tih pjesama bio lagan ili ste možda s jednim albumom bili u petoj brzini, dok vam je neki drugi zadavao glavobolje? Koji je album bio noćna mora za dovršiti?

Ako ćemo precizno, imamo tri albuma, “The Seeds, vol.I“ je kolekcija jam sessiona. Opet ću izdvojiti “The Harvest“ kao najkompliciraniji uradak, s obzirom na to da nam je bio emotivno najteži  i da je sam proces snimanja albuma trajao petnaestak mjeseci. No na kraju je to bilo jedino naše izdanje kojim sam bio zadovoljan dovoljno da ga mogu kao album slušati. Čisto da stavimo u perspektivu -  "First Communion" je snimljen za četiri (!) sata (s vokalima i solo gitarom nadodanom kasnije), a snimanje " Seven Thunders Roar" je trajalo dvije noći. Stvarno se nadam da to ne znači da ćemo svoj sljedeći LP snimati dulje nego što to Tool radi na svojim albumima.

Koliko fanova Stoned Jesus ima kod kuće u Ukrajini? Je li ondje popularan ovaj oblik alternativne glazbe?

Jako je daleko od mainstream glazbe, ali većinom nas smatraju prvim (što nismo) ili najpoznatijim (što najvjerojatnije jesmo) bendom žanra. Uzevši u obzir našu želju da gurnemo svoju glazbu daleko iza njenih granica, situacija je podosta smiješna. Znaš, najavljuju nas kao "Ukrajinski odgovor na Queens Of The Stone Age!" na lokalnim festivalima na što se podosta stisnemo od nervoze.  U drugu ruku redovito potpuno rasprodati klubove kapaciteta 200-300 ljudi je stvarno odlično. Pritom pomagati i drugim talentiranim bendovima kao što su Somali Yacht Club, 5R6 or Bomg, da pronađu svoju publiku je također jako važno, a to je ono što često radimo.

Jesi li tijekom onih prvih dana benda ikad pomislio da će Stoned Jesus postati popularan i izvan Ukrajine?

Hajdemo reći da sam imao, i još uvijek imam, određenu viziju, tj. ideju o bendu. Put kojim trenutno koračamo je oko 99% jednak onome koji sam tada zamišljao.  Kada pogledaš, svirati covere Sleepa 2009. godine pred 30 slušatelja u Kijevu, a par godina kasnije, 2015. godine  svirati prije Sleepa na festivalu u Portugalu pred 4000 ljudi nekome će zvučati ludo, ali ne i meni. Da budemo headlineri istog festivala dogodine, e to bi bilo ludo!

Pjesma "I'm The Mountain" je na You Tube servisu pregledana nekoliko milijuna puta  i od toga je najmanji broj pregleda na vašem kanalu. Jeste li ikada očekivali da će nešto što ste sami napravili postati toliko popularno? Na prvu se ne mogu sjetiti niti jednog hrvatskog alternativnog benda koji ima toliku popularnost.

Obožavamo tu pjesmu, stvarno ju volimo. Samo bi u retrospektivi volio da je snimljena na puno bolji način te od puno boljih glazbenika, hah! Kada smo se po prvi put našli na probama tijekom ljeta 2011., razmišljali smo: "čovječe, nadam se da će je BILO TKO zapaziti. Nitko ne voli svoj psychedelic doom kompletno preplavljen s prog-rockom.“ Sada je to na neki način naša "Hotel California", ali na kul način naravno. Kada krenem svirati prve note pjesme, a publika instant poludi, to je najsnažniji trenutak svakog seta. Preplavi te s toliko energije da se osjećaš uzvišeno. Ne mogu to ni opisati riječima. Tijekom zadnje četiri godine nije bio niti jedan nastup da nismo svirali tu pjesmu.

Ako se još možeš prisjetiti, kako je prošao prvi live nastup benda? Postoji li neki interesantni doživljaj s live nastupa koji bi mogli podijeliti s nama?

Na internetu smo objavili prvi demo negdje početkom 2009. godine, a sljedeći par mjeseci kasnije. Kako smo na taj materijal dobili jako pozitivne kritike, zamolio sam jednog prijatelja da svira bass, a drugog (koji sada svira u Ethereal Riffian) da bude bubnjar. Odradili smo tipa dvije-tri probe nakon čega smo imali taj nezgodan, prvi nastup pred 30 ljudi, uključujući moju bivšu, haha. Odsvirali smo “Occult“, “Black Woods“ i Electric Wizardov "Funeralopolis", efektivno ubivši nekih 35 min nastupa, ali ekipa nas jednostavno nije htjela pustiti s pozornice, tako da smo odsvirali još jednom “Black Woods“, što me natjeralo da krenem pisati još pjesama. Inače bi bili osuđeni tijekom nastupa dvaput svirati jedne te iste pjesme.

Već ste jednom, prošle godine, nastupali u Zagrebu. Kakvo vam je to bilo iskustvo i kako vam se čini sam Zagreb?

Nismo baš doživjeli puno Zagreba, ali me podsjetio na moje rodno mjesto, Lugansk, pa je bilo djelomično poznato okruženje. Publika je bila odlična i mnogobrojna  i stvarno su djelovali  kao da ih se nastup dojmio. No ovaj bi put voljeli ostaviti još bolji dojam!

Jesi li ikada imao priliku preslušati neke od hrvatskih bendova i ako da, kakvo je tvoje mišljenje o njima? Postoji li neki koji voliš?

Jedna riječ: Umor! Velik sam njihov fan te se veoma radujem ponovnom dijeljenju pozornice s njima.

Hvala vam za intervju i vidimo se uskoro u Zagrebu. Želite li nešto poručiti fanovima u Hrvatskoj?

Hvala vama! I hajdemo se stvarno odlično zabaviti u Vintage Industrialu, 16. rujna!