Jelena Radan: "Položaje stvaramo sami, same i pristajemo ili ne pristajemo na određena pravila ponašanja"
foto: Meri, Anita, Jelena; credit: Davor Ivenović

Jelena Radan: "Položaje stvaramo sami, same i pristajemo ili ne pristajemo na određena pravila ponašanja"

"When Tomorrow Comes" zajednički je koncert kroz koji Meri Jaman, Anita Valo (Meritas) i Jelena Radan s užitkom izvode pjesme autora i izvođača koji su ih pratili kroz njihovo sazrijevanje do danas. Započele samo sa ženskim pismom, kroz godine nastupanja u ovoj kombinaciji, proširile su glazbenu priču na pjesme koje im nešto znače i za koje bi voljele da su pisane za njih. Ususret posebnom događaju u Saxu na poseban dan, Dan žena, popričali smo s Jelenom Radan.


Jesu li žene zaslužile i više od jednog dana u godini da bude posvećen samo njima?
Ma nama je super da su baš taj dan došle provesti s nama, pa makar i jedan u godini. Naravno da su žene zaslužile svaki dan u godini da ih se poštuje na svakoj razini, ali pretpostavljam da se sasvim simbolično jedan dan ipak uzima kao sjećanje na početke borbe za prava i utiranje novih promišljanja kroz koja žena uopće ima osjećaj da može i da treba tražiti svoja prava – tako da Dan žena doživljavam kao lijepu posvetu ženi kao nevjerojatnom biću koje još po meni nije ni blizu istraženo do kraja (ha, ha), a koje se cijeni svaki dan – kao i svako drugo ljudsko biće. 

Koju biste pjesmu posvetili isključivo muškarcima?
U našem repertoaru, iako ženski naglašenom, naravno da ima pjesama i autora, izvođača ne samo autorica, i ne pada nam na pamet dijeliti glazbu na mušku ili žensku, ali barem ovaj dan možemo i taj kriterij upotrijebiti u najavama pjesama. Pa recimo Anita odlično interpretira David Bowiea i njegovu "Absolute Beginners" ili Neil Youngovu "Helpless," ali i "Miracle of Love" - Eurythmics, "You Learn" - Alanis Morissette možemo posvetiti muškarcima...

 

 

Prema Vašem mišljenju, jesu li žene u glazbenoj industriji u lošijem položaju od muškaraca?
Ja zaista mogu biti svjedok samo samoj sebi i najbližim kolegicama s kojima i dijelim ovaj koncertni program jer se poznajemo najbolje i ne znam što se događa u glazbenim djelovanjima kolegica. Vjerujem da je situacija slična kao i u ostalim društvenim sektorima, iako bi ovdje trebala biti manje kruta, bezgranična, solidarnija... ali gdje je novac, a u svom pitanju već imate riječ industrija, mislim da i opet nema podjele na žensko, muško već se ta podjela prije tiče pitanja moći, nekorektnosti, nedosljednosti, slabih kriterija... Svakako ima jakih autorica, jakih izvođačica, interpretatorica, producentica, organizatorica, izdavačica itd. koje su primjer sposobnosti. Tako da ne znam je li stvar kompetentnosti ili navike ili čega već eventualni manji broj žena u svim tim sektorima ili na najvišim funkcijama, zaista ne znam. Ali ono što svi možemo je stvarati najbolje što možemo, zaigrani i slobodni. Dakle, položaje stvaramo sami, same i pristajemo ili ne pristajemo na određena pravila ponašanja, te je jako važno pokušati održati autonomnost – ja tu vidim snagu jer onda nisi nikome dužan, ne možeš biti blago ucijenjen ili snažno pod utjecajem – naravno, možda gubiš pripadnost ovoj ili onoj grupici, ali sloboda je neprocjenjiva, a potvrđuješ je, ima li sreće, kvalitetom. 

Koji biste savjet dali mladim glazbenicama?
Mlade glazbenice mi se čine vrlo svjesne, samosvjesne i poprilično samostalne – možda griješim, i opet, uvijek je sve individualno. Savjet je okružiti se poticajnim karakterima, glazbenicima koji ne guše i koji su motivirani, pratiti svoju vziju ako postoji ili mudro birati one koji dobronamjerno prate stil i uopće afinitet glazbenice. 

Koja je glazbenica na Vas kroz život posebno utjecala? Zašto?
Zapravo je utjecaj podijeljen po fazama, iako, moram priznati, nisam baš neki materijal od utjecaja samo jedne osobe, više su to neki momenti u određenim karijerama, odličan koncert ili nastup me može oboriti s nogu i onda mi je u glavi dugo i inspirira me energija ili neko inovativno rješenje, sve to mi je uzbudljivo. Recimo na samom početku bila sam u transu s crnačkom duhovnom interpretacijom, dakle gospelom i bluesom, što sirovije to bolje, samo glas, samo glas - od Mahalie Jackson do Bassie Smith, pa onda preko američkog folka i Joan Baez, pa izvrsnih izvedbi koje bih gledala Erica Claptona, CSNY, pa preko pop ikona s kojima se mjerkaš u pjevačkoj vještini, pa Annie Lennox, Alanis, fadiste, i puno, puno izvedbi drugih izvođača koje me nisu ostavljale ravnodušnom – u to ubrajam i one svojih kolegica s kojima i često pjevam, pa tako i na ovaj Dan žena.

Da se možete potpisati kao autor bilo koje pjesme, koju biste odabrali? Zašto?
Pa evo recimo "Heaven Out of Hell" autorice Elise ili "The Story" autorice Brandi Carlile – dio su ovog našeg programa i jednostavno me dižu u prostore u kojima si sretan što ih možeš prenijeti, iznijeti, izvesti pred publikom na dostojan način... Uzbudljive su, a to je ono što volim kod pjesama. Inače odabrane od strane Meri i Anite, ali one ionako dobro poznaju moja ograničenja i mogućnosti.

 

Koje Vas mjesto najviše inspirira?
Mjesto na kojem se preklapaju moje misaono i emotivno stanje u kojem zaboravljam na svijet oko sebe – a to se u zadnje vrijeme može desiti gotovo bilo gdje jer su mi ti trenuci toliko dragocjeni i rijetki da ih uhvatim brzo jer kratko traju.

Koja je najljepša uspomena koja Vas veže za suradnju s Meritas?
Baš ih imam puno, puno sitnih, svakodnevnih, uvijek se zezamo i to me opušta. Možda najpamtljiviji su oni s američke turnejice i ludog ulaska u New York u busu s ogromnim koferima, poput jadnica koje kao i milion drugih dolaze kako bi postale netko. Smijale smo se kao lude po ulici – oslobađajuće je otići negdje i upoznati se zapravo.

Što publika može očekivati od vašeg zajedničkog nastupa u Saxu?
Pa vjerojatno niz neposrednih momenata, uzbudljivih glazbenih izvedbi, toplinu intimne svirke... Možda i pokoju nespretnost s moje strane... Nadam se punini glazbene večeri koja će ispuniti sve koji će biti s nama.