Lea Dekleva: "I šutnja je pisanje, samo naknadno"

Lea Dekleva: "I šutnja je pisanje, samo naknadno"

Nakon četiri godine umjetničke pauze, Lea Dekleva predstavila je baladu "Daleko". Iskrene emocije te raskošni orkestralni aranžman samo je dio činjenica koje su pobudile našu znatiželju i natjerale nas da pitamo Leu što nas sve očekuje na novom albumu te čime se ovih dana bavi.

Četiri godine je prošlo od objave vaše prethodnog singla. Što se događalo u tom razdoblju? Što je bio razlog ovako velikoj pauzi?

Dogode se nekad dulje pauze... stajališta sam da ako se nema što za reći, bolje je šutjeti. Jednostavno se nije dogodila pjesma iza koje bih dovoljno stajala i koja bi mene samu dovoljno zaintrigirala da sam je imala potrebu objaviti. Postoje kreativna slabija razdoblja, nekad jednostavno treba odšutjeti određeno vrijeme da se skupi, da bi život u nama samima napisao priče koje se onda mogu ispričati kroz pjesmu. I šutnja je pisanje, samo naknadno.

 

Sada je objavljen singl „Daleko“, kakvo značenje ova pjesma ima za vas osobno?

Za mene pjesma "Daleko" osobno ima veliko značenje. Od prvog slušanja sam se pronašla u njoj... u atmosferi, stihovima, poželjela sam da sam je ja napisala. 

 

 

Pjesma najavljuje novi album, što je najzanimljivija komponenta novog albuma?

Album će biti svojevrsna sabrana djela, neka već objavljena, ali sada u drugim čitanjima, a neka pak neobjavljena - autora Jure Stanića. Gostuju vrsni glazbenici kojima je Jure povjerio svoje pjesme odabirući ih po sličnim svjetonazorima, kako ljudskim, tako i glazbenim. Biti ce to kvalitetan miks različitih stilova, neopterećen komercijalnim momentom, već isključivo doživljajem svakog pojedinog glazbenika.

 

Na njemu će se naći jedna od posljednjih pjesama koje je planirao snimiti Oliver Dragojevć. Osjećate li posebnu odgovornost ili emotivnu povezanost prema tim pjesmama?

Mislim da u Oliverovom opusu svatko može naći barem jednu pjesmu koja nam budi emocije. A to je velika stvar za jednog izvođača na ovim našim čudnim prostorima. Jure Stanić je uz Zdenka Runjića i Gibonnija, svakako ostavio značajniji trag. Veseli me i ispunjava sto se Jure tako hrabro odvažio na jedan kvalitetan i nesvakidašnji pristup pjesmama, koji će nas podsjetiti na Olivera, ali istovremeno dati novu dimenziju tim pjesmama u jednom artističkom, neopterećenom ruhu kakvom je i sam Oliver težio, surađujući sa stranim glazbenicima i koketiranjem sa stilovima van pop forme. Pjesmu sam čula još za Oliverova života i silno sam se veselila da je takva nenametljiva, a emotivna pjesma doputovala do njega, jer on je odavno prestao mariti za komercijalne dosege birajući samo ono što ga je dotaklo. Sudbina je eto, učinila da baš takva pjesma dođe do mene, zbog čega sam iskreno sretna.

 

Album je ujedno i suradnja s autorom Jurom Stanićem. Kako je došlo do suradnje i kakva se vrsta glazbene čarolije dogodila?

Jure i ja se poznajemo dugi niz godina. Nazvao me i s istinskim, danas rijetkim umjetničkim žarom ispričao na kakvom albumu radi. Pitao me bi li htjela sudjelovati na istom. Odmah sam se sjetila pjesme "Daleko" i vrlo brzo bila u studiju. Jure mi je poklonio povjerenje i pustio potpunu slobodu da je snimim kako je ja čujem. Dogodila se jedna minimalistička, ali istovremeno raskošna balada, s malim prizvukom soundtracka. Iako je autorovo prvo viđenje pjesme bilo samo uz gitaru, mislim da je zadovoljan s ovim čitanjem. Što ne isključuje da ćemo jednom snimiti pjesmu samo uz gitaru, dapače...

 

 

Kako provodite dane u izolaciji? Kako oni utječu na vaš umjetnički pristup?

Možda da će zvučati čudno, ali u izolaciji se osjećam slobodno. Slobodno od gužvi, jurnjave, shopping centara, buke automobila i prenapučenog grada. Konačno se osjeti mir, čuju se ptice, čini mi se da su ljudi strpljiviji nego inače, probudile su se barem na kratko odbačene ljudske vrijednosti. Nisam pesimist, ali bojim se da će se brzo zaboraviti i da kad sve ovo prestane, počinje ona ista suluda utrka za novcem, površnostima i svemu sto nas je odavno promijenilo na gore. Voljela bih da sam u krivu. Vjerujem da bi tada i muzika imala više smisla, imala bi prostor i vrijeme za doprijeti do čovjeka. Kućni sam tip, pa se izolacija ne razlikuje puno od mog standardnog načina života. Iako se čini da je ovo vrijeme bilo idealno za pisanje, nisam ga tako iskoristila jer mi je falila opuštenost koje u ovoj situaciji ipak nije bilo... doći će pjesma kad treba doći...

 

Što još pripremate u bližoj budućnosti?

Vidjet ćemo sto budućnost nosi... što god da se dogodi - dobra pjesma je uvijek pravi oslonac, tome se autori nekako najviše nadaju. Voljela bih samu sebe iznenaditi, ali pjesmu ne možeš naručiti niti kupiti, ona dođee bas onda kada treba, a strpljenja, srećom - imam.