Luke Black - "Treba pjevati o ljubavi, o umjetnosti, o pozitivnim temama"

Luke Black - "Treba pjevati o ljubavi, o umjetnosti, o pozitivnim temama"

Porazgovarali smo s mladim glazbenikom Lukeom Blackom uoči njegovog nastupa u Tvornici kulture, gdje je nastupio kao predgrupa bendu Lust for Youth. Luka je jedna divna osoba, drag i pametan mladić koji svoj stil opisuje kao 21st century romanticism i koji sa samo 23 godine ima ugovor pod Universal Musicom. Nama je odlučio ustupiti svoje vrijeme i odgovoriti na nekoliko pitanja.

Ovo je tvoj prvi koncert u Zagrebu pa me zanima kako bi opisao svoj nastup. Kakvi su ti Zagrebčani?

Meni je ovo treći nastup ove vrste u životu. Ono što se može vidjeti kreće od ideje tog nekog elektro pozorišta. Pošto je na početku svoje evolucije, cijeli nastup i cijeli performans je zapravo elektro stand up i on će biti složeniji kad za to dođe vrijeme. Ja sam vrlo kompleksan što se tiče nastupa, a ovo u Zagrebu je bila malo pojednostavljena verzija toga. Moj nastup ima dosta priče i dramske radnje. Što se tiče Zagrebčana, bio sam ovdje u lipnju kada sam snimao spot za svoj drugi singl "Holding onto Love" i upoznao sam gomilu kreativnih ljudi, a to do sad nisam baš imao prilike vidjeti. Mislim da je Lust for Youth bend koji će okupiti kreativnu publiku i koja će razumijeti to što ja radim.

U subotu, 3.10., si nastupao na Waves Festivalu u Beču. Kakvi su ti dojmovi? Je li nastup na festivalu ispunio tvoja očekivanja?

Ja nikad nemam nekakva očekivanja. Deset godina od kada sam u ovome nastupao sam sam sa sobom i ponekad je netko došao da čuje moje pjesme i da vidi taj moj nastup. Nisam uopće očekivao mnogo ljudi u Beču, bilo je oko pedesetak ljudi. Kasnije su mi se javili ljudi iz publike da im se svidjelo, dobio sam ponude za još nekoliko festivala u Austriji tako da je bilo dobro. Ništa nije moglo ispuniti očekivanja, jer ih nisam imao i to ne iz nekog negativnog stajališta u smislu, "ah, ne očekujem ništa" nego zato jer je najzdravije da se ništa ne očekuje. Mislim, ja ću svakako isto raditi i da je jedna osoba u publici i da je tisuću i jedna. Definitivno je Beč bio jedno divno iskustvo za mene.

Izašao je tvoj EP "Thorns". Možeš li nam ispričati nešto o samom EP-u?

Što se tiče EP-a Thorns koji je izašao 17. Rujna i u digitalnom i fizičkom izdanju napisan je po iskustvu mog dolaska u Beograd. Prije sam pisao nešto mračniju i puno osobniju glazbu jer sam imao samo sebe, tako da tu nije bilo puno vanjskih iskustva osim tih nekih mojih unutarnjih osjećaja i razmišljanja. Onda sam prošao kroz neku Romeo i Julija priču iz 21. stoljeća koja je bila vrlo intenzivna. Ja često sebi stvaram te neke filmske situacije, jer jednostavno ako budem dozvolio sebi neku hladnoću, ili nezainteresiranost za situaciju ili da se ne upustim previše emotivno u prijateljstva, i u ljubav i u posao, onda neću imati ni tu inspiraciju da napišem nešto, ako je sve tako mlako. "Thorns" je dio te neke veće cjeline, koja će dobiti i svoj album.

Na EP-u ima dosta elektronskog zvuka. Sve je prožeto pričom o ljubavi, ali i biblijskim motivima, s nezadovoljstvom, sigurnošću i nesigurnošću u ljubavi, smrću, sa ovisnošću u vezi.

Što se krije u samom nazivu "Thorns"? U kakvim raspoloženjima, razmišljanjima, si bio kad si ga stvarao?

Uvijek sam bio trn u oku najprije ljudima u mojoj maloj sredini, potom ljudima u Beogradu, pa čak i sada ljudima koji vole tu vrstu muzike, ali nisu spremni da prihvate, nego su više spremni da to na neki način omalovažavaju. Druga stvar je kad pitam ljude koji im je omiljeni cvijet, općenito kažu da je to ruža, a meni je onda ta stabljika ruže koja je prepuna tog trnja. Ja sam više za to da ta ruža ne bi postojala da ne postoji to trnje, taj cijeli put do njenog stvaranja.

Imaš i puno neobjavljenog materijala (7 albuma). Što je s tim neobjavljenim materijalom?

Moj posljednji album koji sam izdao za svoju spavaću sobu je moja najdraža stvar koju sam ikad napravio. Zato što sam sve napravio potpuno sam; na totalno dječjem mikrofonu, na laptopu bez ikakvog ozvučenja. Onda sam to slušao na dobrom ozvučenju i molio se da to zvuči kako treba i stvarno je bilo kako treba. Naravno, puno sam radio. Dozvolio sam sebi da puno vremena posvetim tome. Jako sam se unio u taj pretposljednji projekt prije ovog sad što sam izdao. Tako sam i shvatio kako bih ja zapravo sve za to uradio. Zato se i želim time baviti, jer sam spreman na tu veliku žrtvu.

Kako dolazi do toga što objaviti, a što ostaviti? Planiraš li možda kojeg dana objaviti i nešto od starijeg materijala?

Što se tiče tog starog materijala, pa jedino ako se budem ponovno isto osjećao. A mislim da ću se i osjećati usamljeno. Tako da ću vjerojatno poželjeti nešto od toga učiniti da zvuči bolje i da ide na to neko buduće izdanje, ili možda čak i na ovo sljedeće. Sve se dosta slaže, nikad nisam radio nešto toliko drastično različito u svom životu. Nisam neki novi čovjek. Za sada je to samo za mene, ali mislim da ima tu puno materijala koji se može dobro iskoristiti. Ako mi ponestane inspiracije u budućnosti, pošto mi sada trenutno ne ponestaje jer pišem mnogo, onda ću iskoristiti te stvari.

Luke BlackLuke Black

Koja je bila prva glazba s kojom si se susreo?

Hmm.. moram li biti svjestan toga, jer prva muzika koju sam čuo je bila kad sam još bio beba. Moj otac je bio DJ i onda se vraćao s tih svojih nastupa i puštao mi je disco/pop muziku iz sedamdesetih i osamdesetih kako bi me uspavao kad sam plakao noću. Slično kao engleski jezik, od malena sam rastao s njim, zato i pišem na engleskom jeziku. Još nisam ni čitao, a gledao sam crtiće i filmove na engleskom, oko mene nisu mnogo pričali na srpskom.

Koji glazbenici su utjecali na tvoj stil, izričaj i sl. ?

Ne mogu sad pričati o nekom muzičkom pravcu, ali na moj način razmišljanja i na ono što ja želim postići glazbom puno utjecaja je imala biografija Johna Lennona i biografije pjesnika romantizma. Posljednja osoba kojoj sam dopustio da naučim nešto od nje i za koju sam mislio da ima neku kvalitetu je Lady Gaga. Ali prije toga dugo vremena nitko. John Lennon, David Bowie, Bruce Springsteen.... njih bih spomenuo

Koliko je sredina u kojoj si odrastao utjecala na sve to?

Sredina je na mene zapravo dobro utjecala, iako sam ja tada to doživljavao kao potpunu negativnost. To je bila neizdrživa sredina, bez kulture, bez ičega, ali utjecala je da ja zapravo počnem stvarati uopće. Bio sam puno sam, bilo mi je dosadno, nisam imao vrata na koja ću izaći, pa sam izlazio na ta kreativna vrata. To što sam nervirao ljude me je samo potaknulo da i dalje radim to što radim, da ne odustanem. Stvarno čudno, jer bi to trebalo izazavati suprotan efekt, ali nije. Tako da sam zapravo zahvalan za svoj mali gradić. Teško sam se uklapao, ali to mi je samo bio povod da radim to što radim što se tiče muzike, što se tiče ostalog života naravno da je bio pakao. Ali mislim da je tako trebalo biti, jer svatko tko piše pjesme treba imati nešto što ga tjera da piše pjesme inače se ništa ne bi događalo. 

Spomenuo si sad i pjesnike romantizma. Koje pjesnike bi izdvojio u cijeloj toj priči, možda ne samo iz romantizma nego i iz drugih pravaca?

O ovome bih sad mogao puno pričati, ali izdvojit ću samo njih dvojicu; Baudelairea i Withmana. Njihove smrti su mi bile baš upečatljive. Stvarno vjerujem da bi čovjek mogao umrijeti od te neke tuge, nezadovoljstva, nedostatka kulture. Ljudi uvijek govore kako je zdravlje najbitnije, ja uvijek kažem da je kultura najbitnija. Kod tih pjesnika mi je super to što je okolina toliko utjecala na njih i toliko su puni te neke drame. Proučavajući te njihove melankolične biografije shvatio sam da sve vrijedi, sve se broji. Romantizam, priroda, povratak prirodi, melankolija, to koncentriranje na ljubav, na slobodu, na želju za slobodom, u svemu tome ih potpuno razumijem. Ja sam jednostavno osjetljiv kao što su i oni bili.

Osim tih pjesnika, ima li još nekih umjetnika koji te inspiriraju?

Naravno. Andy Warhol. Dali. Kombinacija njih dvojice zajedno (smijeh). Bob Dylan, zajedno s onom dvojicom u istoj prostoriji (opet smijeh). Jim Jarmusch što se tiče filma. Neil Gaiman što se tiče književnosti. Njegova omiljena knjiga mi je Graveyard book, koju je zapravo namijenio za djecu. Hieronymous Bosch mi je genijalan, zanimljivo mi je kako se on uvijek igrao s tim nekim religijskim temama. Od mlađih redatelja mi je super Xavier Dolan, pa onda Wes Anderson i ta njegova fenomenalna estetika. Mislim da još uvijek nisam kompetentan da kao mlad umjetnik pričam o drugim umjetnicima. Možda jednog dana kad budem uspješniji u tome što radim.

Postoje li neki glazbenici /  bendovi iz regije koji su ti zapeli za uho?

Lollobrigada s pjesmom "Volim te" ta pjesma mi je baš bila catchy i znam cijeli tekst napamet. Stara pjesme Olivere Katarine "Pričaj mi o ljubavi". Ta pjesma je tako lijepa i toliko ima tog nekog osjećaja "kao da jedem sladoled negdje u Italiji na moru", i još k tome ima prelijep tekst. To sam slušao kad sam bio mali. Srpski bend Zemlja gruva, koji mi je i dosta pomogao da postanem profesionalniji što se tiče muzike, i njihova pjesma "Nisam znala da sam ovo htela". Konstrakta iz benda mi je i vrlo draga prijateljica. Postoje stvarno genijalni ljudi na ovim prostorima

Ne volim pjesme koje pjevaju o političkim situacijama, o tome kako nam je sve bez veze, sa tim nekim satiričnim i ciničnim tekstovima. To je najlakši način da se uspije.

Znači, treba pjevati o ljubavi?

Da, treba pjevati o ljubavi, o umjetnosti, o pozitivnim temama. Ne znam zašto bih se morao oduševljavati pjesmama koje pljuju nešto ili nešto hejtaju, pričaju kako nam je teško, mi djeca poslije rata i tako to. Zašto ostati u tom nekom trenutku kada svijet toliko napreduje, treba ići dalje.

Osim glazbe, uz tebe se veže i snažan vizualan dojam. Glazbeni videi su ti vrlo upečatljivi, kao i sam tvoj stil. Odakle crpiš inspiraciju za to i koliko je tebi to vizualno važno?

Naša generacija, degneracija, je sve više u tom nekom internet svijetu. Svi se fokusiraju na te internet persone i uče kako da postanu internet persone umjesto da uče ono što rade u školi. I jedna od lekcija koju učimo u ovom 21. stoljeću je kako dobiti prijatelje, tj. kako dobiti pažnju. A pošto smo svi plitki onda je uvijek tu prisutan taj vizualan dojam u smislu "ova osoba mi je lijepa i njoj ću dati šansu". Jednostavno, ako imam snažan vizualan dojam, ljudi će pružiti šansu i mojoj glazbi.

Što se tiče mog vizulanog dojma on je zapravo satkan od tih nekih artsy stvari, na umjetnički način to radim. Sve je to vizualna ekstenzija moje muzike. Ja radim ono što je meni lijepo i onda imam sreće što se to drugima sviđa.

Mlad si, kreativan, imaš ugovor pod Universalom, spotovi ti se vrte na MTV-u, no to sve se nije dogodilo preko noći. Imaš li kakav savjet za one koji se bave glazbom i žele uspijeti?

Uff.. nije da sam ja sad nešto, ali mogu dati savjete ako radite nešto u glazbi. Prvi savjet je pričekati minimalno pet godina dok se ta cijela umjetnička slika oformi. Drugo, ne može se osoba baviti muzikom i željeti da uspije, a da je u potpuno drugom svijetu kada se ne bavi muzikom, evo ja sam stalno u tome. Treća stvar je da ne postoji geografska lokacija nekih ideja i umjetničkih stvari. Četvrta stvar je da treba puno raditi i treba priznati da se puno radi, jer se uči kroz praksu, kroz iskustvo. I posljednja stvar je da ako postoji i najmanja mogućnost da mogu živjeti bez toga, čak jedan posto, onda se ne trebaju time ni baviti.

Koji su ti planovi za dalje?

Nakon Beča i Zagreba želim raditi na svom nastupu, na njegovom proširenju od stand upa do pozorišta. Planiram da ono što sam pisao za album uglazbim. Želim nastaviti učiti i volio bih biti student umjetnosti, a sad mi se pruža prilika. Ne želim odustati od toga čime se bavim.

Luke Black Facebook stranica