M.O.R.T.: "Držali smo kulturni program u Duvnu, cijelih tjedan dana!"
Foto: M.O.R.T. , credit: Dominik Belančić

M.O.R.T.: "Držali smo kulturni program u Duvnu, cijelih tjedan dana!"

"Standing Runningman" novi je album grupe M.O.R.T., prvi na engleskom jeziku i snimljen pomoću sredstva uspješno prikupljenih u crowdfunding kampanji. U četvrtak, 19. rujna, promovirat će ga svirkom u Vintage Industrial Baru, prije koje su nam Zvrk i Kikos otkrili što se trenutno događa u ovih sinjskih velikana.

Novi ste album snimili pomoću uspješne crowdfunding kampanje. Jeste li ponosni ili iznenađeni što je netko dao novac da vas sluša? (smijeh)

Zvrk: Dobro smo ih zajebali (smijeh). Niti mi nismo vjerovali da će tako biti. Išli smo vidjeti što će biti, kad već nemaš novaca, onda možeš samo dobiti nešto. Odmah nam je krenulo, skupili smo 117%. Sad, kako komentirati da netko iz Beograda uplati nama nekih 2000-3000 kn, da ide s nama u planinu. Ne znam, još čovjeka nismo nikada upoznali.

Kikos: Da, ali niti jedan Englez nije uplatio. Sve ljudi s Balkana.

 

Kad ste radili album, jeste li imali nekakve smjernice, ograničenja, budući da radite proboj na inozemno tržište?

K: Svako svoje (smijeh). To je uvijek kod nas, svatko ima svoje želje i utjecaje. Nađemo se negdje na sredini.

Z: Svaka pjesma, barem meni, kad radimo neki riff ili nešto, otprilike vidimo energetski zvuk kraja pjesme. Svatko ima svoju perspektivu i to nije moguće unaprijed dogovoriti. Možda da jedan samo od nas radi glazbu, a ostali samo sviraju onda bi bilo, e sad ćemo o određenom smjeru. To nastaje sudaranjem naših ličnosti.

 

Svirali ste na jako puno mjesta u regiji ovog ljeta. Jeste li primijetili da se događa neka vrsta decentralizacije, svako selo ima festival, s prilično sličnim headlinerima...

Z: Što se tiče alternativnih festivala na koje mi idemo, cijela scena zapravo počiva na tim festivalima. To je jedini način na koji takva glazba dolazi u takva mjesta. Čak je tako i kod nas u Sinju, mi smo za neke glazbenike prvi put tako čuli, i to je bilo jednom godišnje na SARS festivalu. Devedeset posto zabavnjaka dolazi uvijek u lokalne klubove. Jedini su festivali gdje alternativna scena živi. Problem je što su klubovi za alternativnu glazbu opet pod nekim represijama, poreznog, ne znam kojeg aparata. Gazde koji i vole tu muziku, koji to žele raditi, imaju toliko poteškoća da odustanu i uzimaju ono gdje mogu zaraditi. To je zato što nitko neće reći da nam je dosta represije i da se naprave promjene. Em već moraš uvjete za bendove ispoštovati, i onda padneš na nekoj tamo ventilaciji.

 

 

O čemu govori pjesma „O jeziku“?

Z: Imali smo neku ideju da na engleskom albumu stavimo zadnju stvar na hrvatskom. Svi smo se zamijenili za instrumente, svatko je odsvirao neki drugi. Ostao nam je jedan dan u studiju da se možemo zajebavati dok oni miksaju. Onda smo se malo zapili, zajebavali, skupili ljude koji su nas tu posjećivali, prošao je kolodvor ljudi po studiju. Koji nas znaju od tamo i dolazili su vidjeti što radimo. Onda smo ih natjerali da sudjeluju, bacili smo ih sve u kreativnu vatru i složili jednostavnu muziku. Johnu smo rekli da neki tekst napravi, on ima par stvari zapisanih, ali najviše je vadio narodne poslovice. „Ture bure valja“ je bio jedan konobar u Tomislavgradu, Ture, kojeg smo zajebavali. Što smo htjeli time reći, ne znam, čuje se atmosfera.

K: To je bio skup svih ljudi koji su nam direktno pomogli da završimo album. Bili smo tjedan dana prije snimanja u Tomislavgradu. Lik nam je dao svoj kafić i stan jer je tada vojarna izgorjela, da bismo imali gdje vježbati zadnjih tjedan dana. Kod njega smo donijeli svu opremu i vježbali čitav dan. Navečer bi bio neki program, ili svirka ili pikado.

Z: Držali smo kulturni program u Duvnu, cijelih tjedan dana (smijeh).

K: Isključili smo se iz svijeta prije snimanja albuma, to je bilo pola ljudi kojih je sudjelovalo na pjesmi „O jeziku“, drugi su direktno iz studija.

Z: To je proslava albuma!

 

Jeste li već dosadili jedni drugima?

Z: Zasitiš se nekoga, onda ti se otvore neka vrata, kao u dugim vezama.

K: Često se svađamo, često se pomirimo...

Z: Jako se dugo znamo, poznajemo svako svakoga, prednosti i mane. Da se hoćemo prcat, možemo jedan drugog jebavat' do ujutra. Onda dođe neki novi level, jer je opet svatko neka nepoznanica.

 

 

Jeste li naišli na bend u regiji koji cuga više od vas?

K: Ove sezone nismo, ne znam baš, mislim da smo Moskau ipak još uvijek pobijedili. U Koprivnici je pala kiša i srušila se bina, pa nam je propao okršaj, a Gundić (op.a. bivši bubnjar grupe Moskau) donio je dvadeset litara rakije, ali nažalost ništa od toga.

Z: Mladi dolaze...

 

Što se očekujete od svirke u Vintage Industrial Baru?

Z: Bit će ludnica. Mislim da će doći puno ljudi iz Sinja, jer su dva benda od tamo. Naši prijatelji, nekako uvijek se zakuha zadnjih dana. Sad se svi odmaraju od ljeta, a onda će početi sve. Kad nemaš šta raditi u Sinju, zaletit ćemo se ovdje.

K: Nadam se da će samo dobro prihvatiti engleske stvari, da neće čekati hitove. No, s obzirom na to kakvu publiku očekujemo, moglo bi biti ludo od prve sekunde.

 

Što je u bližoj budućnosti, je li osvajanje Amerike u igri?

K: Nije nam do nekih ogromnih skokova, prvo Europa, onda ćemo vidjeti.