M.O.R.T. – Četvorica prijatelja i vjetar u kosi

M.O.R.T. – Četvorica prijatelja i vjetar u kosi

M.O.R.T. je sinjski blues punk bend koji je u zadnje dvije godine počeo privlačiti pozornost hrvatske mainstream rock zajednice. Iako sam M.O.R.T. postoji već otprilike 12 godina, u okosnici benda koju čine John, Zvrk i Kikos, godine međusobnog sviranja rezultirale su brojnim promjenama u postavi (većinom na bubnjarskoj i bass poziciji). Od 2011., počeli su s ozbiljnijim radom, a 2013. godine, objavili svoje prvo demo izdanje za etiketu "Slušaj najglasnije" pod imenom ˝Vrhunsko dno˝. Iste godine pobijedili su na banjalučkom festivalu Jelen Demofest, nakon čega su ih zapazili iz izdavačke kuće Croatia Records, pod čijom su etiketom 2014. godine objavili vrlo dobro prihvaćen album, "Odjel za Žešće". Trećeg rujna dolaze u Zagreb i to u Vintage Industrial Bar, gdje će u sklopu programa Dozvoljeni četvrtak nastupiti uz istarskog kantautora Izeta Medoševića te beogradski bend Artan Lili. Ususret nastupu u Zagrebu, postavili smo im par pitanja, a Kikos i John su nam odgovorili.

Tko su M.O.R.T. tj. njegovi članovi?
K: Četvorica prijatelja i vjetar u kosi. Sve prolazimo zajedno, dobro i loše, i ne možemo dugo bit kod kuće pa sviramo šta češće možemo. A M.O.R.T. su i svi oni koji nam pomažu i podržavaju. I tonci, organizatori i publika koja uskače na stejdž... kad se sve to poklopi, onda smo najbolji.

Kako je došlo do okupljanja demo benda koji sada prži scenom pod imenom M.O.R.T. od,  sada se već čini (kao) davne, 2003. godine?
K: John i Zvrk su išli skupa u razred. Ja sam skužio kod Zvrka isprintane tabulature, do kojih tada nije bilo niti malo lako doći. Tih godina je u Sinju bilo popularno udarat po gitari i pričat kako će se osnovat bend, a mi smo svoj i osnovali i nismo se raspali nakon par mjeseci.

12 godina iskustva sviranja unutar istog benda je dosta, pogotovo da se izdrži na demo sceni Hrvatske, a onda na kraju i objavi uspješan i dobro prihvaćen album. Kako ste izdržali svih tih godina? Koji bi ste savjet dali bendovima koji sad tek ulaze u vode nastupa po klubovima Hrvatske?
K: Nismo mi baš svirali 12 godina. Ispočetka se vježbalo stalno pa onda samo priko lita kad smo otišli studirat. Recimo da smo mi na sceni malo više od četiri godine. Izdržali smo jer smo naprije prijatelji, a onda svirači u istom bendu. Kad god zapne, upiremo svi. Sve smo sami zaslužili. U današnje vrime je najvažnije nastupati. Tako se skuplja najbolja i najodanija publika i to je zapravo skoro pa jedini izvor zarade za bendove. I mora se snimit nešto da se može dogovorit koncerte.

Pretpostavljam da ima mnogo uspomena na zadnjih 12 godina koje ste proživjeli skupa, ali ima li nešto što biste podijelili s čitateljima, a da nije javnosti poznato? Neka zabavna anegdota, možda neki odličan doživljaj s nekog koncerta koji biste izdvojili ili baš suprotno, nešto što vam je ostalo u lošem sjećanju?
J: Jebote, 12 godina je puno vrimena! Hvala ti na ovom pitanju, natjeralo me da evo već sat vrimena sidin, razmišljam i smijem se. Ima tu svega, bilo je ludo i zaboravno, ponekad naporno, ali uvik predivno. Sjetim se gomile dragih lica, padova u provalije, striptiza na bini, stampeda publike, babinih kletvi, policije, zaljubljivanja, odljubljivanja, razbijanja, cjelodnevnih vožnji kroz mećave i zvizdane, zajedničkih problema i to od onih tinejdžerskih otprije 10-12 godina, do ovih sad na pragu tridesete... Nema mi smisla sad opisivat jedan poseban događaj jer san sklon dugačkim opisima hihi... Napisat ćemo memoare jedan dan pa ćemo ih čitat i kreveljit se. Možda da se zovu ''Između rupa u sjećanju''. (smijeh)

Idemo sada malo na sadašnjost. Kako je proteklo ovo ljeto? Jeste li puno vremena proveli na turneji po regiji ili je bilo mirno i odmarajuće?
K: Vidili smo more trideset puta, a kupali se možda pet. Mislim da to sve kaže. Imamo bauštelsku boju. Imali smo valjda trideset koncerata, snimili spot, napravili novih stvari...

Koji su planovi oko budućnosti? Možemo li ubrzo očekivati novi spot ili možda singl, ili se radi na sljedećem albumu?
K: Može sve od nabrojanog. Spot sad ubrzo, valjda kroz mjesec dana. Čekamo da malo zahladi, sad nitko ne gleda televiziju. U prosincu snimamo novi album pa čim se završi, jedan singl izlazi, znači odmah iza nove godine. Za datum albuma još nismo odlučili, ali bit će spreman u ladici pa kad se pokaže povoljno vrime.

Podijelite s čitateljima kako teče kreativni proces kod stvaranja novih pjesama?
K: Totalni kaos. Netko donese melodiju ili riff, netko tekst, nekad tekst izađe sam dok se svira riff, ko šta i melodija može iz jammanja. I onda se po tome udara dok nas uši ne zabole, pa netko kaže: ˝Dobro, ajmo sad napravit nekakav aranžman˝. Pa pisma dobije neki oblik. I onda se dodaje, oduzima... Neka bude gotova u dva dana, a neke, evo, već radimo deset godina pa još nisu gotove.

Postoji li neki glazbenik ili bend s kojim biste rado voljeli ostvariti suradnju u vidu zajedničkog singla?
J: Uf, ti nas baš tjeraš na razmišljanje, a? Mi se volimo družit s kolegama i nabacivat razne ideje kad popijemo dvi, tri (smijeh). Baš smo sa Sarom Renar pričali kako bi bilo fora napravit' neki spaljeni duet, neku ljigavu ljubavnu pjesmu, ono, ja u bijelom odijelu na barci, ona razmazanog rimela u moru (smijeh). Dalje se nismo dogovorili jer se baš tada birtija zatvarala (smijeh).

Kakvo je trenutno stanje u Sinju što se tiče glazbene scene? Ima li klubova ili birceva gdje bendovi mogu svirati? Postoji li još neki sinjski bend na koji bi trebalo obratiti pozornost?
K: Postoje dvi udruge koje organiziraju koncerte u Vojarni i festivale Gljevstock, SARS i Memorijal Branimir Vugdelija. Postoji malo veći klub u kojem sviraju svi, od tamburaša, zabavnjaka do rock n' rolla. Ali tu ako nećete dovući 500 ljudi, ne možete svirat. Male klubove su uništili zakoni jer jednostavno nema prostora u Sinju da se može ispoštovat sve šta zakon traži. Do prije par godina je bilo klubova u kojima su bile svirke za stotinjak ljudi i radili su jako dobro.

U Sinju nema posla pa ima bendova, nemaju ljudi šta radit pa sviraju. Darkvud će ove godine zadržat titulu s RockOffa u Sinju. Na njih svakako obratit pozornost, a onda su tu još Shewa, Radagast, Beerkrieg, Bekdors, Underdog, 6wild... I svi su aktivni, šta je najvažnije.

Za kraj moram postaviti pitanje oko imena. Znam da ste nekoliko puta izjavili da samo ime M.O.R.T. ne znači ništa, ali isto tako sam primijetio da vam je među glazbenim uzorima na Facebooku stavljen meni dragi fantasy pisac Terry Pratchett koji ima knjigu imena Mort u kojoj glavnu ulogu igra istoimeni lik. Ima li tu nešto ili je to samo još jedna "teorija zavjere"?
K: To je to. Jedna strana medalje. Od šesnaest. Znači ima još petnaest značenja, kad pogodiš, poklonimo ti bedž i trzalicu.