Marija Šerifović: "Ljudi me ili vole, ili ne vole"

Marija Šerifović: "Ljudi me ili vole, ili ne vole"

Marija Šerifović u regiji je najpoznatija kao osoba koja je odnijela pobjedu na Eurosongu i dovela ovo natjecanje u Srbiju. Ona je također jedna od najboljih pjevačica pop glazbe u regiji koja puni velike koncertne prostore, a u Zagrebu će nastupiti 6. travnja u Ciboni. Ususret koncertu saznali smo pojedinosti o nadolazećem koncertu, iskustvu sa snimanja Zvezda Granda, što joj se trenutno nalazi na osobnoj playlisti te mnogo zanimljivih pojedinosti.

Kako si Marija?

Dobro sam. Umorno, ali dobro. Živa. Mrdam.

 

Naviru li ti sjećanja na Lisinski, kad si tu u blizini?

Bio je to lijep i emotivan koncert. Sjećam se da je mene tada netko kontaktirao, neki par se zaručio na tom koncertu. To je bio par, oni su imali neki zdravstveni problem. Ja sam potražila tog momka u dvorani, jer je on imao želju zaprositi svoju djevojku, a oboje imaju taj zdravstveni problem sa stajanjem i hodanjem. Izašla sam u dvorani da ih nađem, uzela sam ih pod ruku i dovela na binu. On ju je zaprosio, nadam se da su i danas zajedno. Jako lijepo i emotivno.

 

Lisinski nije bio popunjen, sad vlada veliki interes za Cibonu. Što se dogodilo u međuvremenu?

Ne znam, prošlo je skoro tri godine, ljudi su valjda… malo više smo se zavoljeli i jedni drugih zeželjeli. Premda neki kažu da postoji i potencijal za zagrebačku Arenu, ja smatram da neke stvari i neke veze trebaju se njegovati, da idu korak po korak, a ne da se u danom trenutku sve uzme i postane dosadno.

 

 

Čini mi se da se srpski pop izvođači više fokusiraju na produkciju na koncertima od hrvatskih?

Ne znam, nisam u skorije vrijeme bila ni na čijem koncertu od kolega, pa nažalost ne mogu dati odgovor.

 

Što će biti u Ciboni?

Bit će fino. Iako, kada sam ja u pitanju, ljudi dobro znaju što mogu očekivati. To je dobra produkcija, dobra interpretacija, dobra svirka i to je to.

 

Na čijem si koncertu zadnjem bila?

Burno Mars. Fantastičan, genijalan, predivan, prelijep, pretalentiran, skoro pa savršen.

 

Težiš li i ti savršenstvu? Imaš li uzore na trenutnoj svjetskoj sceni, vidim nosiš majicu Migosa…

Pa nemam, volim svašta slušati. Ovisno o raspoloženju slušam različite vrste glazbe i u principu to je to. A sve neke svoje težnje, želje, čestitke i pozdrave uglavnom dijelim sama sa sobom te idem korak po korak.

 

Često naglašavaš Los Angeles kao drugi dom. Što te tamo inspirira?

Ne inspirira me ništa, inspirira me to što tamo nema nikog od vas, što me nitko ne poznaje, što mogu bez problema u papučama i pidžami kupiti kroasan i kavu, otići na plažu i uživati u životu.

 

Zar su mediji toliki problem jednoj glazbenici poput tebe?

Nisu problem, samo ja nisam netko tko te stvari voli. Draže mi je pjevati i baviti se glazbom nego sve ove popratne stvari.

 

Kako ti je iskustvo u žiriju Zvezda Granda pomoglo da sebe dodatno izgradiš kao glazbenika?

Nikako. Ja sam već bila formirani glazbenik i prije Zvezda Granda, samo sam tamo naučila da se što manje nerviram, ali i za to su sve manje i manje šanse. Od tuda dolaze i svi moji živčani slomovi svako malo kada se pojavi neka budalaština koju bilo tko iz bilo kojeg razloga podržava.

 

Jesu to iskreni slomovi?

Jesu. Tamo je tako kako jest. Nema scenarija, nema režije, nema dogovora, nema ničega. Tako je kako izgleda.

 

Koji ti se mladi glazbenici u regiji posebno sviđaju?

Ne znam... sad si me zatekla. Što ima uopće od mladih ljudi da je dobro?

 

Je li to problem? Što ti ništa prvo ne padne na pamet?

Pa očigledno jest...

 

Kako to promijeniti?

Nemam pojma. Možda je to samo stvar ukusa. Možda postoje, ali ja ne znam da se netko pojavio, a da je ono, wow, osim nas koji smo već dugo godina u tom poslu, preko petnaest, dvadeset godina i više. Ali sigurno postoje, jer ako nešto znam, onda je to da na ovim podnebljima postoje mladi i talentirani ljudi koji još uvijek nisu ostvareni. Sad ti mogu reći pet imena, petero djece koja pjevaju fantastično, ali ništa ne znači jer ih ne poznaješ.

 

Kako biraš pjesme za sebe, kada ih dobiješ?

Reagiram odmah i biram odmah. Nakon prvog slušanja. Ne volim puštati pjesme ljudima i tražiti ih za mišljenje. To mi je skroz bezveze. Ili sam imala neku organsku reakciju ili nisam.

 

Što ti se trenutno nalazi na osobnoj playlisti?

Adele, Aerosmith, Celine Dion, Gypsy Kings, Justin Timberlake, Lara Fabian, Michael Bolton i to je to.

 

Nedavno si održala nešto drugačiji koncert u Sava centru s obradama svjetskih hitova...

To traje još uvijek. Tri koncerta su bila, četvrti je rasprodan, objavili smo i peti. Taj će biti 18.4. i tu ćemo stati, jer nema smisla ići u nedogled. Projekt se zove “Druga strana ploče” i u trenutku kada se završi bit će preko 25 000 ljudi koji će čuti taj projekt. Mislim da je to za ovu godinu dovoljno.

 

Kako si birala pjesme koje ćeš tamo izvesti?

Pa one koje su meni osobno najdraže, koje su me na neki način obilježile kao umjetnika, a koje su istovremeno najteže. Kako bih sama sebi postavila neke izazove.

 

Za kraj, što želiš poručiti publici, zašto da dođu na tvoj koncert u Cibonu?

Ja ne želim nikoga uvjeravati, ljudi mene ili vole ili ne vole. Tako da, ukoliko želite dođite, ukoliko ne želite, slušajte nekog drugog.