Mimika orkestar: "Stali smo i na manje pozornice, pa mislim da će biti odlično"
foto: Mimika Orkestar, credit: Matej Čelar

Mimika orkestar: "Stali smo i na manje pozornice, pa mislim da će biti odlično"

U četvrtak, 1. veljače u Vintage Industrial stiže Mimika - alter jazz orkestar koji će vas oduševiti skladbama Maka Murtića i to autentičnim ispreplitanjem tradicionalnog i suvremenog jazza, progresivnog rocka, folklora, suvremene klasike i live elektronike.

Jazz se u Zagrebu ponovo budi. Ili se samo tako čini? Koje je vaše mišljenje?
Jazz se budi svugdje trenutno! Jazz je preuzeo ulogu koju je mozda nekad imao rock, postao je glazba otpora i sve je češće progresivnije prirode, sve se više istražuje i nanovo redefinira. Zagreb je postao izuzetno aktivan, ali generalno po pitanju glazbe, ne samo jazza, vec i puno šire.

S vašeg gledišta, u kojem se smjeru razvija jazz glazba u svijetu?
Kao što sam naveo prije, čini se da počinje biti u centru nekih socioloških zbivanja, nije vise tiha pozadina, već se s mladim generacijama mijenja, kako glazbeno, tako i ideološki. Prostor djelovanja postaje širi i glas postaje jači, ali mislim da smo realno u post žanrovskom dobu i sve ima utjecaj svega pa je tesko više i govoriti o jazzu, hip hopu, elektronici. Pogledajmo samo primjere Kamasi Washingtona, Flying Lotusa itd.

 

 

Uskoro objavljujete album "Divinities of the Earth and the Waters". Kako biste ga opisali svojim riječima?
Staroslavenska ceremonijalna pogrebna povorka. To je album povezan sa staroslavenskom mitologijom koji s jedne strane govori o mijenama u društvu i stvaranju identiteta, te njegovom razdvajanju i reorganiziranju (možemo reci i smrt društva) te paralelno govori o osobnom identitetu, tj. smrtnosti. Radi se o psihodeličnom jazz albumu koji uzima elemente Balkanskih i Afričkih ritmova, progresivnog rocka i tradicijskih napjeva.

Što je bila najveća inspiracija za novi album?
Bile su dvije paralelne «inspiracije», tj događaji. Jedan događaj je bio gubitak dragog prijatelja i bubnjara u bendu, Oberona Kinga, koji je preminuo u automobilskoj nesreći nakon čijeg sprovoda sam počeo koncipirati ideju pogrebne procesije u smislu događaja koji definira cijeli proces zivota, u tri zasebne faze. S druge strane ta procesija je postala, odnosno bila je metafora za slom društva i društvene identitete te vuče paralelu s današnjim desnim strujama i po meni krivom shvacaju fluidne povijesti ovih i bilo kojih prostora. Ukratko, razbijanje definicija naroda kao nekog odvojenog pojma. Shvaćanje da je narod, tj. «nacija» novi pojam, i na neki nacin doista krivo postavljen, kao odnos onoga drugoga. Kao što je Umberto Ecco rekao «što definira Talijane? Pa, naravno, Slaveni i Germani.»
 
Zašto kajkavski na albumu?
Nije isključivo kajkavski, tj. nije to ni pravi kajkavski nego spoj nekih Slovenskih i Hrvatskih kajkavskih narječja, nekih izmišljenih pojmova, drugih južnoslavenskih govora, čakavskog. Generalno jedan fluidan jezik, na tragu Kerempuha možda?

London ili Zagreb? Zašto?
Oboje. Drugačije.

 

 

Je li pozornica u Vintage Industrial Baru pretijesna za sve članove Mimika Orkestra?
Ovdje nastupamo s ritmičnim, festivalskim programom i s manjim sastavom, od «samo» 16 ljudi. Stali smo i na manje pozornice, pa mislim da će biti odlično.

Osim koncerta u Vintageu, što još možemo očekivati od Mimika Orkestra u bližoj budućnosti?
Napokon izlazi dugonajavljivani album pa tako 25.5. imamo i službeni release u MSU-u u Zagrebu. Svirat ćemo i nove kompozicije te cijeli program albuma (kojeg nikad nismo svirali uživo) te ćemo imati specijalne vizualne i glazbene goste. Doduše to je drugačiji program od Vintagea. Nadalje, radimo na ideji da otvorimo drugim skladateljima mogučnost da u posebnim programima pišu za orkestar i da radimo specijalne nastupe. Radimo i na novom projektu...