Ana Lovrenčić (Mixed Up Mary): "Muzika je puno više od razbibrige"

Ana Lovrenčić (Mixed Up Mary): "Muzika je puno više od razbibrige"

Bračno-glazbeni par Ana i Konrad Lovrenčić čine Mixed Up Mary. Nedavno su predstavili i prvi i prvi studijski materijal u 2020. godini, pjesmu "Mjesto", koja predstalvja svojevrsni odmak od zvuka s debitantskog albuma "Umolomni". O novoj pjesmi te planovima za neizvjesnu budućnost porazgovarali smo s Anom Lovrenčić.

Na kojem se mjestu ekipa iz Mixed up Mary osjeća najugodije?

Na stageu.

 

Nova pjesma „Mjesto“ predstavlja svojevrsni odmak od zvuka debitantskog albuma „Umolomni“. Što vas je nagnalo na ovaj umjetnički potez?

Tako je ja čujem. Mnoge pjesme započnu od kuće, od Konija i mene i taj neki info koji snimimo je baza pjesme, koju onda bend na svoj način oplemeni, da joj mesa, izgradi zidine oko nje. Ovaj put sam nekako htjela ostati vjerna inicijalnoj emociji, vodeći se onom the less is more, da ne bude priča nego aforizam. Tome izvornom zvuku je pridonijela situacija u kojoj nismo bili u mogućnosti vidjeti se s bendom i zajednički izgraditi ideju. I ta pjesma nipošto nije novi model našeg budućeg zvuka. TAKO doživljavam TU pjesmu i mislila sam da se tu više nema što dodati. Htjela sam je golu, „izoliranu“. U svojim si željama uvijek sam. Htjela sam da se to čuje.          

 

Je li pjesma najava novog studijskog albuma? Ako da, što će vam biti glavna misao, nit vodilja novog albuma?

„Mjesto“ nije najava novog albuma, niti mi se čini da će novi album tj. EP ići u to smjeru. Prije svega, materijal koji sada pripremamo je na engleskom i bit će to punokrvni Mixed up Mary

 

 

Album „Umolomni“ zaradio je mnogobrojne pohvale publike i kritike. Osjećate li svojevrsnu odgovornost pred skorašnji izlazak njegova nasljednika?

Zahvalni smo božici Fortuni što smo naišli na prihvaćanje kritike i struke. Kao i u razgovoru, voliš da te sugovornik razumije i da se slaže s tobom bio ti u pravu ili ne. Ali odgovornost ipak nakon godina u tom poslu osjećamo prema sebi i jedni prema drugima, a to je da ostanemo vjerni sebi. Mislim da samo tada ovoj posao ima smisla i daje ti motivaciju da se njime baviš. Ako iznevjeriš ukus publike, to je možda samo zato što si istraživao nešto novo, dakle možda i napredovao u muzičkom smislu, širio horizonte. A vjerujem da se publika s kojom si kliknuo prvi put zaljubila u tvoj muzički pristup, ne nužno svaki singl, tako da vjerujem da ćeš se s takvom publikom kad-tad ponovno naći na istim tračnicama.

 

Nastala je suradnjom na daljinu, kako ste se priviknuli na ovakav način rada? Mislite li da je on i dugoročno održiv?

O, da! Oduševljeni smo dobro uigranom i tako profesionalnom ekipom. Ako si dobro organiziran i poštuješ rokove, sve je moguće. Čak i zajedničko preslušavanje i intervencije na licu mjesta (na licu oba mjesta :D).

 

Kako ste provodili dane u izolaciji, čiju ste glazbu najviše slušali? 

Bili smo vrlo kreativni, snimali smo i mnogo video materijala online edukacije za moju muzičku igraonicu Anina glazbaonica, snimali pjesme i pisali slikovnice za djecu. A ja sam vjerojatno najviše slušala Johna Prinea, koji je nakon teške bolesti na kroju pokleknuo pred koronom. To me dosta pogodilo. Mnogo smo slušali i Erica Satiea, a naša kći Leda i Koni su naučili pjevati barem 5 Mozartovih skladbi napamet (i još nekolicine skladatelja koje je ove godine svirala u muzičkoj).

 

 

Kakva su vaša predviđanja za bližu budućnost, što se koncerata i glazbene scene tiče?

Da citiram Krunskog svjedoka: „Život nije torta sa šlagom, a i vremena su neizvjesna.“ Muzičari će se morati izvještiti u streamingu i prilagoditi novim uvjetima. Razdoblje izolacije pokazalo je da je to kod nas još u povojima i da zbog slabe kvalitete zvuka i produkcije slušatelji gube volju za slušanjem. Morat će se naći novi načini da muzičari mogu i kroz internet live streaming zarađivati za život. Što se tiče naše glazbene scene uopće, mislim da joj nema pomoći dok se dio scene koji se sad već uvriježeno naziva scenom ispod radara (kao da je njima tamo baš dobro) ne pozove da izađu iz „podruma“ i oslobodi im se medijski prostor i prostor u radijskom programu.

Sad je vrijeme i prilika imati što više glazbe domaćih autora u radijskom i TV programu i na taj način pružiti uzajamnu podršku glazbenicima. Cijeli sustav glazbene industrije sada treba funkcionirati zajedno – mi smo tu da kreiramo novu glazbu, mediji su tu da je zajedno s nama predstavljaju publici, a kolektivne organizacije su tu da štite naša autorska prava. Za nekoliko mjeseci glazbenicima će možda jedini prihodi biti njihovi tantijemi.

Stoga je tu i odgovornost radija i TV-postaja jer i vi formirate ukus građanstva, vi formirate stavove mladih, vi imate odgovornost u suodgoju jer ono što im nudite oni slušaju, a što slušaju, to ih hrani. Muzika može biti i razbibriga, ali muzika je puno više od razbibrige i ima priliku da nas i oplemeni.

 

Kad napokon dopuste koncerte, gdje vas prvo možemo uloviti uživo?

Za sad imamo dogovoreno otvaranje FIUK festivala u Koprivnici 27.8. i nadamo se da ćemo ga, s obzirom na epidemiološku situaciju, imati priliku i otvoriti.