Mrle i Prlja (Let 3) - "Naši su albumi uvijek bili svojevrsni odraz vremena u kojem živimo"

Mrle i Prlja (Let 3) - "Naši su albumi uvijek bili svojevrsni odraz vremena u kojem živimo"

Ususret njihovom koncertu 12.2. u Domu sportova, popričali smo s Mrletom i Prljom, članovima legendarnog riječkog sastava Let 3. U posjedu su pozamašne karijere, hvalospjeva i poruga na njihov račun nikada ne fali, ali oni, očito, jednostavno ne znaju odustati niti imaju želju naučiti. Saznajte o njihovom svjetonazoru i komentarima na aktualna stanja i potvrdite si da njihov skorašnji spektakl nikako ne biste smjeli propustiti!

Kako je to izgledalo na samim početcima vaše karijere? Je li se krpalo, je li se pišalo krv? Prve probe, prvi instrumenti, prvi riff, prva riba osvojena prvim riffom?

Mrle:
Najprije sam s nekih 4 godine dobio malu crveno-bijelu gitaricu i drndao po njoj, nakon toga su mi kupili akustičnu gitaru koja se zvala Bambi, nakon toga sam iz Amerike dobio ručni rad Stratokastera (žena koja mi je to donijela nije kužila razliku između gitare i bass gitare) pa ovu prodao i kupio bass. Od onda do danas, nisam primijetio niti jednu ribu koja se okrenula.

Prlja: Probajte sami zamisliti kako je izgledalo, krasila nas je energija kojom je oboružana svaka mladost pa tako i današnja. Naravno da je bilo i pišanja krvi, ali jebeš mladost koja nije spremna pišati istu. Svaka generacija ima svoja oružja, naša su u to doba bila jebeni entuzijazam i stav da nema nepremostivog problema, moglo bi se reći da u tom stavu nije bilo mjesta za letargiju i malodušnost, a mašta nam je radila brzinom svjetlosti. S moje strane, uvijek volim navesti jednu epizodu koju sam proživio sa svojim prvim, recimo ozbiljnijim, bendom - Umjetnici ulice... Nije nam ništa bilo teško, npr. jednom su Umjetnici ulice kolektivno išli kupiti neko pozamašno pojačalo na Grobnik. Otišli smo na Školjić na prigradski bus za Donje Jelenje, kupili taj ormar od pojačala marke Rudi Čajavec, nosili ga na smjene, nekako ga ugurali u bus. Iskrcali smo se na Školjiću i morali nositi tu gromadu do današnjeg Jelačićevog trga da bi se tamo ukrcali u bus za Pehlin gdje smo kod Wintera imali prostoriju za vježbanje. Na kraju smo se svi ukopčali u Čajavca, bučili i svršavali od sreće. Cijela operacija je trajala od jutra do mraka. Zakon pothvat.
A ribe? Ribe su ribe! Meso je meso!

Postoje nebrojeni valovi mržnje koji dolaze sa svih strana. Postoji li nekakva opipljiva mržnja u vašem životu kao inspiracija ili više volite straniti od nje?

Mrle:
To je kao neka bolest o kojoj također pjevamo na našoj novoj ploči. Zove se Ribokemija. Jako mi je žao što je narod toliko podijeljen. To je namjerno izazvano i išlo je od samog vrha iz jednostavnog razloga - vlada nema nikakve vizije, programa za bolji život pa je narodu bačena kost oko koje se grize dok se iza toga odvija posljednja i najveća otimačina. Moći ćemo, nakon toga golog kurca jer će to biti jedino što nam je ostalo, vikati bilo kakve parole... Koga je briga!? Let 3 nije tu da mrzi i dijeli; neka ovaj koncert bude simbol borbe protiv netolerancije, totalitarnih režima, jednoumlja, fašističkih ideologija... Mi smo tu zato da se grlimo, ljubimo i jebemo u guzicu!

Prlja: Mržnja je zlo. Zapravo, mogu reći da mrzimo Mržnju, koja je sama po sebi i definiciji, takva da izaziva reakciju mržnje.

Što slušate u zadnje vrijeme? Imate li vremena za otkrivanje nove glazbe?

Mrle:
Flying Lotus, GusGus, 310, Genesis, Jack DeJohnette, Aphex Twin, Trentemøller….

Prlja: Vremena uvijek ima, slušam dosta toga. Rado se, što je i prirodno, volim vratiti nekim već, za moj pojam i gušt, "provjerenim" glazbama. Izbjegavam korporativne medije jer je to jebeno pranje mozga i kontaminacija. Mislim, kad pokušam slušati radio, to je strašno, osjećam se kao plastelin kojeg neko mijesi i diktira mu kako da se uobliči, a zapravo im je u interesu da taj oblik nema oblika da bi ga mogli nanovo mijesiti.

Uskoro nam slijedi vaš koncert i potencijalni autohtoni blagdan, Antivalentinovo! Je li datum sasvim slučajan pa je ime izvedeno ili želite nešto poručiti time?

Mrle:
Valentinovo je jako odvratan, tjeskoban osjećaj. Dojam licemjerne, debele, naperlitane, spodobe koja širi lažnu ljubav i govori neistinu, dok sve smrdi na pokvareni pepermint. Bilo je važno osmisliti događaj ne bi li se stvorila ravnoteža u kojoj se normalna čeljad osjeća zaštićeno i voljeno.

Prlja: Svi blagdani su se pretvorili u marketinške orgije - i oni koji su kod nas tradicionalni oduvijek - Uskrs, Božić, Svi sveti, a ovi uvezeni su šlag na tortu. Valentinovo i Helloween su meni potpuno strani, bliža mi je kineska Nova Godina od toga. Ili onaj Sveti Patrik, to isto ne kužim, ali kao onda ekipa pije pivu pa je to kao to, ne kužim.
Zato naš slogan za naš Antivalentinovo party i glasi: Ništa ljubav, samo karanje!

Upravo će na Antivalentinovu vaši obožavatelji moći ponovno sluhnuti i ugrabiti vaš novi album. Kakva se priča krije iza albuma?

Mrle:
Nedavo je Dragaš napisao u svojem osvrtu da je to “ULTRA ZABAVA ZA ŠIZOFRENA VREMENA”,  ja bih se nadovezao - kako narod iščekuje prdež debele majke, ne bi li u njegovoj toplini živio sretnije i bolje. Bojim se da, osim smrada i slatkastog okusa u ustima, još može ostati samo govno i sloboda za izgovaranje nabizarnijih parola.

Prlja: Naši su albumi uvijek bili svojevrsni odraz vremena u kojem živimo. Takav je i ovaj.
Živimo u shizofrenom, konzumerizmom dirigiranom svijetu. Mislim da smo uspjeli u tome da, kroz taj materijal, na naš način iskomentiramo ovo razdoblje, kako lokalno, tako i globalno.

Let 3 live

Nakon toliko godina, može li se kreativni proces pretvoriti u rutinu? Gdje pronalazite vašu osobnu motivaciju, a gdje novi zvuk i inspiraciju?

Mrle:
Dugo nismo objavili album jer nismo imali potrebe. Trenutno je vrijeme jako inspirativno, nadahnjuju me lupeži, luđaci, potreba naroda da se opet zbliži; konačno su emocije ponovno čiste, jasne, javlja se potreba za druženjem, izmjenom ljubavi i okupljanjima. Novo vrijeme vraća ljudske vrijednosti u opticaj. Zlo zbližava.

Prlja: Dobar dio odgovora na ovo pitanje se nalazi u prethodnom odgovoru. 
Mi kao umjetnici osjećamo da kroz svoj poziv i naše mogućnosti reagiramo na ono što nas okružuje. Umjetnost je jednostavna takva. Glede zvuka, takvi smo, volimo izazove, ne znamo se ponavljati. Ne libimo se proširiti i obogatiti svoj zvuk. Ima tu i rizika, ali bez rizika, LET 3 ne bi bio ono što je, a LET 3 je zapravo ekstremna borba za istinu na kvalitetan način.

Osim s Letom 3, naravno, aktivni ste u brojnim projektima raznih naravi, obznanite nam u što u zadnje vrijeme ulaze vaši napori i jesu li oni plodonosni?

Mrle:
Radim puno glazbe za kazalište, film, serije, dječje serije… To nisu napori, puno je posla, ali ga jako volim i bunim se. Ne osjećam glazbu kao segment. S istim žarom i ljubavlju pristupam svim vrstama umjetnosti kojima se bavim. Ne postoje prvo, drugo, treće mjesto, jedostavno je sve jednako važno. Tako je to oduvijek, zato od samih početaka iz kojih je nastao Let 3, postoje Strukturne ptice koje su u biti nezvani Let1.  

Prlja: Ne možemo se požaliti. Oduvijek smo bili nešto više od običnog rock benda. Naš izraz je kompatibilan sa svim vidovima umjetnosti i ljudi iz drugih vidova umjetnosti to itekako znaju prepoznati. Stoga i ne mogu svoje glumačke izlete ili Mrletove radove na filmskoj i kazališnoj glazbi nazvati epizodama. Ja sam, osobno, sretan da imam takav kontinuitet na kazališnoj sceni, to je bogatstvo.

Jeste li imali kakvih inozemnih reakcija na rad "Angela Merkel sere"? Možemo li očekivati slične radove i u budućnosti? Sprema li se možda neka gradnja "Mosta”?

Mrle:
Kurac Marko zuji uokolo i viče: ZiceGu, ZiceGu!! Na mostu stoji Petrof, upravo je stiga' od javnog bilježnika, u ruci drži  potvdu koju  je potpisao da ga nitko neće jebati u guzicu, u to na most kroči Kurac Marko, ovaj skine gaće, a Marko ga u guzicu i izjebe...

Prlja: Nit' više znam što je inozemstvo nit' više znam što je most.

Mrle i Prlja u Laubi - Angela Merkel sere

Let 3 će ubrzo navršiti 30 godina karijere. Koliko ste zadovoljni svojim putem i onime što ste postali? Planirate li se ikada umiroviti?

Mrle:
Sad ćemo toliko svirati dok svi ne popadamo s nogu. Kad umrem, pokrijte me čičkom da i mrtav ne čeznem za pičkom.
Prlja: Ja ne planiram, jednostavno ne planiram.

Trenutno političko stanje u regiji i ostatku Europe nije baš sjajno. Kakvo je vaše viđenje cijele situacije oko izbjeglica, zatvaranja granica, širenja straha i mržnje? Mislite li da će se to sve stišati ubrzo ili da nas čeka još tmurnija budućnost?

Mrle:
Bit će grozno, rat je već, nažalost, počeo. Kako spriječiti ljude da ne probiju žicu, znači li to da će se po njima pucati?! Narod je sve zaluđeniji; život se pretvara u neki jeftini horor, otprilike Masakr motornom pilom, teško je u to povjerovati, a već se dešava… 

Prlja: Teško je očekivati da će se stvari ubrzo stišati. Mislim da je pred nama svima težak period, period u kojem će običan čovjek koji je pretvoren u bezobličnu masu, nažalost, ponovno postati "topovsko meso" u službi zločestih i dokonih debila.

Što vas je u zadnje vrijeme posebno iznenadilo, razveselilo ili čak rastužilo?

Mrle:
U oba slučaja – ljudi; podjela na ove i one; s jedne strane ludilo, a s druge ljubav i pozitivne emocije.

Prlja: Iznenađenja nema, citirat ću Paraf: "Sve je u savršenom redu, žute trake se poštivaju, djeca veselo mašu zastavicama..."  Veseli me saznanje da nismo sami u stremljenju da svijet učinimo boljim, svaka kaplja mokri. Izbjeglička kriza je jedna velika tuga koja traje i nažalost, trajat će.

Što možemo očekivati 12.2. u Domu sportova na Antivalentinovu?

Mrle:
Neopisive valove ljubavnog ludila!!!