Nellcote - "Zapravo nam je jedino bitno da budemo svoji"
Foto: Nellcote, credit: Sarah Dombre

Nellcote - "Zapravo nam je jedino bitno da budemo svoji"

Odnedavno puni, četveročlani bend Nellcote, najavljuje promociju EP-a u zagrebačkom KSET-u. Iako ovaj sastav duljevremenski tvore Vinko Ergotić (vokal, gitara) i Lovro Boljat (gitara), ove godine pridružuju im se Lana Filipin (bas) i Damir Trputec (bubanj). Žanrovski se okreću prema folku i bluesu, a kao njihova predgrupa nastupit će austrijsko-hrvatska glazbena kombinacija don_t go. Ususret promociji EP-a "Surrender", postavili smo nekoliko pitanja članovima Nellcota. Odgovore pročitajte u nastavku.

Sedam je godina prošlo od dana kada ste oformili ovaj sastav. Što se sve u međuvremenu promijenilo i možete li reći da ste postigli ono za što ste primarno ciljali kada ste se okrenuli glazbenim nezavisnim vodama?
Vinko: U međuvremenu se mnogo toga izdogađalo s bendom; od raznih postava u kojima smo pokazivali različita lica benda, pa do malih akustičnih i nekih malo većih festivalskih svirki. Sve smo to prošli uz prijatelje glazbenike koji su dolazili nadopuniti priču koju smo Lovro i ja htjeli ispričati. Nikada nismo imali točno određeni cilj i viziju osim te da želimo stvarati i svirati što je više moguće. Trenutno smo zadovoljni kamo idemo s novim EP izdanjem i novom postavom, ali osjećamo da je ovo tek početak.

Nedavno ste, na Glazbenom Loncu, imali priliku prvi put svirati u bendovskoj postavi. Kakvi su utisci? Pritom ne mislim na glazbu, već na vašu međusobnu kolaboraciju.
Vinko: Već od prvih zajedničkih proba osjetila se kemija s novim članovima, Lanom i Damirom, tako da mogu reći da je gušt svirati u ovoj postavi, a i svi skupa osjećamo da rastemo kao bend i to nas gura dalje.

Kakva je hrvatska nezavisna scena, iz vaše perspektive, u domeni folk rocka i bluesa? Postoje li imena koja bi ste istaknuli?
Vinko: Na našoj nezavisnoj sceni ima mnogo toga zanimljivog, to više nije nikakva tajna. Ponekad imam osjećaj da ima toliko toga da ne mogu svi ni popratiti, što je definitivno dobra stvar. Scena je živa i iz nje se svašta kvalitetnog može izvući. Te izvođače nije lako spremiti u žanrovske ladice, svaki ima neku svoju posebnu priču, a izdvojio bih Irenu Žilić, NLV, Seine...

Kakav utisak želite ostaviti na publici i slušateljima općenito?
Vinko: Ne razmišljamo previše o tome. Zapravo nam je jedino bitno da budemo svoji, da nema pretvaranja i glumatanja. Na ljudima je hoće li to cijeniti. Ako prepoznaju i dožive ono što radimo, mi sretni!

Za "If Only They Could" surađivali ste s Dinom Santalezom koji je pomno sastavio video priču za singl EP-a. Postoji li možda vaša potencijalna međusobna suradnja u glazbenom obliku?
Vinko: Suradnja za video došla je jako prirodno i brzo smo se skužili. Bilo je i ideja za glazbenom suradnjom, ali zbog drugih obaveza s vlastitim projektima nije bila izvediva. Ja se nadam da ćemo u bliskoj budućnosti opet pokrenuti tu priču.

Ima li Lo-fi poseban značaj, tj. mislite li da dodatno naglašava glazbenu intimu s lirskog aspekta? 
Vinko: Prije samog snimanja ovog EP-ja nismo išli za tim. To je više bila nužda nego želja ili cilj. No kako su pjesme nastajale i snimanje napredovalo, bilo mi je jasno da su se ti lo fi, sobni aranžmani pjesama savršeno poklopili s tematikom u pjesmama. Dobili smo tu ogoljenost i intimu s kojom smo zadovoljni.

U utorak, 23. svibnja u KSET-u promovirate EP "Surrender". Kakav je bio put do zaokruživanja pjesama u jednu cjelinu? Što možemo očekivati na promociji?
Vinko: Za vrijeme nastanka te cjeline paralelno smo okupljali novi bend. Sad će se te dvije različite priče stopiti u jednu i moći ćete čuti kako ove akustične pjesme s EP-ja zvuče u bendovskoj varijanti.

Za kraj svojim riječima pozovite fanove i one koji će to tek postati na koncert.
Vinko: Dođite, bit će puno premijera i novosti iz naše radionice, kao i nekih starih pjesama koje smo malo izglancali s novom postavom. Ukratko, Nellcote iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.