Public Service Broadcasting: "Prilično smo opušteni prije koncerata"

Public Service Broadcasting: "Prilično smo opušteni prije koncerata"

Dvije godine nakon odličnog albuma "The Race For Space", Public Service Broadcasting objavili su svoj treći album "Every Valley", u sklopu čije promotivne turneje stižu i u Tvornicu kulture 14. studenog ove godine.

Novi album "Ever Valley" je pokupio jako dobre kritike. Što je po vašem mišljenju njegova najveća prednost?
Mislim da je zreliji od prethodnih albuma i bogatiji u smislu samog zvuka. Neke su pjesme bolje, također. Vjerojatno je emocionalniji za slušanje jer govori o problemima i iskustvima u kojima se mnogi mogu pronaći.

Vaš je glavni cilj "naučiti povijesne lekcije preko glazbe budućnosti". Što je najvažnije što možemo naučiti iz povijesti?
Problem je s tome rečenicom u tome što sam je napisao na samom početku naše karijere, 2010. To je neka vrsta šala kojom smo se pokušali izdvojiti iz mase. Nikada to nije bila stvarna namjera benda, mislim da bismo bili prearogantni kada bismo to ozbiljno mislili, kao da mi znamo stvari koje drugi ne znaju i da smo tu da ih naučimo o tome. Treba to shvatiti s dozom ironije. Mislim da smo sada zreliji i razvili smo koncept pa smo ušli u neke teme o kojima se baš i ne priča mnogo, a nas interesiraju. Glazba treba služiti na fundamentalnoj razini, inače se sve raspadne. 

Što je to glazba budućnosti?
Dobro pitanje. Definitivno ne naša!

Je li problem izvući pravi materijal iz arhive, koji koristite kasnije u pjesmama?
Da, zna biti. Ponekad se čini da je baš zamoran način na koji stvaramo glazbu. Iz nekog razloga ovaj nam način rada odgovara kao veliki kreativni pokretač. Lakše nam je tako nego da se oslanjamo na osobne emocije koje moramo staviti na papir. Ovako reagiramo na druge situacije. Mislim da je to jedan od razloga zašto nam je glazba žanrovski raznolika. 

Što vas najviše inspirira?
Dobra glazba, dobre knjige, dobri filmovi, dobre šetnje. 

Nedavno ste svirali na INmusic festivalu u Zagrebu. Koje je vaše najbolje, a koje najgore festivalsko iskustvo?
Mislim da je najbolje ono s Glastonburyja 2013. zbog neočekivanog odgovora koji smo dobili od publike. Reakcija nas je nabila uza zid. Bilo je fenomenalno. Već se to nekoliko puta ponovilo i iznova je to fascinantno, adrenalinom ispunjeno iskustvo. Ali prvi je put taj koji se pamti. Najgori... bio je jedan festival na samom početku (nećemo ga imenovati) koji nam je pokušao uvaliti roštilj kao stalak za činele. Da.

Kakva je glazba trenutno na vašim playlistama.
Svakakva, kao i uvijek. Slušao sam novi EP Datessettea, mnogo Divine Comedyja, nešto The Wedding Present, Here We Go Magic, Duke Ellington, novi album St. Vincent... uistinu mnogo toga. 

Kako se pripremate za nastupe? Imate li kakav ritual prije nego što dođete na binu?
Pokušavamo se zagrijati, ali to se rijetko dogodi. Prilično smo opušteni prije koncerata, što mislim da je dobar znak, ali uvijek se uzbudimo prije nego što izađemo pred publiku. Slušamo glazbu (malo Vulfpecka i Toto, naravno), ali ne radimo one stvari kao grupne zagrljaje ili slično!