S.A.R.S.: " Cilj nam je da istrajemo, a vrhunac je da nakon deset godina i dalje trajemo."

S.A.R.S.: " Cilj nam je da istrajemo, a vrhunac je da nakon deset godina i dalje trajemo."

U relativno kratkom vremenu, beogradski S.A.R.S. prošao je put od potpune nepoznanice pa sve do benda čije se pjesme preslušavaju na čitavom Balkanu, ali i šire. Dio turneje kojom S.A.R.S. ove godine slavi svoj deseti rođendan su i dva uzastopna nastupa u zagrebačkom Domu sportova, 21. I 22. listopada. Ususret zagrebačkim nastupima postavili smo im par pitanja vezanih uz dosadašnju i buduću karijeru pa pogledajte što su nam rekli!

Za početak, lijep pozdrav! Osobno sam prvi put čula za S.A.R.S. prije podosta godina prilikom jednog uličnog festivala u Zagrebu kad je nepoznati glazbenik uz pratnju gitare razvaljivao „Buđav lebac“. Naravno, kad sam stigla kući preslušala sam sve što je bilo dostupno i ostala ugodno iznenađena. Što se u vašim životima promijenilo od početaka do danas? Ima li nešto što biste danas drugačije napravili?
Od tad je bend zadobio popularnost, postao sam omiljen u familiji i majci sam postao najdraži sin! :) Šalu na stranu, za ovih deset godina svašta se izdešavalo bendu i to uglavnom lepe stvari. Proživeli smo nezaboravne momente uz publiku koja je tokom godina konstantno  rasla i danas imamo zaista dosta ljudi koji nas podržavaju i uživaju u našoj muzici. Bilo je sjajnih odluka i poteza, a bilo je i ne toliko sjajnih, ali ne bih iz ove perspektive ništa menjao jer to onda ne bi bilo to. 

Iza vas su nastupi po brojnim lokacijama, od Balkana pa do Austrije, Švicarske, Skandinavije i sl. Kako na vas reagira publika „kod kuće“, a kako vani? Predstavlja li jezična barijera problem? Postoji li neko tržište koje još niste, a željeli bi pokoriti?
Gde god da sviramo, na koncerte nam većinom dolaze ljude koji nas razumeju, tako da je zanemarljiva razlika između "vani" i "kod kuće". Pošto nam je američki kontinent prava egzotika, voleli bismo da nastupimo uskoro i tamo. Takođe dogovaramo i nastup u Španiji za sledeću godinu i verujem da će nam to biti sjajno iskustvo.

Slušala sam vas i u manjim i u većim prostorima, ali nekako se najradije sjećam nastupa u „intimnijoj“ atmosferi KSET-a kad ste tek postajali poznati široj publici. Kakvi su prostori vama draži i zašto?
Veliki prostori su sjajan ambijent da doživiš ogromnu količinu energije koju nam publika šalje na binu, dok je u manjim klubovima velika prednost što bolje vidiš svakoga u publici i samim tim se izgradi mnogo intimniji odnos tokom nastupa.

Imate li neke posebne pripreme ili rituale pred nastup?
Nikakve posebne pripreme... Ako me ne mrzi, uradim kratko raspevavanje i pokušavam da ne pijem mnogo žestine kako mi glas ne bi pukao u toku koncerta.

Nakon deset godina karijere, što smatrate njenim vrhuncem i koji su ciljevi za dalje?
Cilj nam je da istrajemo, a vrhunac je da nakon deset godina i dalje trajemo.

Budući da vas je u bendu čak sedmero, kako se uspijevate dogovoriti po pitanju nastupa, turneja, aranžmana pjesmama itd.? Tko ima glavnu riječ i tko je organizator?
U bendu su manje-više podeljena zaduženja između članova benda, tako da se svako trudi da što bolje radi svoj deo posla... Naravno tu je i moj brat Dragan koji je menadžer benda i on se bavi tehničkim i organizacionim stvarima koje nas muzičare ne bi trebalo da opterećuju.

S.A.R.S.

Nakon brojnih, ajmo reći „zafrkantskih“ pjesama kao i onih motiviranih stanjem u društvu, mislim da je najzapaženija ipak balada „Lutka“ koja je postala neizostavan dio većine vjenčanja i sličnih romantičnijih događaja. Jeste li uopće očekivali da će ona postati toliko popularna, laska li vam taj uspjeh?
Lepo je videti da je neka naša pesma zaživela u tolikoj meri da je ljudi biraju kao pesmu za prvi ples, ali to sigurno nismo očekivali. Takve stvari nikad ne možeš da isplaniraš...

Iza vas je i nekoliko suradnji poput one sa Shamsom i duom Who See. Jeste li zadovoljni suradnjama i postoji li još neki izvođač s kojim bi se upustili u potencijalni duet?
Pesme koje smo uradili sa Shamsom i momcima iz Who See-a su mi veoma drage, a vidim na koncertima da i publika isto reaguje na te pesme. U budućnosti nam je svakako prioritet da dogovorimo gostovanje Joe Satrianija jer bi to bila pobeda benda i ostvarenje dugogodišnjeg sna.

U jednom ste intervjuu izjavili da vam smeta politički cirkus koji vrijeđa ljudsku inteligenciju. Neke misli po pitanju ovog cirkusa koji je trenutačno aktualan u Hrvatskoj?
Nisam upoznat koja je trenutno predstava aktuelna u Hrvatskoj, ali cirkus ne prestaje sa radom, to je sigurno. 

Pred vama su dva nastupa u Domu sportova u Zagrebu kojima ćete proslaviti deset godina karijere. Jeste li uzbuđeni i možete li uopće posvjestiti da je već prošlo toliko vremena? Osobno mi je proletjelo vrijeme od dana kad ste bili nepoznanica pa do današnje, moglo bi se reći, slave.
I meni se čini kao juče da je bilo kada je sve krenulo da se kotrlja. Bila je to veoma uzbudljiva vožnja, pa nije ni čudo što mi se čini da je tako brzo sve proletelo. 

Što možemo očekivati od slavljeničkih koncerata u Domu sportova, imate li neku poruku za publiku?
Jedino mogu da ih pozovem da ne propuste slavljeničku žurku u Zagrebu, jer ćemo se potruditi da ta dva dana napravimo show u Domu sportova! Vidimo se tamo...