Davor Bušljeta (Sage) - "Mi smo prvi bend koji je napravio konceptualni album o Seljačkoj buni na engleskom"
Foto: Davor Bušljeta i Sage

Davor Bušljeta (Sage) - "Mi smo prvi bend koji je napravio konceptualni album o Seljačkoj buni na engleskom"

Sage je domaći metal bend nastao 2013. godine. Zajedničkim snagama, rade na svojem prvom albumu koji je i po nekim drugim stvarima prvi. Istovremeno je njihov prvi konceptualni, a i vizualni album te je općenito prvi album koji obrađuje tematiku Seljačke bune na engleskom jeziku. Svoj će nam prvijenac predstaviti na besplatnom koncertu u Tvornici, 10.12., koji je također i dobrotvorne naravi. U međuvremenu sam sjeo na kavu s pjevačem Davorom Bušljetom kako bismo dobili malo povijesnih činjenica o samom bendu. A i o Buni. Evo što nam je imao za ispričati.

Reci nam za početak nešto o bendu. Tko ste, što ste i čime se bavite?
Zovemo se Sage i bend smo koji dolazi iz Zagreba. Ovaj smo projekt započeli u jesen 2013. godine kad je izašao prvi spot i single, "Rivers Will Be Full of Blood", a tad smo odmah započeli i suradnju s bubnjarom iz Kamelota kao producentom. Mjuza nam se masterira i miksa na Floridi u Morrisound studiju gdje su isto svirali i poznati bendovi poput Iced Earth i Demons & Wizards i sl. U Zagrebu smo mjuzu snimali kod Janka Mlinarića "Trulog". Producent nam je bio Fedor Bojić, a zvučni inženjer nam je bio Franjo Valentić. Mjuza i kako je sve to počelo jest tako da su ustvari Vlad i Enio, otac i sin, htjeli započeti jedan bend. Vlad je prije toga bio u bendu koji se zvao Angel of Fire, ali se to u jednom trenutku raspalo i time je došla ideja za Sage i da se svira. Branek je bio prvi koji je upao u priču. Dok je Vlad još uvijek bio u Angel of Fire, Branek je bio na nekom od koncerata, upoznao se s njima, Branek i Vlad su se skompali i tako je on ostao u priči. Naš basist Marko Karačić i Enio Vučeta su imali jedno dugo poznanstvo. Enio je trebao basista, javio mu se i tako je i on došao u bend. A ja sam prije svirao u jednom bendu koji se zvao Triple Bypass - zanimljivo društvo. Gitarist se ženio i išli smo za Dubrovnik, a preko njega sam upoznao Branimira Habeka i došao je Branek jedan dan i rekao trebamo vokala i jel' bih htio doći na probu,  rekao: "Ajde, zašto ne?". Poslao mi je demo pjesme onog što su imali snimljeno, preslušao, došao, isprobali smo, profunkcioniralo je, Enio je rekao - to je to. I na kraju je ostao još samo Andrej Božić. Još smo raspravljali kakav bismo sound htjeli imati i sad, super je to, imati dvije "đitre", bas, bubanj, vokala i naravno još back vokal. I taj je dio posla od Enija Vučete i Branimira Habeka, ali bilo je u raspravi što ne bismo uzeli klavijature jer bi bilo OK da se nadopuni sound. I nismo znali koga bismo, ja sam se sjetio iz prijašnjeg benda Andreja Božića i nazvao čovjeka i rekao jel' bi možda htio doći svirati, zašto ne? Idemo raditi nekakvu heavy metal mjuzu, što smo i prije voljeli svirati zajedno. Poslao sam mu skladbe koje su bile demo pjesme, čovjek je poslušao, došao i snimili smo prvi spot i singl zajedno. I tako je krenulo.

Kako je započeo rad na spotovima?
Tu su se našli naši kamermani iz Dikobraz Productions, Alen i Dinkec, već su radili s Branimirom u njegovom prijašnjem bendu Savant. Tamo su radili dobar posao pa su tako i dobili preporuku. Odradili su naš prvi spot koji je bio specifičan po tome što je bio rađen potpunosti s greenscreenom, dok su sljedeći spotovi bili pola-pola, kao što se može i vidjeti. Jedan dio spota je priča o Seljačkoj buni i snimana je vani - ima snimaka iz Varaždina, Koprivnice, Zeline, a i iz Donje Stubice, gdje je bila sama Seljačka buna jer se tamo u drugom mjesecu inače održava festival. Stoga smo malo skoknuli tamo i posnimali si, a drugi dio s nama muzičarima smo uvijek stavljali na greenscreen i to implementirali u spot.

Album je konceptualan. Koja je točno radnja?
Istovremeno smo napravili šest spotova o šest hrabrih ratnika koji su se pridružili Seljačkoj buni po povijesnoj činjenici. Bili su to više manje kmetovi, seljaci i baš se nisu znali pretjerano rukovati oružjem, nego više ratarskim poslovima - uzmi sada ti i kopaj, sine. I ajde, sad su se neki hrabri ratnici pridružili i hajmo izmisliti za svakog našeg lika nekakvu priču, dati malo svoje umjetničke slobode. Ima priča o Eniu Vučeti, on je "Wolf Priest", "Dragon Heart" je za malog Vlada, a "Join Us" – na kojoj je sudjelova i bubnjar Kamelota Casey Grillo - je priča o Andreju Božiću, ratniku koji dolazi iz neke daleke zemlje koji uopće nije vezan za Hrvatsku, to je jedan dio naše priče, ali koji proživljava sličnu priču i postaje plaćenik jer su ga istjerali i zlo je pobijedilo u njegovoj zemlji pa je slučajno završio među nama. Marko Karačić je primjer jednog običnog čovjeka koji je imao svoju obitelj i koji je srećom uspio spasiti svog oca. Priča o meni, "Man of Sorrow", je priča o čovjeku koji nažalost nije imao sreće i ubili su mu oca i majku. Svaki lik ima neku svoju priču kako je došao u situaciju da je neko veće zlo ujedinilo više ljudi kako bi ga pobijedili. Poanta cijelog albuma je u većini – što nas je više, to smo jači i nema prepreke koja se ne može savladati. Preostalih pet pjesama na albumu govore o nekim osnovnim stvarima o Seljačkoj buni. Prva pjesma je svađa između Gubeca i Tahyja, glavni likovi su prikazani u toj bitci između dobra i zla jer Gubec jednostavno želi mir, slobodu svima i jednakost, dok Tahy želi zavladati, želi da ljudi budu ispod njega – tako je nedavno izašla pjesma "Treason" iz Tahyjeve perspektive. Čovjek će jednostavno učiniti sve s novcem ili bilo čim da bi imao moć dominirati. I sad, to je naš svojevrsni hommage Seljačkoj buni jer prije toga se nije ništa konkretno radilo osim Gubec Bega gdje imate izvedbu s Josipom Lisac, Radojkom Šverk i Brankom Blaćom.

Koliko vam je trebalo za snimanje spotova?
Trebalo nam je otprilike par mjeseci da snimimo svaki spot. U njima je sudjelovalo užasno puno ljudi – bili su tu vitezovi Crvenog zmaja, Srebrnog zmaja, Zeline, iz Koprivnice, hrpa statista, svakakvih prijatelja i poznanika koji su nam se pridružili i to je isto jedna poanta cijelog našeg puta i iskustva jer da nema svih tih ljudi koje je to zainteresiralo, ne bi ni mi to uspjeli napraviti, na kraju krajeva. I eto, prošlo je tri godine i evo nas – Tvornica, 10.12.2016., naš prvi koncert koji je besplatan, kompletno.

Kako se može doći na koncert?
Jedini način da se dođe na koncert je da imate Facebook profil preko kojeg shareate naš spot koji smo mi stavili na zid, stavite to kao public share i upadate u bubanj za besplatnu kartu. Ako ste upali u bubanj prije negoli su se razdijelile, dobit ćete kartu. Ako nije, eh. Bit će još koncerata, definitivno. Osim što je koncert besplatan i dobrotvorne je naravi. Radi se o udruzi "Susjed susjedu pomaže" kojoj je deset godina postojanja. Znamo da sve ide u sigurne ruke, što je najbitnije od svega. Škrabica će biti negdje postavljena, ako ste dobre volje i ako slučajno imate koju kunu viška, slobodno ubacite. Ako nemate, nema frkice, sve je u redu, zabavit ćemo se, bit će dobra večer! Uz nas će biti i predgrupa. Dečki se zovu Bad Mushrooms, iz Hrvatske su i već imaju preko sto koncerata u Hrvatskoj, a imali su i turneju u Engleskoj. Nekakav hard rock otprilike tip mjuze su, mislim da bi se ljudima trebalo svidjeti, dok smo mi npr. kao mjuza nekakav heavy metal, power, progressive, možda čak i symphonic jer smo našli nekakav opis na Internetu koji je YouTube ili netko stavio, nemam pojma tko. Veselimo se našem prvom koncertu i nadamo se da će što više ljudi doći u što većem broju i da će se to popuniti do kraja. I naravno, koncert će se snimati.

Poanta albuma jest da je vizualan – svaka pjesma ima svoj spot. To je inače skup sport. Pretpostavljam da je stoga išlo sporo?
Je, je, užasno je išlo sporo. Mislili smo da ćemo u dva mjeseca uspjeti riješiti svaki spot, ali jednostavno je nemoguće. Treba stvar napraviti pa snimiti, sve je to išlo svojim tijekom i vremenom. Nije bilo da smo imali samo demo pjesme, nego smo prvo radili demo i išli u studio pa čekali da se to izmiksa. Kad smo dobili natrag miks onda smo išli snimati i rekli smo da će biti svaka dva mjeseca jedan spot, ali jednostavno je bilo nemoguće. Ispalo je na kraju otprilike svakih 3-4 mjeseca. Dosta spotova je završilo na prvom mjestu miksera što je ustvari prikaz ljudi i da im se sviđa mjuza i baš evo, hvala vam, narode, usrećili ste nas time! Još tri spota moramo napraviti. Nažalost, nećemo na koncertu moći u potpunosti isfurati video implementaciju jer fale ta tri spota, ali publika se ne mora bojati. Nešto će biti pripremljeno u malo drugačijoj fori, ali kad ćemo spotove napraviti, naravno da će na budućim koncertima to biti vizualno i atraktivno skombinirano za gledatelja.

Što se tiče spotova, sve sami financirate?
Da, sve sami financiramo. Sad također tražimo sponzore za koncert. Malo je teže do toga doći, ali se nadamo da će netko malo uskočiti ako ništa drugo. A ako ne uskoče, bit će kako će biti.

Spomenuo si vizualni dio. Hoće li spotovi biti emitirani u pozadini?
Pa to je naša sad prvobitna ideja. Možda se neće sad to isfurat na prvom koncertu budući da nedostaju ta tri spota pa ne bi vizualno to bilo to. Još se dogovaramo oko toga. Bit će nešto vizualno, definitivno. Hoće li biti sa spotovima ili bez njih, nije to najbitnija stvar. Za početak nam je bitno da mi odradimo taj prvi koncert, da ljudi dođu, poslušaju nas uživo i da se svi dobro zabavimo.

Je li vam bend više kao hobi ili biste se s njime poslije i ozbiljnije htjeli baviti?
Pa Sage nije baš samo "hobi". Ne mogu reći da je sad to samo posao, ali na neki način definitivno jest. To je nešto što mi svi volimo raditi i to je ono što je najbitnije. Volimo raditi takvu mjuzu i htjeli bismo da je i drugi ljudi čuju. Mi smo prvi bend koji je napravio konceptualni album o Seljačkoj buni na engleskom, a to mogu vani ljudi čuti i saznati nešto o Seljačkoj buni. Ako ništa drugo, po nazivu albuma barem godinu u kojoj se dogodila, barem to. Koliko sam shvatio preko Facebooka i sličnih stvari, dosta mladih ljudi u Hrvatskoj, srednjoškolaca, je zapelo na našu mjuzu što potiče i na neko razmišljanje o povijesti i o nekim detaljima. Nakon ovog albuma ćemo raditi sljedeći album. Opet, vjerojatno nešto konceptualno, još ćemo vidjeti što će biti. To je malo iznenađenje.

Koliko vam rad oko benda oduzima vremena?
Pa dosta, dosta bend oduzme vremena. Svatko od nas radi. Iznimka je Vlad jer on ide u školu, no i to je isto njegov posao. Stvarno, dvije probe tjedno sigurno, svaka proba vam uzme dva sata vremena. Osim probe, tu dolaze druge stvari kroz tjedan koje oduzimaju vrijeme. Facebook, nekakav marketing, odnosi s novinarima preko Interneta, PR izvan Hrvatske. Tako isto dajemo intervjue vani. Javili su nam se za intervju u Njemačkoj, imali smo intervju za Glasgow, ali američki Glasgow, završili smo u novinama u Australiji. Nekoliko puta su nas izvrtjeli na našem CMC-ju bez da su nam uopće javili. Ugodno iznenanđenje. Hvala CMC-ju, mogli biste se i javiti koji put! Završili smo malo opet na Maldoror Metal Box, također je bila najava za koncert kod Zlatka Turkalja. I evo, Sound Report, napokon isto! Hvala vam što ste nas pozvali!

Molim! Reci mi, smatrate li se više tipičnim metalcima ili vas interesiraju i neki drugi žanrovi? Biste li druge žanrove ukomponirali u svoju glazbu?
Pa nismo mi ni tipični metalci kad malo bolje pogledam. Volimo svakakvu mjuzu što se može i čuti. Na kraju krajeva, ta mjuza zvuči kao metal i to jest metal, ali ima tu rocka, hard rocka što se izdvaja. Neki ljudi će to više čuti, neki manje, ali mislim da će ovo biti konkretnije metal bend na duže staze. Ne vjerujem da će tu biti nekakvih velikih muzičkih promjena, što se tiče žanra. Ne znam, mi imamo dosta dionica koje zvuče power, ali kao vokal, nisam tip koji će ići u visine poput Rhapsodyja i meni je to baš forica, tako kao stara škola normalno pjevati. Zanimljiva kombinacija, kad čujete power podlogu, iako se ne smatramo tipičnim power metal bendom. I to je ono što nas pali, radimo kako bismo to htjeli napraviti jer postoje već power metal bendovi, postoje heavy metal bendovi, isfuralo se sve na svakakve načine. A onda na kraju mi radimo ono što je svakome od nas najprirodnije. Nema nekog forsiranja, svatko radi kako mu paše da su svi zadovoljni s mjuzom. Ako se može sebe unutra dati i da je konstruktivno, naravno. Ako se čovjek ne može dati, upotpunimo se međusobno da se zajednički napravi cijela pjesma. I tako guramo prema naprijed jer jedno bez drugoga ne možeš napraviti. Pa evo isto 'Tallica. Kirk Hammett je dao izjavu kako je na zadnjem albumu dao manje nego što se nadao. Jednostavno se dogodi ponekad da neki muzičari daju više, ponekad neki manje. Osobno sam imao najviše poslao kao tekstopisac u ovom bendu i osmišljavao sam melodije za određene pjesme. Za neke druge pjesme je Enio Vučeta radio aranžman, za "Join Us" je napravio Andrej Božić, a "DragonHeart" je u potpunosti napisao Vlad Vučeta s iznimkom vokala i teksta. Stvarno svatko da nešto unutra. Nije sad da jedan čovjek dođe i napiše apsolutno sve. Naravno, uvijek ima nekog tko dominira u izrađivanju skladbi i svega, ali imamo poprilično u redu raspored.

Očito pitanje: pjevate na engleskom. Ciljate li na strano tržište? Imali ste inozemnih intervjua, a i bubnjar Kamelota je producent.
Da, bubnjar Kamelota nam je producent, a prema van smo htjeli kako bi više ljudi čulo za Hrvatsku, za našu baštinu. Seljačka buna je vrlo bitan dio naše živopisne povijesti pa je više ljudi može upoznati.

Koje je tvoje osobno mišljenje o alternativnoj sceni u Hrvatskoj, konkretno o metal sceni?
Mislim da je nema. Ima nekakve metal scene u Hrvata, nije da nema ničega. Mada, dok sam bio mlad je možda bila mrvicu bolja scena. Ne sad da je muzički bila bolja, nego je bila rasprostranjenija. Mogli ste uredno otići u Boogaloo na nekakav metal koncert, Močvara je uvijek radila, a sad su prevladali u jednom periodu black metal bendovi i slično - što je i dalje bio OK metal i sve to super - a zatim nekakav metalcore, grindcore itd. Dosta je nestalo tih bendova stare škole gdje ima dosta solaža, melodioznih dionica, nešto što će okupiti veći spektar ljudi, a da nisu samo metalci. Nama nisu samo oni namjera, zašto ne bi i običan čovjek mogao doći i poslušati? Evo, meni se dogodilo puno puta da je netko došao i rekao: "Two Souls, super pjesma". Čovjek nema veze s metalom, ne sluša rock, sluša komercijalnu muziku. Znam se s ljudima, družim se bilo s kime, samo da si normalan čovjek, a i stvarno ima dobar odaziv. A sad, metalci imaju neke druge stvari koje će se njima dopasti. Radimo nekakvu mjuzu koja je dosta slušljiva. Sad, naravno, bit će ljudi koji to neće moći slušati i neće im se dopasti, ali hvala Bogu, ima takvih, a ima i onih kojima će se svidjeti i doći će na koncert i bit će dobro. U svakom slučaju, zabavit ćemo se.

Bi li se u Hrvatskoj moglo živjeti od metala?
Nikako. Premalo je ljudi. Kad pogledate, u Hrvatskoj se ode na koncert Iron Maidena – bio sam u Splitu i Zagrebu – i tu dođe oko 20.000-30.000 ljudi, na jedan Maiden koncert. A na Whitesnake još manje, u Dom sportova dođe možda oko 20.000, nisam siguran. Kad zbrojite tih 20.000 za Maidene, to nisu sve ni Hrvati. Koliko među njima ima zagriženih metalaca koji će stvarno kupiti album i da ćeš ti od toga živjeti, mislim da je to stvarno jako teško. Vani je druga priča, već se može. Ako se da, zašto ne?

Što vam je nakon koncerta u planu?
Dovršiti ovaj album, idemo dalje svirati, prijavljujemo se na festivale, malo proći Hrvatsku. I u međuvremenu snimiti drugi album, osmisliti mjuzu, temu albuma, što god će biti. Možda će biti konceptualan, možda neće, još ćemo se dogovoriti. Bilo bi zanimljivo, u jednu ruku, napraviti nešto drukčije da nije konceptualno i da je svaka pjesma za sebe, ali mogućnosti su bezbrojne. Prvo idemo sad riješiti ovaj album, naš prvi koncert na koji vas još jednom sve pozivamo. Slobodno dođite, samo se prijavite preko Facea i to je to. A u budućnosti ćemo se vidjeti još negdje na koncertima ili na YouTubeu kad izađe sljedeći spot.

Čime bi inače privukao ljude koji ne slušaju metal da počnu?
Da počnu slušati metal muziku? Znam da je ljudima malo čudno sad slušati metal ili neki drugi tip mjuze što je drukčije od onoga na što su se naviknuli, ali ono što sam shvatio jest da je muzika užasno apstraktna. I sad, u redu je ono što voliš, o ukusima se ne raspravlja. Sjećam se kad sam bio klinac, bila je srednja škola. Inače sam odrastao dosta na jazzu i bluesu u tatinom autu i kod kuće, a onda preko brata je došao Hendrix, Purple, Zeppelin i ekipa. 80-te standardno i Sabbath i ne znam, grunge, Soundgarden, Nirvana! Svega je bilo. Slušao sam i klasiku kao dijete preko televizije kad nije bilo crtića na telki, Opera Box je bila, nešto tipa. I u jednom trenutku mi je uletio prijatelj s kvarta, ustvari, ja njemu jer smo se družili i igrali igrice, a slušao je užasno puno cajke. Sad je meni bilo: "Joj pa daj ti meni sprži CD, svoj best of" jer mene ti tak boli ona stvar jel' to cajka il nešto tog tipa. Mjuza je mjuza, apstraktna je, znate? I ništa, slušao sam nekih mjesec, dva, tri, lijevo, desno, to što je on imao. Nakon toga sam jedan dan izvadio slušalice iz ušiju, iz discmana sam izvadio CD i rekao dobro, meni se ne slušaju cajke. Poanta je, daj priliku jer svaka mjuza donosi nešto novo i nešto drukčije kod sebe, nije bitno. Na kraju će čovjek skužiti što mu paše, a metal sam po sebi ima nešto što nijedna druga mjuza nema. Baš to što sam rekao prije - poslušaj, vidi, možda ti se svidi. Solaže su zanimljive, vokali su zanimljivi, bubanj, bas, "kljave", cijele harmonije koje se slažu oko toga. Pitanje je koliko ti voliš slušati mjuzu, hoće li ti to biti naporno ili ne. A na kraju krajeva, nije sve za svakog. Dosta ljudi se našlo u metalu, a dosta ljudi sam upoznao koji su slušali metal kroz svoje tinejdžerske godine i na kraju su završili na komercijalnoj mjuzi pa je na kraju i nebitno. Na ljudima je. Ako će biti više ljudi, bit će i neka metal scena jednog dana.

Želiš li čitateljima što reći za kraj?
Hvala vam svima što ste surađivali s nama – vitezovi, svi statisti i prijatelji! Bez vas ovo ne bi bilo moguće. Tu se uključuju, naravno i svi internetski prijatelji, poznanici koji su podijelili pjesmu i nismo se još upoznali, ali se nadam da se hoćemo na koncertu u Tvornici, 10.12. I to je to, hvala vama svima! Kao što sam rekao, hvala Sound Reportu na ovoj prilici da damo svoju najavu. I ništa, rock on! Vidimo se uskoro, ekipa!

Hvala ti, Davore, na vremenu. Vidimo se na koncertu!
Uživaj!