Sassja: „Glazba treba i obrazovati i zabavljati“
foto: Sassja, credit: Baris Šabić

Sassja: „Glazba treba i obrazovati i zabavljati“

Prva žena FM JAM-a, energična reperica Sassja u petak, 9. ožujka, u Vintage Industrial Baru zagrebačkoj će publici uživo predstaviti novi album "No Problemo".

Stalno se priča o izbornoj godini u BIH, misliš li da će biti bolje?
Ja sam prestala uopće misliti o tome. Mnogo nam ovisi o politici, ali ovisi i o tebi osobno – kako ćeš prihvatiti neke stvari, kako ćeš nešto raditi. Zato nemam što razmišljati o tome što će mi izbori donijeti. Ništa, kao ni do sada. Donijet ću ja sama sebi i to je to. Država mi ništa nije dala niti jednom, neće ni u buduće.

Jesi razmišljala otići iz Bosne?
U Njemačku nisam nikada, nekada smo razmišljali, budući da imam rodbinu ovdje u Zagrebu, pa smo prije dvije godine trebali ovdje preseliti ali... eto, nismo. Meni je dobro u Tuzli. Naravno, sada je tako tabu reći: „E, meni je dobro“. Odmah se javljaju ljudi i kažu „Kako ti može biti dobro u državi gdje ovo, gdje ono...“. Naravno, ima sve to i loše strane, ali snalazim se.

 

 

Misliš li da bi ti bilo lakše u glazbenoj karijeri da si preselila negdje?
Da sam u Americi recimo (smijeh). Nije to samo u glazbenoj, u bilo kakvim karijerama, kada pogledaš... vjerojatno je lakše u nekoj državi. Ne mogu to sa sigurnošću reći. Naši ljudi govore: „Eh, da je on u Njemačkoj, Americi ili Engleskoj, on bi napravio nešto veliko“. Otkud znam? Ja sam u Tuzli rođena, evo, ostala sam tamo, nisam nikada živjela nigdje drugdje. Ostat ću sigurno još neko vrijeme. Znam kako je živjeti u Tuzli, ali po pričama znam kako je živjeti u Njemačkoj. Ali zasad... Volim manje-više naš način života, jako sam vezana za obitelj i prijatelje i to mi puno znači. Kada sam razmišljala da negdje idem, stavila sam dobre i loše strane u smislu: „E, imaš lakši posao, eto, tamo je lakše za prijevoz za zdravstvo...“. Dobro, u Tuzli nemam ništa od toga, ali... volim otići npr. kod svoje mame na kavu. Volim otići ujutro u Slobodu, vidjeti sve te ljude. Nekome je možda to patetično, ali meni to puno znači. Kažu da ću upoznati i tamo nekog, sigurno hoću, ali meni je, evo, skoro trideset godina. Ja nisam sigurna da ja baš sada želim opet upoznavati neke prijatelje kao u srednjoj školi. U Tuzli imam neku zemlju, pa volim hodati kroz tu šumu... volim svirke koje radimo, volim svirke po manjim gradovima... ja znam tako živjeti. Vjerovatno postoji bolje, ali ja za to bolje još uvijek ne znam. Kad bi otišla, ono, bez razmišljanja, jest kada bih vidjela da je mom djetetu loše. Zasad sam okej.

Pratiš li trap scenu, što misliš o tome?
Meni je to sve sranje. Zato što govori o ničemu. Meni muzika treba educirati i zabavljati. Te su dvije stvari važne. Ako samo educira, može biti dosadna. Ako samo zabavlja, i to mi je smor. Sada, rap, eto kakav je, on zabavlja, vuče na agresivnost, na mržnju... dobro, tematika droge, toga je uvijek bilo. Najviše me smeta element mržnje. To me jako umara. Ne razumijem čemu to. Stalno se netko s nekim svađa, a nitko ne zna zašto. Trap kao zvuk ima dobrih i lijepih elemenata, ali generalno da mi je slušljiv – nije. Ja više volim neke duboke tonove, a u trapu imaju dosta visokih. Nije mi jako zanimljivo. Najviše zbog elementa samo zabavljačnog i krkanskog. Ne vidim poantu u tome. To je isto kao, kada tinejdžeri tek počnu drkati. I kao: „Aaaaa sisa, sisa!“ i kada nije pjesma o tome, i tada ide u tom smjeru. Kao neki mali bubuljičavi koji samo drka. A pičke nikada nije vidio. Zato mi nije zanimljivo, nekako je predavno to bilo (smijeh).

Publika jest tinejdžerska...
Okej, svatko ima ima svoju publiku koja to sluša i podržava. I sada me pitaju smeta li me to. Naravno da mi ne smeta, svatko neka radi svoje. Pitaju me smeta li me rap koji prelazi u turbo folk. Nemam ništa protiv toga, ali to ne razumijem. 

 

 

Zašto je toliko malo žena u regionalnom hip hopu?
Pa ima ih. Realno, nije moja stvar. Nitko ti zapravo ne može pomoći da repaš ili da generalno stvaraš glazbu. Nije takva situacija samo u rapu. Evo, u Bosni, neki dan smo razgovarli, nema turbo folk pjevačice za koju možeš reći da je poznata. Ako nema toga, onda kako bi bilo u hip hopu. Ne poznajem niti mnogo cura koje žele se baviti glazbom. Jednostavno ih to ne zanima.

Surađivala si s Rundekom. Jesi li zadovoljna s vizualnim identitetom spota?
Što se spota tiče, nikada nismo razmišljali o tome da trebamo napraviti spot, niti me to zanimalo. Meni je najzanimljiviji bio proces pravljenja pjesme, snimanje s Rundekom i druženje s njim. To je bilo oslobađajuće i inspirirajuće iskustvo. Znali smo da ćemo snimati na Braču, samo smo ponijeli kameru i što se desi. Ustvari smo se samo družili, doslovno smo sjedili i pili, hodali po travi, smijali se i pričali. Ustvari pjesma i jest o slobodi, dobroti, ljudima koje imaš oko sebe. 

 

 

Je li te još neki glazbenik s ovih prostora posebno inspirirao?
Dogodilo mi se da sam većinu koje sam slušala upoznala. Mnogi od njih su mi se zgadili. Jer ono što govore u pjesmama nije istina, ili razlog zbog kojeg rade glazbu nije pravi. Upoznala sam dosta glazbenika koji rade glazbu samo zato što su je radili zadnjih nekoliko godina, pa eto, nastavljaju. Što je isto razumljivo, no ne sviđa mi se takav način. Mislim da ću i ja početi raditi u farmaciji kada završim s glazbom. Vjerovatno ću i tada neku pjesmu izabciti, uvijek ću pisati. Drugo je raditi planski. Ne mogu shvatiti ljude kojima je prosječno bilo na bini. To je tako vrh stvar, to je tako prelijepo, a ti to uzimaš zdravo za gotovo. To mi se gadi. Super mi je što Rundek nakon toliko godina stvara s tolikim žarom. Radili smo na toj pjesmi kao da mu je treća pjesma u životu. Kod nekih to nisam osjetila, neki su me stvarno razočarali.

To se ipak vidi na pozornici, ispliva to sve na površinu...
Tužno mi je to. Razumijem, ali mi je tužno. Zato mi je drago da imam drugo zvanje

Još malo pa koncert u Vintageu, kakva su očekivanja?
Trudim se uvijek ne imati očekivanja, jer je to dobro za mene. U utorak sam u Ljubljani, Kantriman je tamo. Radit ćemo i nove pjesme s albuma, koje do sada nismo izvodili. Koncert, kao koncert, tko god dođe, kako god bilo, meni je na bini super. Uvijek se dobro provedem. I svatko tko god dođe uvijek to primjeti, da je meni super, pa tebi bude neugodno, hajde, mogao bih se i ja malo provesti. Bit će super izlazak.