Seine: "Organiziranje turneje je dug i mukotrpan posao, nažalost često nesiguran"

Seine: "Organiziranje turneje je dug i mukotrpan posao, nažalost često nesiguran"

Seine su nakon niz odsviranih koncerata u regiji i nekoliko objavljenih singlova objavili album prvijenac "Sno sna", najavljen singlom "Svog", a koncertnu promociju albuma bend će imati u zagrebačkoj Tvornici kulture u četvrtak, 26. listopada. Ususret nastupu, popričali smo s ovim perspektivnim bendom.

Vratili ste se s turneje po Francuskoj. Kakvi su dojmovi?
Oui! Dojmovi su odlični. Bilo je fenomenalno, uzbudljivo i zabavno i jedva čekamo da se vratimo opet - najvjerojatnije sljedeće godine, jer Francuska je lijepa, a mi volimo lijepe stvari. Koncerti su bili odlični, publika je zainteresirana, domaćini i bookeri su ispali baš fini i dobri ljudi s kojima smo ostvarili jači odnos i prijateljstvo - mimo činjenice da oni to možda i nisu htjeli. Svirali smo sa par odličnih bendova za koje se nadamo da će kroz neko vrijeme uspjeti doći do balkanske publike. Sve u svemu, divota.

Je li tamo publika otvorenija za nove, nepoznatije bendove, uspoređujući je s hrvatskom publikom?
Prije svega, u Francuskoj postoji drukčija kultura slušanja novih bendova i proživljavanja novih umjetnosti. Mislim da nije stvar publike, koliko infrastrukture koja omogućava priljev novog zvuka. U svakom gradu (kao i kod nas) postoji mjesto na kojem se okupljaju entuzijasti koji vole dobru i originalnu muziku - samo što oni pričaju francuski. U takvom okružju, nije važna familijarnost s melosom ili jezikom, koliko izraz i originalnost koja se očituje kroz odnos sa slušateljem. Kod nas je publika jednako zainteresirana za nove bendove, ali ne postoji konkretna točka okupljanja gdje bi dovlačili nove bendove pred već “standardnu” publiku. Nadamo se da će se to promijeniti na bolje s vremenom.

Koja je najbolja, a koja je najgora pouka koju ste izvukli iz ovih nekoliko dana provedenih na turneji?
Najbolja pouka: Ako hitno tražiš WC u Italiji, dovoljno je maničnim pogledom pogledati bilo koga, postaviti ruke u standardni talijanski položaj i očajno zavapiti: “Pipi di pupu!?”
Najgora pouka: Isto pravilo ne vrijedi nužno za Francusku.

Koliko je teško, ili koliko je lako jednom mladom i perspektivnom bendu kao što ste vi organizirati turneju izvan Hrvatske? Pred kakvim ste se preprekama našli?
Organiziranje turneje je dug i mukotrpan posao, nažalost često nesiguran. To smo osjetili pri bukiranju ove turneje. Originalno je turneja trebala trajati skoro tri tjedna i uključivala je i Švicarsku i Nizozemsku. Nažalost, neki koncerti su bili otkazani, te smo bili primorani skratiti put na 11 dana i samo na Francusku i Belgiju. Igrom slučaja uspjeli smo dogovoriti “last - minute gig” u Njemačkoj, u Schwäbisch Gmündu jer bi nam put od Metza do Zagreba bio predug. U tim situacijama jako pomažu bookeri i drugi bendovi s kojima smo svirali na prethodnim turnejama. Na svu sreću, svaka turneja postaje s vremenom bolja i lakša za organizirati, isto tako pri organizaciji pomažu i nezavisne izdavačke kuće s kojima surađujemo.

Pred vama je debitantski album. Koliko ste zadovoljni finalnim produktom?
Jako smo zadovoljni s albumom. Cijeli proces je bio jako zanimljiv i mislimo da se na albumu dobro zabilježila suština i ideja. Suradnja s Borisom Mladenovićem iz Jarbola je bila lijepa i snimanje u studiju Šamarčina u Vrbasu je bilo divno. U međuvremenu smo izbacili 4 singla i pokrenuli naš Kreativ Kunst Komitet - vođen fenomenalnom - Marinom Uzelac koji je producirao 3 odlična spota od kojih je jedan odnio nagradu na Splitskom spot festivalu. Jako smo sretni što surađujemo sa Moonlee izdavačkom kućom iz Slovenije, kao i sa Vox Project iz Francuske koji nam je puno pomogao pri organiziranju zadnje turneje.

Kako je album dobio ime "Sno sna"?
Jednostavno. Ono što ne vidimo, a osjećamo - spada u zasebnu sferu. Izvući ono nevidljivo - i materijalizirati isto - traži senzoriku koja je često potpuno van našeg normalnog poimanja stvarnosti. Stvarnost - kao subjekt - se u tom slučaju nužno odriče svih stvari, a ono između - bezpredmetnost - se nameće kao jedino riješenje. Tada, postojanje postaje nesnošljivo opterećenje i uteg, a strah od potonuća - impuls koji nas tjera da isplivamo na površinu. Najneustrašiviji smo tek u trenutku kada se odreknemo tog impulsa i pustimo da dodirnemo dno dna i potonemo ispod crte (gdje možemo slobodno letjeti poput albatrosa).
Također, naš Ivča boluje od narkolepsije i smiješno nam je kada padne na pod.

Što biste rekli da su najveće prednosti, odnosno najbolje karakteristike ovog albuma?
Tjeskoba.

Pobijedili ste na Demofestu. Kakva sjećanja i anegdote vas vežu uz taj nastup?
Pobjeda na Demofestu je bila nadrealna. Cijelo iskustvo je bilo fenomenalno. Odlično je za “mladi” bend da nastupi pred tolikom publikom na velikom stejđu. Nagrada nam je pomogla da napravimo i snimimo album bez previše kompromisa. Puno je ljepše i lakše tako. Kada su nam rekli da smo pobijedili bili smo u šoku, ali su novci iz fonda za nagradu olakšali oporavak. Sve u svemu, Demofest nam ostaje u lijepom sjećanju.

I za kraj, što publika može očekivati na vašem nastupu u Tvornici kulture?
Svašta. Stare pjesme (da, pjesme sa ovog albuma su već stare pjesme), poneku novu i par kojih nema. Najavljeno je okupljanje sve tri obitelji članova benda. Mogući je i poneki mađioničarski trik - no o tome se još odlučuje. Novost je da ćemo konačno zagrebačkoj publici predstaviti našu ploču i CD albuma “Sno sna”. Sve u svemu, publika može očekivati dobar provod, poneku traumu i osjećaj praznine nakon koncerta. Vidimo se!