Dušan Strajnić (Stray Dogg) - "Zaista mislim da će četvrti album biti možda i najljepši do sada"
Foto: Stray Dogg by Filip Bušić

Dušan Strajnić (Stray Dogg) - "Zaista mislim da će četvrti album biti možda i najljepši do sada"

Dušan Strajnić, bivši profesionalni tenisač, prije 8 godina reket je zamijenio gitarom, točnije, pisanjem pjesama i sviranjem na dvije gitarske žice. Naučio je svirati gotovo sve pjesme koje postoje na prve dvije žice na posuđenoj gitari. Uskoro je dotjerao instrument, objavio lo-fi bedroom demo EP i već nakon par spontanih solo nastupa, su ga prepoznali organizatori Chinawoman koncerta i pozvali ga za predgrupu 2011. godine. Tada nije imao dovoljno materijala ni samopouzdanja za samostalni nastup, ali uz pomoć tadašnje djevojke i violinistice, okupio je peteročlani bend pod imenom Stray Dogg. S četiri demo pjesme su odradili zapažen koncert. U vrlo kratkom roku su izgradili kultni status nositelja beogradske scene i jednog od prepoznatljivih imena novog americana vala. Izdali su 3 albuma, surađivali s poznatim domaćim i stranim glazbenicima poput Devendre Banhart i Lisse Hannigan i postali jedan od kvalitetnijih regionalnih bendova. Prošle godine su rasprodali malu salu Lisinskog u Zagrebu i održali jedan od najemotivnijih koncerata kako publike, vjerujemo i benda. Prije par mjeseci Dukat je nastupio samostalno u Ksetu, a 23. veljače se vraća u Zagreb u solo varijanti. Donosimo intervju uoči nastupa u Sax!-u kad će nastupiti s prijateljem J.R.Augustom, mladim kantautorom i multiinstrumentalistom iz Zaboka.

Bok Dušane, prije mjesec dana si proputovao pola Europe s bendom da biste svirali u Nizozemskoj na cijenjenom Eurosonic showcase festivalu u Groningenu. Godinu ranije ste ga posjetili kao gosti i čvrsto naumili nastupiti ove godine. Kakav je osjećaj biti dijelom nečeg tako velikog? Nadam se da ste imali vremena i ove godine uživati u svirkama drugih bendova, ima li neki bend da vas se posebno dojmio?
Odličan je osjećaj biti među najperspektivnijim bendovima Europe u ovom trenutku. Odlično je za samopouzdanje i nekako dobiješ motiv da radiš još više jer dobiješ dojam da zaista možeš napraviti neki proboj van regije, uz malo sreće. Nismo imali vremena uopće, dug je bio put. Stigli smo ravno na tonsku, pa svirka, pa pravac hotel, a sutradan Frankfurt i nova svirka.

Prošlo proljeće ste bili tjedan dana na turneji Italijom koju je isplanirao Marco Valva, Talijan kojeg često možemo sresti na koncertima u Hrvatskoj i Srbiji. Poprilično voli i promovira regionalnu scenu. Većina hrvatskih kantautora je bila kod njega u Trstu na svirci, u radijskoj emisiji Closing time ili pak na BalconyTV sessionu, a sad se počeo baviti i bookingom. Kako je uopće došlo do suradnje s Marcom? Biste li mogli izdvojiti najdraži trenutak s talijanske turneje? On ujedno planira jednog dana napraviti i festival s izvođačima koje je upoznao. Ima li naznaka da bi se to moglo desiti u skoroj budućnosti?
Marca sam upoznao preko Vedrana i ostatka ekipe s Indirekt festivala i evo već sada nam bukira drugu turneju po Italiji, a izgleda i po Njemačkoj. Ta povezanost između ljudi, naročito srpske i hrvatske scene, je zaista nešto dragocjeno, kako između samih izvođača, tako i s ljudima koji se bave organizacijom i festivalima i uopće entuzijastama koji žele dobro cijeloj ovoj našoj regionalnoj sceni. Nadam se da će Valva uspjeti u svojoj namjeri, jer zaista svi nailazimo na odlične reakcije u Italiji. Na tome treba raditi dalje i nadograditi još više.

Uspijevate li živjeti od muzike? U kojim gradovima, državama odnosno na kojim festivalima bi Stray Dogg žarko volio svirati, a još nije imao priliku? Možda vam se baš nakon ovog intervjua prilike poslože.
Ja uspijevam za sada, ne bavim se ničim drugim. Nije to nekakav luksuzan život, ali je svakako zanimljiv. Iako nailazim i na teške trenutke, još uvijek nisam pomislio da bih ga mijenjao za nešto drugo. Svirali smo skoro u svim većim gradovima regijei, ali nekako nismo stigli do Banja Luke i zaista bih volio da što prije tamo zasviramo.

Suosnivač si Americana night, indie rock i američkog folk festivala. Uskoro se bliži peto jubilarno izdanje. Bi li mogao čitatelje upoznati s idejom samog festivala?
Taj festival sam napravio prije pet godina, uz pomoć američke ambasade, pokušavajući skrenuti pažnju beogradskoj publici na poprilično nagli razvitak scene i bendova u regiji koji pjevaju na engleskom i koji se bar u nekoj točki oslanjaju na američki i britanski folk ili bluz ili pak samu amerikanu. Scena je u sljedećim godinama dobila svoju potvrdu, za što je sigurno dijelom zaslužan i sam festival, što me čini jako sretnim.

Spot za pjesmu "No One But You" pogađa u srž samu pjesmu. Ali i otkriva sudbinu nesuđenih ljubavnika koja se kroz samu pjesmu ne može razaznati. U spotu je režiser Ivan Stojiljković sjajno i nadrealno uspio prikazati situaciju distanciranja djevojke i zaslijepljenosti njenog dečka. On nakon nekog vremena shvaća da nema smisla toliko dugo patiti jer će, nastavi li tako, izgubiti sebe. Spot je osvojio nagradu za najbolju režiju na Split Spot Festivalu. Jel to znači da bismo vas ove godine mogli slušati u Splitu na petom izdanju festivala? Primijetila sam da je dotični režiser napravio i spot za pjesmu Smile, možda čak i meni najdraži do sada. Zamišljam da je "No one but you" zapravo nastavak ljubavne priče iz "Smile" video uratka. Jesu li te dvije priče povezane ili se varam?
Iako je Ivan radio oba spota, oni nisu povezani. Te dvije pjesme povezane su s dva različita odnosa, dvije potpuno različite situacije. Ivan je nevjerojatno kreativan čovjek, pa i režiser, i kada mi je rekao da će devojka u spotu letjeti, nisam baš bio siguran kako će to ispasti. Vjerovao sam mu, i eto, imamo sigurno jedan od najljepših spotova te godine. Split je još jedan od gradova u kojima nismo svirali i zaista se nadam da ćemo ove godine doći, a još draže bi mi bilo da to bude na Split spot festivalu.

Kad ljubavna veza pukne, većinom postoje dvije strane priče. Da li se nekad netko naljuti na tvoje stihove? S obzirom da je tvoja bivša djevojka u bendu jesi li ikad svjesno ili podsvjesno cenzurirao svoje pjesme?
Ani sam posvetio prvi album Stray Dogga, na neki način to je i bio concept. Taj album je pjevao o nastanku, raspadu i na kraju završetku te jedne veze. Nisam cenzurirao svjesno pjesme, ali sa ove distance, slušajući ih i čitajući o tome, vidim da još uvijek nisam bio dovoljno otvoren prema sebi, prije svega u smislu da još uvijek nisam sebe prihvaćao kao muzičara, a ni tekstopisca. Pjesme su jako iskrene, ali uvijene u, na neki način, romantičarske metafore kojima sam bježao od konkretnih odgovora i odlazio općenitijim pitanjima, u kojima bih zapravo nalazio zaklon. Mislim da se to s vremenom mijenjalo i mislim da svakim sljedećim albumom uspijevam prići još više sebi i da kroz tekstove za muziku pokušavam odgovoriti na pitanja na koja možda u realnom zivotu ne bih imao odgovore.

Na trećem albumu "Come Along Wind" su se našle pjesme planirane za prvi album. To bi značilo da je veći dio pjesama za četvrti album već napisan? Kada možemo očekivati novo izdanje?
Nakon što smo objavili treći album, ostao sam bez pjesama, tako da će pjesme na četvrtom albumu biti sasvim nove. Imao sam međutim tu sreću da je naišao takav period da sam u posljednjih nekoliko mjeseci bio prilično produktivan. Zaista mislim da će četvrti album biti možda i najljepši do sada i jedva čekam snimanje. Nadam se da ćemo ga na jesen ove godine objaviti.

Vaša muzika se koristila u nekoliko filmova, a prošle godine si sudjelovao u snimanju pjesme za film "Nebeska Tema" o životu Vlade Divljana. Kako prošlo snimanje? To će ujedno biti i prva tvoja pjesma objavljena na srpskom jeziku. Koja te pjesma dopala?
Pjevam Nebesku Temu, po kojoj se i sam film zove. Zaista predivno iskustvo, svi su bili jako prijatni na snimanju, rad sa profesorom Aleksandrom Sandorovim koji je svirao klavir na toj pjesmi, pa onda i s Mladenom Matičevićem koji režira taj film, bili su za mene nešto novo, ali i nešto stvarno divno. Prvi put pjevam na srpskom i radujem se tome, jedva čekam vidjeti film i reakcije.

U par navrata si puštao omiljene ploče u Muzičkoj kući Metropolis. Koje si ploče vrtio na gramofonu?
Krenem sa omiljenim folk izvođačima, Nick Drakeom, Jackson C Frankom i Bert Janschom, pa prijeđem na malo modernije poput Jasona Moline i Ryan Adamsa, onda ide prijelaz na Neil Younga, koji stoji između folka i grunge-a, presijećem s jednim blokom soula, Otis, Marvin i Sam Cooke, da bih završio s Bowiem, Televisionom, Iggy Popom i Zeppelinima. Eto tako nekako. NIje nešto inovativno da budem iskren, ali meni baš prija.

Preslušavajući izvođače s kojima si surađivao, naišla sam na mladog dečka Bogdana iz Niša. Posebno me oduševila njegova obrada benda Timber Timbre.  Vi imate zajednički projekt The Indian Summer. Suradnja je stvar prošlosti ili možemo očekivati nove pjesme u budućnosti?
To je bend koji smo Bogdan i ja napravili, a da se nikad nismo upoznali. Pravili smo muziku isključivo preko interneta, on je komponirao, a ja pravio linije vokala i tekstove. Divan muzičar, međutim suradnja nam je malo zamrla kada sam ja upao u obaveze oko matičnog benda, a on u završavanje medicine. Siguran sam da ćemo u nekom trenutku nastaviti, lijepo je bilo raditi na tome.

U Lisinskom se bendu pridružila Lovely Quinces na pjesmi Time koja je nastala u suradnji s Devendrom Banhart. Prošli put kad si bio u Zagrebu u Ksetu, Luce je s tobom otpjevala Disappear. Jesi li možda pripremio gosta iznenađenja za Sax!?
U Saxu sviram s mojim velikim prijateljem JR Augustom i to me neizmjerno raduje.

I za kraj ću postaviti pitanje koje glazbenici vjerojatno najmanje podnose. Kako ste došli na ideju za ime benda? Stray mi je logično, ali zašto baš Dogg?
Stray je izvedenica iz mog prezimena Strajnić, a Dog se onda nametnulo samo, da bi Stray dobilo smisla, bilo nam je kul, nekako bluzerski. Kad smo pokušali napraviti stranicu na bandcampu, Stray Dog je bilo zauzeto, pa smo dodali jos jedno g, jednokratno, naprosto da napravimo tu stranicu, jer nam je trebala. Nismo planirali zadržati to dodatno g, međutim neke novine su objavile vijest za našu prvu veću svirku, i to je bilo to, ostali smo Stray Dogg. To mi je sad super.

Poruka zagrebačkoj publici?
Ponesite kune, donosimo naš novi vinil. :)

Da ne duljimo, muzikom se neke stvari najlakše ispričaju. Stoga dođite 23. veljače u Sax! na Dukatov solo koncert da razmijenimo emocije.