Dukat (Stray Dogg): Zajedničkim senzibilitetom do stvaranja umjetnosti
Foto: Stray Dogg by Filip Bušić

Dukat (Stray Dogg): Zajedničkim senzibilitetom do stvaranja umjetnosti

Melankolični beogradski indie folk bend, Stray Dogg, inicijalno je, još 2011. godine, pokrenut kao solo projekt kantautora Dušana Strajnića a.k.a. Dukata Straya. Grupa danas, osim Dukata, broji još 5 članova – Jelenu Damjanović na klaviru, Anu Janković na violini, Marka Ignjatovića na solo gitari, Vladimira Miličevića na bas gitari te Relju Ilića na bubnjevima. U Zagrebu, 6. veljače, predstavljaju aktualni album, "Come Along Wind", a ovaj njihov iznimno važan zagrebački koncert, upotpunit će i mladi zabočki kantautor i multiinstrumentalist, Nikola Vranić, poznatiji kao J.R. August koji će nastupiti kao predgrupa.

Stray Dogg je od akustičnog one-man projekta prerastao u bend kojeg čini šestero ljudi. Tvoj nastup 2011. godine kao uvertira u koncert kanadsko-ruske kantautorice, Michelle Gurevich, poznatije kao Chinawoman, zakotrljao je cijelu priču. Pet godina kasnije, Stray Dogg slovi za jedan od najkvalitetnijih regionalnih indie bendova. Jeste li zadovoljni time kako se vaša glazbena priča odvija i imate li neke zacrtane ciljeve koje tijekom ove godine želite ostvariti?

Da, sve je krenulo s"Chinawoman" u suštini i evo nas danas, pet godina kasnije s tri izdana albuma. Mislim da ide dosta dobro, našli smo našu publiku, što je najbitnije. Međutim, glavni cilj ove godine će biti izaći iz regije i pokušati da vidimo koliko smo konkurentni i ima li publike za ovakav zvuk i u ostatku Europe.

2015. je godina za vas bila poprilično dinamična. U veljači ste u sklopu mini turneje nastupali u Zagrebu, Mariboru i Beogradu, u ožujku ste imali koncert s Lisom Hannigan u beogradskom Domu omladine, u travnju ste premijerno bili u Podgorici... A u listopadu ste objavili treći album, "Come Along Wind". Je li vam neki nastup ostao posebno urezan u sjećanje i jeste li generalno zadovoljni energijom i publikom na live nastupima?

Iako ne zvuči tako, mi smo 2015. godinu pokušali da svedemo na što manje svirki, da bismo mogli da se fokusiramo na snimanje albuma u Rijeci, a nakon toga na pripremu za objavljivanje albuma i nekoliko većih promotivnih koncerata. Prethodne godine, odsvirali smo bar duplo više svirki, što planiramo da ponovimo i sada u 2016. godini. Koncerti u velikim gradovima uvijek odlično prolaze jer ima dosta ljudi i energije, ali naša prva svirka u Mariboru, u nekakvoj napuštenoj trafostanici, zaista je bila nešto posebno. Jedva je moglo da se diše od gužve jer je mjesto bilo jako malo, bilo je dosta znoja i buke, ali energija je bila zaista sjajna, potpuno sam bio iznenađen time.

Uz tri studijska albuma iza vas, tu je i paleta zanimljivih covera – Between the Bars (Elliot Smith), I Know It's Over (The Smiths), Crow Jane (Two Gallants)... Na čemu se temelji odabir pjesme koju odlučite obraditi – je li to proizvod spontanosti tijekom probi ili rezultat dogovora među članovima benda? Imate li omiljenu obradu, onu čijom ste izvedbom najzadovoljniji?

Obrade nekako puštam da same dođu - neke izvodim sam, neke s bendom. Zanimljivo je da posle nekog vremena prestajemo da ih sviramo jer bez obzira koliko voleli neke od tih pesama, dosadi nam da ih sviramo, što se nikad skoro ne dešava s nekom od naših pesama. Mislim da je to razlika između autorskog rada i sviranja nečije pesme, što te tvoja pesma uvek inspiriše i vraća verovatno u trenutak i osećanje kakvo si imao dok si je pravio, što je zaista magija. Bez obzira na to, čini mi se da ću neke obrade moći zauvek da sviram, poput "Cortez The Killer" Neila Younga, možda i moje omiljene pesme ikad.

Prvi videospot za singl "No One But You" s albuma "Come Along Wind" objavili ste sredinom studenog. Sam album krasi originalan artwork kojeg potpisuje Davor Gromilović. Koliko vam je bitna vizualna strana priče kao komponenta koja upotpunjuje vaše glazbeno stvaralaštvo?

Ivan Stojiljković i ekipa su napravili zaista predivan spot koji prati i priču same pesme, dok nas je Davor takođe zaista sve oduševio svojim radom i mislim da, koliko nam je album primećen zbog same muzike, bar podjednako publiku privlači i taj sjajni kaver. Mislim da je jako bitno okružiti se ljudima koji osećaju tvoj senzibilitet i onda povezivanjem različitih umetnosti zapravo napraviti jedno 'alter' delo, mislim da je to prava stvar.

Što mislite o regionalnoj glazbenoj sceni?Koji su vam omiljeni regionalni izvođači/bendovi? S kojim biste regionalnim izvođačem i(li) bendom voljeli dijeliti pozornicu?

Mislim da scena za početak postoji – konačno - i da jača svakodnevno. Bendovi u Srbiji se međusobno podržavaju i potpomažu, a bendovi u regionu su se povezali i svi zajedno sada činimo scenu koja mislim da funkcioniše bolje nego čak i u većini zapadnih zemalja. Industrija, kao ekonomska kategorija, još uvek ne postoji i to je problem, ali to je problem novca uopšte. Sama činjenica da smo kao bend već delili binu s mnogim muzičarima iz regiona, poput Dunje Ercegović, J.R. Augusta, Ane Ćurčin, On Toura ili Denis Kataneca, NLV-a i Vlade Kuzmana, govori o toj povezanosti na najbolji način.
Voleo bih možda da probam da sviram s bendovima koji nisu iz ovog našeg zvučnog miljea, poput Artana Lilija, Kriskija ili Threesoma i Jarbola, to bi možda bilo zanimljivo. Potencijalno loše, ali sigurno zanimljivo.

Skrolajući vašom službenom Facebook stranicom, naišla sam na komentare fanova iz Kalifornije, Meksika, Belgije...Laska li vam činjenica da imate bazu fanova i izvan regije? Smatrate li da je za to primarno zaslužan Bandcamp kao platforma koja glazbenicima omogućuje postavljanje, promociju i slušanje/skidanje materijala; suradnja s glazbenicima poput Devendre Banhart i Lise Hannigan, kombinacija toga ili pak nešto drugo?

Da, zanimljivo je da imamo čak i posebnu fan stranicu na fejsbuku, Stray Dogg - Argentina koju su napravile neke srednjoškolke iz Buenos Ajresa. Mislim da je zapravo engleski jezik prvi taj koji nam pruža tu šansu, a onda i sve ostalo što ste naveli, sigurno. Međutim, internetska promocija nije dovoljna, svirke i festivali te promocija koja njih prati, sigurno su najbolji način za proboj na strano tržište.

U koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, 6. veljače, premijerno ćete zagrebačkoj publici predstaviti vaš aktualni album, "Come Along Wind" .Taj ste nastup istaknuli i kao dosad najvažniji u Hrvatskoj. Što očekujete od publike i možete li nešto poručiti fanovima koji dolaze na koncert?

Koliko sam video, karte za sada idu zaista sjajno i očekujemo da ih nestane možda čak i pre koncerta, što govori o tome da je pojavljivanje u Lisinskom već događaj sam po sebi. Mogu neskromno da kažem da bend zaista nikad nije zvučao bolje, da smo konačno sazreli kao muzičari i stvarno očekujem divnu atmosferu  i odličnu svirku. Vidimo se tamo!