Upoznajte Slow Motion Suicide

Upoznajte Slow Motion Suicide

Alternativni rock bend Slow Motion Suicide krajem 2016. predstavio je publici svoj istoimeni album prvijenac na kojem su radili godinu dana. Svojim mixom modernog rocka, utjecaja R.E.M-a na vokalnim melodijama i jednostavnosti glazbe bendova 90-ih koji su obilježili odrastanje članova, SMS polagano skuplja dobre kritike i nove fanove. U petak, 3. veljače, koncertom u Tvornici kulture predstaviti će svoj album, a ususret svirci javili smo se frontmanu benda Nikši Lovriniću (a.k.a. Nicky Ingram) i postavili mu par pitanja kako bi bolje upoznali naše čitatelje s bendom.

Pozdrav Nikša. Za početak nas upoznaj s bendom, tko su članovi i kako je nastao SMS?
Pozdrav Filip, Slow Motion Suicide je nastao prije par godina jer sam oduvijek htio bend s kojim se mogu povući u garažu i izgubiti sluh na par sati. Ispalo je nešto drugačije, nešto je svih ugrizlo i dosta smo strastveni oko benda kako vrijeme odmiče što mi je fantastično. Osnovica benda smo Ana Kovač na bassu, Igor Kruc na bubnjevima, Marko Kostić na gitari i ja na vokalima. Upoznali smo se preko interneta što zvuči smiješno, no ostali smo zajedno već dvije i pol godine pa je očito da nešto funkcionira.

Jedna zanimljivost je da svaki član benda ima i umjetničko ime. Od kuda ta ideja?
Palo nam je napamet, ako George Michael smije imati umjetničko ime, ne vidim zašto mi ne bi imali. Ako nekome zvuči pretenciozno, to je njihov problem. Pozdravljaju vas Iggy, Anna, Mark i Nicky.

Album prvijenac izbacili ste krajem prošle godine, kakve reakcije na njega ste dobili do sada?
Moram priznati da su bile izuzetno dobre i zapravo iznenađujuće. Super mi je kad nam se netko javi preko društvenih mreža ili pročitamo nešto negdje što nismo osobno slali. Volim reći da sam sam sebi najveći kritičar i da glazba treba najprije proći moj filter, no teško je ostati objektivan. Svatko voli dobiti kritiku 

Za produkciju si sam zaslužan, dok je album miksao Igor Rogović u San Franciscu, a mastering je radila Emily Lazar u New Yorku. Kako je došlo do suradnje s njima?
Tako je. Igora sam upoznao na putovanju kroz SAD dok smo obojica provodili ljeto u San Franciscu i baš kliknuli na ljubavi prema glazbi. Igor je kasnije dobio i zelenu kartu i preselio u Portland te živi na relaciji Hrvatska – SAD. To je jedan sjajan, neopterećen momak koji obožava glazbu i jedva čekam da opet nešto radimo zajedno. Osim mixanja, Igor je i snimio skoro sve instrumente i vokal po mojim željama. Emily Lazar sam kontaktirao preko mejla i imam samo riječi hvale za način na koji su se i ona i njen management odnosio prema meni. Kult ličnosti je stavljen u stražnji plan i profesionalnost je na visokom nivou. To je ekipa na nekom drugom nivou svijesti i pristupu prema poslu u odnosu na situacije koje svakodnevno susrećemo u životu, ne samo u glazbenom svijetu.

S obzirom na tekstove na engleskom, vjerujem da ciljate na strano tržište više nego domaće. Planirate neku turneju po Europi?
U procesu smo planiranja kratke i duge turneje po Europi, ali i Hrvatskoj. Doslovno svakodnevno dobijemo neki novi kontakt kojem se javimo i pokušavamo proširiti priču.

Album se samostalno objavili i sami ga distribuirate. Imate li možda u vidu nekog diskografa s kojim bi voljeli surađivati?
Poslali smo par upita i čekamo odgovore, ne vidim problem potpisati za nekog izdavača, samo da od toga obje strane imaju koristi i to ne samo priču za medije.

Koje glazbenike ili bendove bi izdvojio kao najveće utjecaje na zvuk SMS-a?
Na zvuk najviše utječu bendovi koji uspješno spajaju melodiju vokala i gitare koje grizu. Svi slušamo toliko različite glazbe, ali prvi album smo htjeli napraviti sirovo bez naknadne manipulacije gitarskog signala.

Pripremate li neko specijalno iznenađenje za koncert u Tvornici u petak?
Svirat ćemo kao da nam je zadnja svirka u životu, a publika može očekivati da ćemo se potruditi da bude sjajno. Očekivati sve više od toga je očekivati previše haha.