Yogi Lonich: "Nismo planirali ostvariti komercijalni uspjeh. Pisali smo iz srca, iz potpuno iskrenog mjesta."
Foto: Yogi Lonich, credit: Filip Bušić

Yogi Lonich: "Nismo planirali ostvariti komercijalni uspjeh. Pisali smo iz srca, iz potpuno iskrenog mjesta."

Yogi Lonich, virtuozni gitarist i dobitnik prestižne glazbene nagrade Grammy, nakon 30 godina života u Los Angelesu “bacio je sidro” u Zagrebu iz kojeg nastavlja stvarati iznimno uspješnu domaću i internacionalnu karijeru. Među recentnijim uspješnicama je njegova suradnja na, lovorikama ovjenčanom albumu Ede Maajke, “Put u plus”. Čime je Hrvatska osvojila Yogija? Kako se zaljubio u gitaru te brojne druge zanimljivosti otkrijte u nastavku.

Rođeni ste u SAD-u, proputovali svijet, svirali s velikim svjetskim zvijezdama, oženili Hrvaticu i skrasili se u Hrvatskoj iz koje vučete korijene. Čime vas je Hrvatska osvojila toliko da ste ovdje odlučili "baciti sidro"? Postoji li neki segment života u SAD-u koji vam ovdje nedostaje i što bi Amerikanci mogli “posuditi” od Hrvata?

U Zagreb smo se preselili zbog osobnih i obiteljskih razloga. Naša kći kretala je u 1. razred i činilo nam se kao odlična ideja pružiti joj europsko iskustvo. Ovdje je mnogo mirnije nego u Los Angelesu (školske pucnjave, otmice, potresi, zagađenje zraka, promet…).

Imam osjećaj da Hrvati nisu opterećeni radom i zarađivanjem. U Hrvatskoj je najvažnija pauza! U isto vrijeme, Amerikanci su preokupirani napredovanjem, ambicijama i često im promakne poanta življenja.

Je li u Hrvatskoj moguće živjeti isključivo od glazbe? 

Dobro pitanje… Imam nekoliko prijatelja koji uspijevaju, ali jako je teško. Sretan sam što radim internacionalno jer mi to omogućuje opušten životni stil. Naučio sam važnost izraza “samo polako”. :)

Vaš CV je zaista impresivan. Svirali ste s Cat Stevensom, Chrisom Cornellom, Alanis Morissette, Kidom Rockom, Anastacijom… Također, bili ste na turnejama sa Stonesima, Linkin Parkom, Korn, Robertom Plantom i mnogim drugima. Kako se čovjek osjeća kad upozna velikana poput recimo Cata Stevensa? Tko je i zašto na vama ostavio najveći trag?

Yusuf (ranije poznat kao Cat Stevens), je drag čovjek. Ne poznajem ga toliko dobro, ali kroz iskustvo snimanja albuma stekao sam dojam da je nježna i duhovna osoba. Tih je, ali samopouzdan. Najveće uzbuđenje osjetio sam kad sam upoznao Micka Jaggera. Kao i ostali, on je ikona, ali smo imali priliku družiti se, to je bilo stvarno posebno iskustvo. Odrastanje u Los Angelesu navikne vas na okruženje celebrityja.

Koga bi još voljeli dodati na taj zvjezdani popis?

Od izvođača koji su još uvijek živi volio bi svirati s Paulom McCartneyjem, Stingom, Radiohead, Robertom Plantom.. Mnogo ih je.

Član ste benda Ede Maajke s kojim ste održali sjajan koncert u Domu sportova. Uz ovakav bend Edo zvuči bolje nego ikad, kako je nastala ta suradnja?

Edu sam upoznao preko našeg bubnjara Mirsada Dalipija. Mirsad je slušao moju prvu zagrebačku svirku na Zrinjevcu, upoznali smo se i uskoro me preporučio Edi.

Koautor ste Edinog iznimno uspješnog albuma "Put u plus" kojeg su brojni kritičari i publika proglasili albumom godine, a mnogi ga proglašavaju i najboljim albumom u Edinoj karijeri. Najrecentniji uspjeh je osvojena nagrada za album godine od strane glazbenih novinara i predstavnika medija na prvoj dodjeli nagrada Rock & Off. Kad ste stvarali album, jeste li osjećali da nastaje nešto zaista posebno? Jeste li očekivali toliki uspjeh? Kakvi su dojmovi?

S Edom sam počeo surađivati već prve godine mog boravka u Zagrebu i momentalno smo se povezali u glazbenom koautorstvu.  Njegov bend sastavljen je od nadarenih glazbenika i svi odlično surađujemo.

Komponirao sam nekoliko teških rock-blues rifova za koje sam se nadao da će odgovarati Edinom stilu. Bio sam presretan kad sam pročitao sve pozitivne kritike koje su stizale nakon objave albuma. Nismo planirali ostvariti komercijalni uspjeh. Pisali smo iz srca, iz potpuno iskrenog mjesta.

Kad se rodila vaša ljubav prema gitari? Koji su vaši gitaristički uzori?

Počeo sam svirati i ozbiljno shvatio sviranje gitare s otprilike dvanaest godina. U osnovnoj školi imao sam prijatelje koji su također slušali popularni hard rock tog vremena. Rani utjecaji bili su mi AC/DC i Van Halen. Većinu života svirao sam na Gibsonicama. Posjedujem Les Paul 355, koji je moja glavna gitara, a nedavno sam se zaljubio u Fender Stratocaster. Toliko su drugačiji od Gibsona, imaju puno lakši zvuk.

Kakvu glazbu slušate ovih dana? Postoji li neki domaći izvođač koji vam se posebno sviđa?

Slušam sve. Od novih, modernih glazbenika između ostalih volim Jamesa Blakea, Lucasa Nelsona, The Night Game i Childish Gambina. Od hrvatskih, mislim da J.R. August radi zanimljive stvari. Cijenim izvođače s kojima sam imao priliku nastupiti, među njima su Edo Maajka, članovi Parnog valjka, Massimo, Mile Kekin iz Hladnog piva i mnogi drugi.

Kakva je za Yogija Lonicha bila 2018. godina i kakvi su planovi za 2019.?

Prošla godina donijela je mnoge odlične prilike. Svirao sam s Alanis Morrisette, Jeffom Changom, Steveom Perryjem (izvornim pjevačem Journeya), napravio sam album s Edom Maajkom, svirao s Massimom, odsvirao brojne samostalne koncerte i završio snimanje svog trećeg samostalnog albuma.

2019. godina biti će jednako nevjerojatna. Nastavljam sa sviranjem na turneji Kineske pop zvijezde Jeffa Changa, s Edom ću svirati u i izvan Hrvatske te ću objaviti svoj novi album.