Zlatko Josip Grgić: "Ljubav prema gitari se rodila kada sam upoznao Tommyja Emanuela"

Zlatko Josip Grgić: "Ljubav prema gitari se rodila kada sam upoznao Tommyja Emanuela"

U Muzeju violina u Cremoni otvorena je izložba Torresovih gitara i pred-Torres španjolskih graditelja gitara koje su izložene uz Stradivarijevu gitaru.

Ova jedinstvena izložba otvorena je na inicijativu gospodina Gabriele Lodija s naglaskom na originalnost i jedinstvenost instrumenata. U sklopu ove svjetski poznate izložbe, priliku da nastupi dobio je i naš mladi, iznimno talentirani glazbenik, Zlatko Josip Grgić koji svira autentičnom španjolskom tehnikom kako su svirali katalonski gitaristi Miguel Llobet, Emilio Pujol i Francisco Tarrega. Ovaj nas je veliki događaj zainteresirao da pobliže predstavimo ovog mladog umjetnika.

Kada se rodila vaša ljubav prema gitari?
Ljubav prema gitari se rodila kada sam upoznao Tommyja Emanuela, u dobi od pet godina. Tata mu je organizirao prve koncerte po Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj pa sam se imao prilike sa Tommyjem puno družiti. Od malena sam bio okružen najboljim svjetskim gitaristima (Leo Witoszynskyj – tatin profesor i jedan od najboljih Segovijinih studenata...). Sada se družim s Edinom Karamazovim.

Za obične laike, možete li objasniti što španjolsku tehniku sviranja razlikuje od ostalih i zašto ste se opredjelili baš za nju?
Stara španjolska tehnika (kojom je svirao M. Llobet) mi omogućava da izrazim dubinu osjećaja koje prolaze kroz mene kada sviram. A crevnate žice na gitari omogućuju mi prekrasan vibrato i mnoštvo boja prilikom sviranja.

Koju vam je skladbu poseban gušt izvoditi?
Volim izvoditi Serenatu Espanolu jer je prepuna španjolskih ritmova i kolorita.

Kako je bilo za vas kao mladog glazbenika nastupiti na izložbi Torresovih gitara?
Izložba Torresovih gitara u Cremoni je svjetski događaj. Uglavnom sam imao priliku svirati na svim izloženim Torresovim gitarama. A. de Torresa uspoređuju sa Leonardom da Vincijem. A svirati na njegovoj gitari je kao da razgovarate sa da Vincijem prije nego je naslikao Mona Lisu.

Kako ste se pripremali za nastup?
Vježbam gitaru s tatom. Nisu to samo sati sviranja instrumenta već proučavamo instrumente iz vremena te čitamo o kompozitorima da bi moje izvođenje bilo što autentičnije.

Kako se inače pripremate za nastupe? Imate li kakve rituale prije samog izlaska na binu?
Nemam nikakve posebne rituale pred nastupe „moje je da sviram“ i da pokažem što osjećam.

Koji su glazbenici i skladatelji posebno utjecali na vaš rad?
Na mene je posebno utjecala katalonska škola Miguel Llobet, Francisco Tarrega, Emilio Pujol. Nedavno sam u Barceloni sreo i slušao Tomatita, poslije Paca de Lucia danas jednog od najvećih španjolskih flamenco gitarista.

Jeste li zadovoljni medijskom pažnjom koju mladi glazbenici dobivaju od strane domaćih medija? 
Iskreno zadovoljan sam sa dosadašnjim medijskim praćenjem. Mislim da komunikacija sa medijima treba biti iskrena i osjećajna.

Nailazite li na svojevrsne prepreke u "proboju" na glazbenoj sceni? Kakva je konkurencija kod domaćih gitarističkih nada?
Danas je konkurencija velika u svemu i ja se trudim biti uspješan, drugačiji i bolji od drugih, a svima želim da uspiju u svojim snovima.

Ovim koncertom ste se na neki način okrenuli i svjetskoj glazbenoj sceni. Imate li kakav plan, kakve ciljeve koje ste si zadali da biste željeli ostvariti?
Želio bih da u sviranju gitare donesem emociju, izražajnost, autentičnost i da ljudi na koncertima uživaju i budu sretni što su došli na koncert te da svatko od njih doživi neku pozitivnu emociju i ponese je sa sobom.

Postoji li neko djelo koje biste željeli izvesti uživo, a dosad niste?
Sada se pripremam za neke nastupe u Italiji. Volio bih na Torresovoj gitari izvesti Bachovu Chaconu koju bi obradio u e-molu premda je većina gitarista izvodi u d-molu.

Gdje vas možemo u skoroj budućnosti slušati uživo?
Početkom studenog imam neke nastupe u Italiji, a 29.11. Gabriele Lodi, najbolji restaurator, održat će predavanje u Zagrebu te ću ja tom prilikom nastupiti.