Alternativa u Pivani uz Bad Mushrooms, No Mozzart, NORD i Slow Motion Suicide

Alternativa u Pivani uz Bad Mushrooms, No Mozzart, NORD i Slow Motion Suicide

Kultna zagrebačka pivnica “K pivovari,” osim što ima novo ruho i novo ime “Pivana,” u posljednje vrijeme sve češće organizira koncerte domaćih mladih bendova, pa je tako sinoć, u srijedu 6. svibnja, svoj prostor namijenila svirci četiri benda s hrvatske alternativne scene.

Za one koji nisu bili, prostor je poprilično velik, lijepo uređen i dobro ozvučen, a točeno pivo po pristupačnoj cijeni nije razvodnjeno kao u većini klubova pošto je to ipak prostor Zagrebačke pivovare. Negativno je što je u dijelu grada koji je po svemu sudeći manje posjećen kad su u pitanju izlasci mladih te se koncerti u njihovom prostoru relativno malo reklamiraju, osim na pokojem portalu i na Facebooku. Jedini plakat koji sam vidio za sinoćnji koncert bio je onaj u dvorištu kluba, dok neki drugi klubovi obljepljuju cijele zidove i oglasne stupove po Studentskom centru i fakultetima po gradu. No po pitanju samog koncerta, nastupili su kronološkim redoslijedom – Bad Mushrooms, No Mozzart, NORD i Slow Motion Suicide.

Program je po dobrom starom običaju nešto kasnio, a prvi bend, Bad Mushrooms zauzeo je stage i započeo večer. Nakon početnog smjera koji su 2008. započeli u Zagrebu, prestaju raditi kao cover band Deep Purplea, Uriah Heepa i sličnih bendova sedamdesetih te kreću s autorskim materijalom te sviraju preko 130 koncerata po Hrvatskoj i regiji te u Engleskoj. 2013. godine izdali su EP “Put do vrha” i od tad na koncertima izvode gotovo isključivo vlastiti materijal. Bend svira inačicu hard rock glazbe tipičnu za sedamdesete u stilu bendova s čijim su obradama počeli, a tekstove pišu na materinjem jeziku. Kroz sat vremena svirke, prezentirali su svoje pjesme malobrojnoj publici koja je pratila koncert u sjedećem položaju za stolovima i uz pivo. Unatoč tome, Mushrooms su odradili odličan koncert. Vokalist Domagoj Olujić ostavio je odličan dojam prodornim glasom koji je vrlo ugodan uhu, a ostatak benda bio je odlično uštiman i precizan. Najveća primjedba po pitanju njihovog nastupa bila je preglasna klavijatura koja je često mutila zvuk i zbog koje se vokal često teško razumio. Možda je tome kriv tonac, možda klavijaturist, ali kako god bilo, na to bi svakako ubuduće trebalo paziti. Završili su svoj set izmiješan žestokim rifovima i pokojom baladom nešto iza 21:30, publika ih je ispratila aplauzom te smo blago nagluhi čekali sljedeći bend.

No Mozzart je bend proizašao iz nekadašnje postave benda Pars Petrosa. Osnovani 2005., kroz godine ih je u bendu bilo čak devet, a trenutno su u postavi trojca koji čine Zoran Vujanović na gitari i vokalu, Srđan Kos na basu i Nicolas Sinković na bubnjevima. Vrlo brzo nakon što je prvi bend završio, oprema se izmijenila, ispred pozornice, gdje je Zoran Vujanović odlučio stajati tijekom koncerta, osvanula je hrpa pedala za gitaru te smo očekivali zanimljiv koncert. Nakon kratke najave, otpočeli su svoj program, a uskoro smo shvatili da možda ipak neće biti tako zanimljivo. Osim vrlo dinamičnog bubnja koji kao da je u njihovoj glazbi centralni instrument, sve ostalo bilo je poprilično čudno, neshvatljivo, kaotično i u konačnici nadasve dosadno. Prva pjesma se vrtjela oko dva ili tri efektirana i sinkopirana rifa te je trajala, možda se varam, ali oko desetak minuta. Zvuk instrumenata krasio je povremeni krik u mikrofon. Dobili smo dojam da je tekst improviziran, čak i to malo teksta kojeg ima u pjesmi, dok su ostalo neartikulirani zvuci pjevača koji se čini da ima odlične glasovne mogućnosti i zanimljiv glas, a troši ga na izderavanje u nekom nasumičnom trenutku kad mu tako dođe. Nakon prve pjesme pa do kraja koncerta nismo više znali sviraju li istu pjesmu ili nešto novo. Zvuk je bio poprilično glasan, a kombinacija svih faktora s pozornice je otjerala i ono malo publike u dvorani. Do kraja njihovog seta ostali smo ja i tri moja druga za stolom, te možda još 6 ili 7 ljudi koji su bili lijeni izaći van.

Sljedeći je bio NORD, novi riječki bend koji svira zajedno nešto manje od dvije godine, ali im je ovo bio tek prvi koncert. Prije nešto više od mjesec dana izdali su svoj prvi singl pod nazivom “Play Restart,” a prije 3 dana i drugi pod nazivom “Shadows.” Ova dva singla izazvali su na društvenim mrežama dosta zanimanja za ovaj bend, što nije čudno uzevši u obzir da su članovi mnogima već poznati iz prijašnjih projekata. Mihaela Prosena, frontmen, pjevač i basist u bendu, mnogi pamte još otkako je pjevao u poznatom riječkom Fatheru, a također ga u Zagrebu sve češće viđamo u posljednjih godinu dana s bendovima Kung Foo Fighters i Tri Kralja. Gitarist Vedran Vučković s Mihaelom također svira Kung Foo Fighters, a neki će ga se sjetiti iz bendova poput Gerila i Sarah Connor i Terminatori. Osim njih, bend čine i Tino Margan, Dorian Bogut i Bojan Brnčić, a stvari snimaju pod producentskom palicom Mateja Zeca (Let 3. Morso). Nakon što su zauzeli svoje mjesto ispred podija, dvorana se instantno popunila ljudima. Krenuvši svoj set, publika je od početka odobravala te nije krila oduševljenje, iako ništa manje nismo ni očekivali od ovakve ekipe. Redali su autorski materijal i poneku obradu poput Michael Jacksonove “Beat It,” a osim nje, najjače reakcije izvukla su ranije spomenuta dva singla. Publika je glasno aplaudirala iza svake pjesme, a članovi benda su bili vidno razdragani činjenicom da im je prvi koncert stvarno dobro popraćen što je veliki vjetar u leđa svakom bendu koji prvi put stane pred ljude. Usporedbe radi, prvi koncert s mojim bendom bio je u garaži kojoj smo imali probe nekoliko prijatelja i poznanika, sve u vlastitom aranžmanu, s pojačalima od 30 watta i bubnjevima starim 30 godina. Stoga mi je vrlo drago da publika prepoznaje kvalitetu i odluči doći na koncert benda koji je objavio tek dvije pjesme i nikad prije nije nigdje svirao.
Što se zvuka tiče, nisam imao zamjerke. NORD je iskusna ekipa koja zna što radi, gitare su bile ujednačene, klavijatura točno kako treba, ritam sekcija čvrsta i jasna, prodoran i jedinstven vokal. Pjesme koje smo čuli, osim dvije koje možete čuti na YouTubeu, zvučale su vrlo zanimljivo i dinamično te vjerujem da će mnogi biti zadovoljni zvukom koji NORD nakon što ih čujemo snimljene.
Unatoč pozivu publike na bis, Mihael je objasnio kako nam zbog satnice ne smiju udovoljiti, ali da se vraćaju na isto mjesto krajem mjeseca te da tada možemo “doći po još.” S obzirom na ono što su pokazali, odgovorno tvrdim da se vidimo opet.

Zadnji bend večeri bio je Slow Motion Suicide, mladi bend osnovan tek krajem prošle godine, a sviraju naelektrizirane pjesme koje su akustično nastajale kroz posljednjih nekoliko godina. Prvi put su se predstavili zagrebačkoj publici u ožujku, a pripremaju i album koji možemo očekivati na jesen. Započeli su koncert i na prvu oduševili publiku. Iako se iz nekog razloga publika vidno razrijedila nakon što je NORD završio svoj nastup, ovi Zagrepčani su svejedno napravili odličnu atmosferu među publikom. Svirali su autorski materijal u kojem se čuju utjecaji raznih bendova poput R.E.M., Radiohead, Weezer, Foo Fighters i sličnih. Redali su pjesmu za pjesmom, a publika je plesuckala i pozorno slušala. Vokalist je bio vrlo čist i zanimljivog glasa, bubanj dinamičan i precizan, gitarist vrlo energičan i nadasve simpatičan, a basistica žestoka i prodorna, a ako smijemo primijetiti i zgodna. To je uvijek plus.
Nakon otprilike sat vremena odsviranog programa, završili su svoj program te priveli večer kraju. Što se zvuka tiče, kao i bend prije njih, bili su odlično uštimani i sve se čulo kako treba. Slow Motion Suicide, iako malo depresivnog naziva, zapravo zvuče vrlo zabavno i plesno i vjerujem da će imati dosta uspjeha na sceni, a jesam li u pravu ili ne će pokazati vrijeme, a mi ćemo ih pozorno pratiti.

Sveukupno, osim što je drugi bend masakrirao svoj dio večeri, ispostavilo se da je koncert bio veoma uspješan. Iako mislim da se nije skupilo više od stotinjak ljudi, atmosfera je bila vrlo ugodna i zabavna te vjerujem da je, barem za druga dva benda koji tek dolaze na scenu, večer bila pozitivan korak u toj početnoj fazi karijere. Uz to, nadam se da će Pivana nastaviti davati prilike domaćim bendovima organizacijom sličnih koncerata i da će se još više potruditi oko marketinga, pa da i ti koncerti budu puni ljudi te da nam Ilica 222 postane još jedno mjesto na koje rado idemo na koncerte.