Iron Maiden u Areni - Zvijer praši i dalje!
Foto: Iron Maiden, credit: Filip Bušić

Iron Maiden u Areni - Zvijer praši i dalje!

Povodom svjetske turneje „Legacy of the Beast“, kultni bend Iron Maiden počastio nas je još jednim odličnim nastupom u Hrvatskoj. Maidenima je Hrvatska nekako konstanta na listi zemalja koje posjećuju na turnejama, no svaki put kad dođu su i više nego dobrodošli. Dokazala je to i gomila ljubitelja njihove glazbe koja je satima prije koncerta okružila zagrebačku Arenu i željno dočekivala novi metal spektakl.

Foto: Iron Maiden, credit: Filip Bušić

„Legacy of the Beast“ je u medijima okarakterizirana kao „best of the best“ turneja. Iako su Maideni u svojoj dugogodišnjoj  karijeri izbacili gomilu pjesama i hitova, u Areni smo imali priliku poslušati one probrane na koje publika nikako ne ostaje ravnodušna, što je bilo očito  tijekom čitavog nastupa.

Foto: Iron Maiden, credit: Filip Bušić

Svima onima koji su pratili turneju, set lista je bila više - manje ista kao i na proteklim koncertima, no to joj nije uopće oduzelo na zanimljivosti. Priča je započela snimkom „Doctor Doctor“, nakon čega je slijedio tradicionalni Churchilov govor. Čaše su poletjele prema naprijed, parter je poludio, a ni na tribinama je još samo nekolicina ljudi bila u sjedećem položaju. „Aces High“ imala je čast otvoriti „live“ dio koncerta i zaslužila odličnu reakciju nabrijane publike. 

Foto: Iron Maiden, credit: Filip Bušić

Nad pozornicom je lebdio avion, a dvoranom su odzvanjali žestoki zvuci. Kako je set lista išla dalje, atmosfera je postajala sve bolja i bolja, a zraka u Areni je sve više nestajalo. „2 Minutes to Midnight“ pa prvo i praktički jedino obraćanje publici prije početka pjesme „Clansman“. Priča o narodnom heroju Williamu Wallaceu dovela je do zaključka da je većina fanova u Areni stigla iz Škotske - definitivno ne po nekoj statistici, već po reakcijama okupljene publike.   

Foto: Iron Maiden, credit: Filip Bušić

Scenografiji se uistinu ne može naći zamjerka, od već spomenutog aviona, pa do križeva i pirotehnike za vrijeme dramatične „Sign of the Cross“. No šlag na torti meni je definitivno bila ogromna statua na pozornici kao dio priče „Flight of the Icarus“.

Foto: Iron Maiden, credit: Filip Bušić

U međuvremenu smo u Areni čuli i hitove poput „The Trooper“ i „The Wicker Man“. Jedna i druga bile su odlično prihvaćene od strane publike, bilo skandiranjem, spontanim šutkama ili pljeskom. Sve je bilo na razini, ozvučenju s moje pozicije nemam što zamjeriti, kao ni samim Maidenima i njihovom vrhovnom vođi, Dickinsonu. Upravo je nevjerojatno da bend s toliko staža i dalje praši pozornicama kao u najranijim danima, a na Dickinsonovom vokalu se uopće ne osjećaju posljedice turneja, a ni godina.

Foto: Iron Maiden, credit: Filip Bušić

Za sam kraj regularnog dijela pomno su sačuvane one najjače, „Fear of the Dark“, „Number of the Beast“ i „Iron Maiden“. Od riječi do riječi publika je pjevala s bendom, uživajući i upijajući svaki ton i svaki stih, a atmosfera u dvorani je bila na vrhuncu.

Foto: Iron Maiden, credit: Filip Bušić

Naravno da to nije bilo to, znali su to i bend i publika. Nakon jako kratke pauze Maideni su se vratili i upisali ovaj nastup u među najbolje ove godine. Bis je otvorila „The Evil That Men Do“, a zatvorila „Run to the Hills“, nakon koje smo svi, bez glasa i sa zadnjim trunkama energije krenuli prema izlazima, do kojih nas je pratila phytonovska „Always Look on the Bright Side of Life“. Sretni i zadovoljni raspršili smo se svatko u svom smjeru.

Maideni, vratite nam se opet!

Galeriju fotografija pogledajte OVDJE!