Veličanstveni Bruckner u Berlinskoj filharmoniji
foto: Berlinska filharmonija i Zubin Mehta, credit: Marko Šolić

Veličanstveni Bruckner u Berlinskoj filharmoniji

Trideset godina od pada Berlinskog zida obilježeno je nizom događaja, od kojih su dva bila posebna za sve ljubitelje klasike i one koji će to tek postati.

Ako ste imali sreće da se baš tog vikenda zateknete u Berlinu, jedan od dva događaja koji ste naprosto ste morali vidjeti bilo je otvorenje glavnog slavlja uz Staatskapelle orkestar pod ravnanjem Daniela Barenboima, točno ispred Brandenburških vrata. Ako ste imali jako puno sreće onda ste uspjeli i tjednima prije rezervirati i kupiti skupe ulaznice za Berlinsku filharmoniju koja je pod ravnanjem šefa dirigenta Zubina Mehte izvela Brucknerovu "Osmu simfoniju". Ako ste imali baš neobjašnjivo nevjerojatnu količinu sreće, onda ste slučajno naletjeli na dnevne jeftine karte za potonji koncert, i to za mjesta na samoj pozornici, točno iza orkestra, u sredini prvog reda.

foto: Berlinska filharmonija i Zubin Mehta, credit: Marko Šolić

Berlinska filharmonija nije samo jedan od tri najbolja orkestra na svijetu (oko Berlinske i Bečke će se svi složiti, oko trećeg se može raspravljati), nego i nastupa u jednoj od akustički najboljih dvorana na svijetu. Dvorana Berlinske filharmonije prva je postavila tribine oko, umjesto ispred orkestra, što se danas kopira u svim modernim koncertnim dvoranama. Mjesta odmah do orkestra u takvoj dvorani znače da si za vrijeme izvedbe u glavi formirate sliku referentnog zvuka. Dok svijest pluta u oblacima nečeg za što ne možete vjerovati da se događa neposredno ispred vas, podsvijest stvara podsjetnik u mozgu: ovako zvuči savršena izvedba, u odnosu na ovo možemo uspoređivati sve što će se u budućnosti dogoditi u Lisinskom, kao i sve što ćemo ikad čuti preko bilo kojih zvučnika. 

>foto: Berlinska filharmonija i Zubin Mehta, credit: Marko Šolić

Donekle sličan događaj je slušanje Mozartovog "Requiema" u Bečkoj Karlskirche, ali Bruckner u Berlinskoj je ipak viša razina multisenzornog iskustva. Upravo Mozartov "Requiem" stvara još jednu zanimljivu poveznicu s Brucknerom: Mehtina izvedba Brucknerove "Osme" neodoljivo je podsjećala baš na "Requiem" pod ravnanjem Uroša Lajovica prije nekoliko godina u Lisinskom. U oba slučaja radi se o Velikim Dirigentima - Lajovic na regionalnoj, a Mehta na svjetskoj razini. U oba slučaja radi se o dirigentima koji su već u poodmaklim godinama, i kojima zasigurno sluh više nije što je nekad bio. U oba slučaja radi se i o dirigentima koji su unatoč svojim godinama kapitalna djela odradili bez nota, i pritom doveli orkestar do praktički savršene izvedbe.

>foto: Berlinska filharmonija i Zubin Mehta, credit: Marko Šolić

Zubin Mehta prvi je put s Berlinskom filharmonijom nastupio prije nevjerojatnih pedeset i osam godina, pa je ovaj koncert proveo sjedeći, ali ni njemu ni Berlinskoj filharmoniji to nije ni najmanje smetalo. Prvi red iza orkestra također znači da ste odmah do timpana i nekoliko metara od rogova, što su upravo instrumenti koji "nose" Brucknerovu "Osmu". Finalni crescendo u kojem palice timpana lete po zraku takvom brzinom da vaše oči vide samo tragove dok nekoliko metara dalje jedan na najboljih dirigenata na svijetu daje posljednje atome snage da izvuče isto iz premorenog timpanista, i dok se sve to događa točno ispred vas uz zvuk koji ne formira samo orkestar nego i jedna od najboljih dvorana na svijetu...

Takva iskustva se ne događaju često, a pamte se zauvijek. Novinari Sound Reporta redovito izvještavaju s BBC Promsa iz Royal Albert Halla, kao i iz najznačajnijih svjetskih dvorana - od opere u Oslu do Metropolitana u New Yorku. Međutim, nakon Brucknera uz Berlinsku filharmoniju i Zubina Mehtu, sve ostalo pada u vodu. Sve, osim jednog. Ne znamo kako i ne znamo kada, možda u idućih nekoliko godina, a možda za nekoliko desetljeća... Ali doći ćemo i do ulaznica za Novogodišnji koncert u Beču.