The Show Must Go On - posveta velikom Freddiju

The Show Must Go On - posveta velikom Freddiju

Obožavatelji Queena, jedne od najvećih rock skupina 20.-og stoljeća, s iščekivanjem su se pripremali za petak i nastup The Bohemiansa, jednog od najpriznatijih Queen tribute bendova. Uzevši u obzir status originala, "Boemi" su morali ispuniti zahtjevnu ulogu. U pomoć im je priskočio simfonijski orkestar iz Poljske što je neizbježno asociralo na Queenov magnum opus "A Night at the Opera". S razlogom.

Foto: The Bohemians by Filip Bušić PhotographyFoto: The Bohemians by Filip Bušić Photography

Započelo je s "Who Wants to Live Forever", vječitim pitanjem koje bi se i dan danas moglo postaviti kao i na dan objave. Iako ga nema već 25 godina, Freddie je i dalje sveprisutan u ljudskoj svijesti i teško da će iščeznuti. Možda mi nismo vječni, ali naša djela itekako mogu biti. A navedeno je možda najprikladniji orkestralni uvod u bilo koji tribute koncert. Međutim, "I Want it All" je sve poveo dalje, ali i istaknuo neke probleme.

Foto: The Bohemians by Filip Bušić PhotographyFoto: The Bohemians by Filip Bušić Photography

Bubnjevi su unatoč zvučnoj pregradi nadjačali većinu instrumenata – vokal se dobro čuo, ali je gitara "ispaštala" -  a osobito orkestar koji se čuo tek kad je bila manja "gužva". Kod "Another One Bites the Dust" se zvuk malo uravnotežio, ali su se orkestar i gitara i dalje mučili. Rasvjeta je bila bolja - u rangu "pravih" bendova, s dovoljno dinamike i dobrim rasporedom da bude zanimljivo, odnosno nenametljivo. No, Boćarskom domu moram zamjeriti manjak ventilacije za mnoštvo obožavatelja, a i nesnosne gužve do svježeg zraka za vrijeme. Sva sreća da se glazba isplatila.

Foto: The Bohemians by Filip Bušić PhotographyFoto: The Bohemians by Filip Bušić Photography

Najbitniji dio bilo kojeg tribute benda je zasigurno vokal, a izloženi je primjerak odlično odradio svoju dužnost i održao Farrokha na životu. Bilo je i zanimljivih odstupanja od studijskih verzija, među ostalim pjevanje scata usred "Bicycle Race", a tad se i orkestar jasnije čuo. Uz to je pjevač demonstrirao zavidan raspon glasa replicirajući vokalne vježbe originalnog koncerta s Wembleyja, a i ostatak benda je održavao konstantnu interakciju s publikom. Što se tiče pjesama, čuli smo sve najveće hitove, a i "Seaside Rendezvous" i "Dreamer's Ball" koje možda nisu najpoznatije široj javnosti, ali jesu svakom pravom obožavatelju. S tim da je potonja imala odlično izvedenu solažu na trubi. "Under Pressure", "Crazy Little Thing Called Love", "Show Must Go On" s predivnom teksturom gudačkog sastava, "Flash", i "Hammer to Fall" su također bile odlične i zaslužne za održavanje pozitivne atmosfere, a valja istaknuti "Barcelona" s prekrasnim gostovanjem sopranistice Lynelle Jonsson i naravno "Bohemian Rhapsody", osobito zbog fenomenalnog orkestralnog uvoda.

Foto: The Bohemians by Filip Bušić PhotographyFoto: The Bohemians by Filip Bušić Photography

Orkestar je bio zasluženo glavna atrakcija koncerta jer je dodao element klasične profinjenosti koji se uklopio u već poznatu grandioznost Queena koju je publika gorljivo pratila usklicima oduševljenja i pjevanjem svojih omiljenih pjesama. Za kraj su bile ostavljene poznate rock himne "We Will Rock You" i "We Are the Champions" bez kojih je teško zamisliti ovakav koncert. Unatoč problemima s tehnikalijama, opći dojam je bio vrlo dobar, osobito odlična atmosfera bez koje nijedan koncert ne bi mogao funkcionirati, bez obzira na kvalitetu tehničke strane. I bend i orkestar su opravdali pompu oko svega. U kraljevskom stilu.

Foto: The Bohemians by Filip Bušić PhotographyFoto: The Bohemians by Filip Bušić Photography