Policijom protiv bluesa
FOTO: Bebe Na Vole u Booksi, izvor Facebook - Škrabica u Booksi

Policijom protiv bluesa

Hvaljeni album "Time of great depression" objavljen prošle godine zainteresirao je mnoge za Adama Semijalca, zagrebačkog underground blues junaka koji je u četvrtak navečer nastupio u sklopu programa Škrabica u Booksi koju i sam organizira.

Hodajući Martićevom, čuo se Adamov prodorni glas i gromovita gitara a pred Booksom se komešalo popriličan broj ljudi koji nije uspio ući unutra. Naime, iznutra je bila takva gužva da su ljudi bili naslonjeni na vrata pa nije bilo baš mogućnosti uopće za otvaranjem tih vrata. Naravno, odustati od ulaska nisam mogao, već me je dodatno zaintrigirala gužva koja upućuje da se unutra nešto vražje događa. Svega nekoliko sekundi nakon moje rasplamsane  želje za ulaskom ukazao se moj spasitelj, nabijeni mali čovjek u plavom, gospon  policajac, zaposlenik družine koja se često spominje ovih dana.

Odlučan i savjestan državni službenik krene u borbu protiv zlokobnih, demonskih vibracija, gura on vrata, dere se "momak!", Adamu koji je umom bio negdje na Raskrižju od kojeg je Bog odustao a Vrag kao pustinjski vjetar vrebao duše očajnika koji ne znaju gdje bi i što bi sa sobom. Podlo odlučim iskoristiti državnu upornost te upadnem u Booksu prateći policajca koji je uspio svojim autoritetom rastjerati ekipu s vrata, otvoriti ih i ući. Dobio je i prigodan pozdrav stihovima (ako se dobro sjećam riječi) "Police, always on my trail, motherfucker wants to take me to jail".

Nažalost, taj koji je meni sredio upad u Booksu bio je fatalan za svirku te je dopustio još svega pola sata bluesa koji je navodno, zasmetao nekim nadobudnim studentima na katu iznad tj. njihovom dragocjenom (m)učenju. Mora da tim mladim dušama nije lako trpjeti same sebe kada ih jedan čovjek s gitarom može toliko uznemiriti da kukavički zovu policiju upomoć (i to debelo prije 21 sat!), zato bolje ne usmjeravati negativnu energiju prema njima jer su očito ionako prepuni jada i bespomoći.

No, da se vratim na svirku… Bebe Na Vole je nešto puno šire od bluesa, ne radi se tu o tipična tri blues akorda i pentatonici, strukture njegovih pjesama nisu strogo formirane već ostavljaju prostor improvizaciji odnosno inspiraciji određenog trenutka. Sloboda bez bendovske stege u kojoj vidno uživa omogućava mu zabavu koja nama u publici izgleda kao jednostavna igra, upravo zbog savršeno točnog ritma u skladu s kojim bez problema uspijeva kombinirati fingerpick i slide tehnike, te još uz to pjevati u rasponu od dubljih hrapavih dionica do virtuoznih falseta. Odlično vladanje dinamikom glasa i gitare uspijeva pobliže dočarati melankoličnu, asketsku a često i humorističnu atmosferu svojih stihova. 

Kratko ali slatko, tom poznatom uzrečicom može se sumirati jučerašnji koncert u Booksi. Svima koji još nisu upoznati s nastupima uživo ovog umjetnika mogu reći da ono što se čuje na albumu i Youtube snimkama može poslužiti samo kao sredstvo približavanju glazbi Bebe Na Vole, ali prava stvar je svirka uživo u kojoj se čuje i osjeti sav raspon i emocija koja uspije publiku utišati toliko da nitko ne čavrlja niti tipka po mobitelu, što je danas rijetkost za doživjeti.

Nadam se da će Adamu, sada eto već i antiobrazovnom elementu, posjet policije biti kompliment jer ako uspiješ razbucati sitne duše toliko da te policija mora ugasiti, znači da nešto jako dobro radiš.