Seed Holden u zagrebačkom Botaničaru
foto: Seed Holden, credit: Bojan Molnar

Seed Holden u zagrebačkom Botaničaru

Nerazvikana i još uvijek pomalo tajna lokacija, što mlađahnoj populaciji grada Zagreba, što turistima kojima se nude atraktivna povučena mjesta u gradu, Botaničar je bez obzira na to, sinoć bio krcat.

Kad smo zašli u to prirodno umjetničko ozračje, prvo što smo vidjeli su sva zauzeta sjedeća mjesta i nešto ekipe koja pod silom prilika bira ostati i stajati. Svi smo došli s jednim ciljem, poslušati hrvatske mlade kantautore Ljudevita Ivića (aka Seed Holden) i Bojana Petovarija u romantičnoj i mirnoj atmosferi ove nove kulturne oaze.

Ako već dosad ne znate, ovo predivno mjesto idealno za pisce, umjetnike i sve koji se tako osjećaju, nalazi se u neposrednoj blizini Botaničkog vrta. Ima sve odlike dobrog kafića, a kako se sinoć pokazalo, jako dobro funkcionira kao manji intimni prostor za akustične koncerte.

Bojan Petovari je otvorio polusatnim nastupom autorskih pjesama. Vlasnik EP albuma "Avocado Dreams" zvuči kao iskusni glazbenik, o čemu svjedoče dugogodišnje svirke s cover bandovima, što je očito bila dobra praksa za solo karijeru. Nadam se da ćemo Bojana opet imati prilike čuti, a s obzirom da je odnedavno lokacijski više u Zagrebu nego u Valpovu, velika vjerojatnost je da će se to i ostvariti.

Nakon ljetnog Bojanovog uvoda, nastupio je Seed Holden, mladić čije autorske stvari imamo prilike čuti od 2015., a osobno sam za njega čula prvi put kad je objavio prvi album "Script" 2016. godine. Od tada se mnogo toga promijenilo: nastupe s bendom zamijenio je solo nastupima, svira istovremeno gitaru i usnu harmoniku, njegov zvuk je postao hrabriji i puno je veći naglasak na samom glasu, što cjelokupni dojam preslušavanja novog albuma čini emotivnijim iskustvom. Osim glazbenog smjera, Ljudevit je odselio u Berlin, pa ga se sve češće može čuti u drugim većim europskim gradovima.

Ljudevit nam je sinoć izveo jednoipolsatni set sazdan od covera i autorskih pjesama, većinom s novog albuma "The Fall of My Youth". Tako smo nakon covera "Heart of Gold" Neala Younga čuli pjesmu s novog albuma "Embrace" koja je ujedno i prva pjesma koju je autor napisao na engleskom jeziku, što nam govori kako autori mnoge svoje pjesme smještaju u vrijeme po osjećaju, i sad je tek bilo vrijeme da bude svrstana na album.

Interakcija Seed Holdena s publikom mi je činila najdraže momente večeri. Prizemljenost i zahvalnost autora su osobine koje ne možeš ne primijetiti kad su ovako iskreno protkane između aplauza i novih pjesama. Uključivanje publike poput zajedničkog pjevanja i držanja ritma je nešto što nisam očekivala u intimnoj atmosferi akustičnog nastupa, a opet je činilo sinoćnju priču kompletnom.

Nastup je završio autorskom pjesmom "Another X" s prvog albuma "Script". Njegova autorska djela pričaju snažne životne priče, ispreplićući izuzetno romantičnu tematiku i tragikomediju s kojom se svi možemo poistovjetiti. Ono najljepše što možemo ponijeti s ovakvih nastupa je zvuk koji se podsvjesno vraća, slike prebiranja umjetnikovih prstiju po gitari i njegovog putovanja dok žmirećki pjeva svoja iskustva kroz pjesme.

Ovakvo glazbeno osvježenje u sinoćnjem ozračju govori mi da nam češće trebaju ovakve svirke do ponoći i jednostavno vremenski drugačija glazbena ponuda u Zagrebu. Svakako se nadam da Botaničar neće stati na ovom te me raduje čuti koga će idućeg ugostiti.